Banjaluka, 16. srpanj 2007. (TABB)

POZDRAV APOSTOLSKOGA NUNCIJA NA KRAJU SLAVLJA U ČAST SVETOGA BONAVENTURE, ZAŠTITNIKA BANJALUČKE BISKUPIJE
 

Dragi preuzvišeni biskupe Komarica,
duboko poštovana Uzoritosti,
moja draga subraćo u svećeništvu,
poštovani gospodine Potpredsjedniče,
draga moja braćo i sestre.  

Uistinu sam zadovoljan što vidim danas toliko slavlje prigodom patrona Svetog Bonaventure. Zaista, pitao sam prošlih dana biskupa Komaricu hoće li ovo slavlje biti na otvorenom, kao prošle godine. Rekao mi je da je prošle godine bila 125. obljetnica Biskupije dok se za ovu godinu predviđa nešto skromnije slavlje. Uz to s. Damjana je dodala da se ne može niti predvidjeti koliko će svijeta doći. Danas zahvaljujem Bogu jer je ova katedralna crkva ispunjena vjernicima kao za velike prigode. Zadovoljan sam što vidim ne samo kardinala Puljića i braću u biskupstvu, nego i tolike svećenike, mnoge redovnike i redovnice i tolike mlade. Srdačno i sa živom zahvalnošću pozdravljam dopredsjednika Čordaša i konzula Hrvatske, gospodina Buličića. Želio bih izreći posebnu riječ zahvale ne samo biskupu Komarici nego svima vama braćo i sestre za molitve za moje zdravlje kojima ste me podržavali za vrijeme prošlih mjeseci. Hvala Bogu stvari idu dosta dobro. Želio bih vas zamoliti da nastavite moliti za nas: imamo potrebu za tim, ne samo u smislu fizičkoga zdravlja, nego nadasve da bismo mogli s vjernošću ispuniti – i nadamo se s ponekim plodom – zadaću koju nam je povjerio Sveti Otac. 

Dopustite mi dodati kako uvijek rado ponovno dolazim u Banja Luku. Za vrijeme ove Svete Mise mislio sam na lijepa slavlja od prošle godine za 125. godišnjicu. U molitvi sam se zaustavljao da bih promatrao vaše oči. S pozornošću sam slušao lijepe pjesme koje je zbor otpjevao, danas kao i tada. Iz toga sam izvukao potvrdu da, usprkos svemu, ova Crkva raste u dubini, u vjernosti Riječi Božjoj i Crkvi.  

Kažem usprkos svemu jer očigledno ostaju mnoga pitanja koja nas ne malo zabrinjavaju. Za vrijeme ovih mjeseci crkvenoga služenja u Bosni i Hercegovini mogao sam osobno ustanoviti kako je rat napose ovdje u našim zajednicama ostavio tragove razaranja i duboke rane. Kad sam u Vatikanu i kad susrećem svoje poglavare u Državnom Tajništvu, često kažem da je ovdje kao prva linija za Crkvu. Mislim na progresivan pad broja katolika u ovoj regiji, na izostali povratak prognanih, na ponekada teške uvijete preživljavanja za naše zajednice, na teškoću da se nađe posao i da se ima kuća; no mislim također na teškoću da se katkada ima minimalne uvjete sigurnosti.  

Vi znate bolje od mene kako biskup Komarica ima na srcu sva ova pitanja … dotle da nas čini zabrinutima za njegovo zdravlje! I zato mi dopustite da još jedanput iskažem Vašem dostojnom Pastiru, subraći u svećeništvu, redovnicima i redovnicama Banja Luke, svoje poštovanje i pažnju, a napose mi dopustite da vam još jednom izjavim podršku i blizinu Svetog Oca i Svete Stolice.  

Moja je želja – koja je postala molitva za vrijeme ove Svete Mise – da ova blizina Svetog Oca i Svete Stolice, i ovo slavlje zaštitnika, doprinesu kako bi se zadobilo još višu snagu duhovnoga života. To ne samo da bi se moglo izdržati u teškoćama i nastaviti svjedočiti našu vjernost Isusovu križu, nego iznad svega da bi se jačalo i razvijalo znakove povjerenja i nade. Svima od srca želim da budete raspoloživi Božjoj milosti, koja djeluje u nama usprkos svemu, i da nastavite radosno svjedočiti naše povjerenje i naše zalaganje za bolje dane, ovdje i u Zemlji. Neka bude tako!        (tabb)