Doboj, 25. srpnja 2006. (KTA)

PROSLAVA PRVE GODIŠNJICE POSVETE ŽUPNE CRKVE U DOBOJU

Župa Doboj proslavila je jučer 24. srpnja prvu godišnjicu posvete župne crkve. Župa je od svoga osnivanja 1896. godine, pa sve do 1935. godine bila posvećena svetoj Kristini, djevici i mučenici, koja se slavi 24. srpnja. I tada, kad patron postaje Presveto Srce Isusovo, sv. Kristina postaje službeno drugi patron u župi, odnosno suzaštitnica. Stara župna crkva bila je posvećena upravo na taj dan, 24. srpnja 1910. Novoizgrađena župna crkva, sagrađena na mjestu srušene, posvećena je također 24. srpnja, 2005. godine. Dan posvete neke crkve slavi se u toj crkvi kao svetkovina.

Svečano misno slavlje u Doboju je predvodio mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjalučki, uz koncelebraciju desetak svećenika.

Pozdravljajući sve nazočne, župnik Senjak je naglasio da ovo višestruku slavlje dobiva još više na značaju jer je ovo prva godišnjica posvete i jer se slavi u sklopu obilježavanja 110 godina župe.

Biskup Komarica je na početku najprije osvijetlio lik svete Kristine, koja za Krista podnijela mučeništvo, i to od rođenoga oca.

Potom je podsjetio na teška ratna vremena u koja je dolazio u ovu župu, kad je crkva bila srušena a vrata na župnoj kući zakovana. Zatim je povezao mučeništvo svete Kristine sa mučenicima naših dana, posebno mučenima u dobojskim zatvorima, među kojima je bio i svećenik banjalučke biskupije Marko Šalić, koji je kasnije od posljedica mučenja preminuo. Podsjetio je kako su mnogi tada govorili da nikad više neće biti katolička misa u Doboju. I hvala Bogu nisu bili u pravu. Potom je kazao: «Jučer i prekjučer boraveći u Briselu sa političarima i drugim svjetskim moćnicima, poručio sam im po tko zna koji put: Ne možete se poigravati ni sa Bogom i ni sa Vašim suvremenicima! Zašto mi u Bosni nismo za Vas ljudi? Zašto mi nemamo pravo na ona osnovna ljudska prava koja vi imate ovdje u Belgiji, ili bilo gdje drugo. Zašto nemamo pravo mi na svoje ime i prezime? Zašto nemamo pravo na svoj jezik? Zašto nemamo pravo da odgajamo svoju djecu onako kako mi želimo, nego nam se propisuje? Zašto nam se kroji kapa bez mjere naše glave?»

Govoreći o ostanku i povratku biskup je kazao: «Nisam ja nikome branio da ode ni iz Doboja ni u Banjaluke, ali smatrao sam svojom dužnošću dizati svoj glas i moliti pred Bogom i apelirati pred ljudima da zaštite ljudsko dostojanstvo svakoga čovjeka, pa tako i čovjeka Hrvata, katolika… Kad čovjek prekriži Boga, a križao ga je, a križa ga i danas, i ovdje u Doboju, i u Europi, i u Libanonu, onda je i čovjek u velikoj opasnosti…». Na kraju je biskup pozvao sve nazočne na život s Bogom i za Boga, upravo kako je to učinila sveta Kristina. Mnogi od nazočnih vjernika biskupovu su propovijed saslušali suznih očiju.

Na kraju slavlja dobojski župnik, zahvalivši svima i ocu biskupu posebno na njegovom dolasku, rekao kako bi bio grijeh i ovom prilikom ne zahvaliti biskupu za sve ono što je učinio za katolike u Doboju, ali i mnoge druge, jer su mnogi u ovom gradu preživjeli zahvaljujući pomoći koja je stizala preko banjalučke biskupije.

Središnja proslava 110 obljetnice župe Doboj bit će prvog rujna, na dan kad je župa 1896. osnovana.   (kta)