Banjaluka, 6. srpanj 2009. (TABB)

MISIONAR DRAGO BALVANOVIĆ ZLATOMISNIK
 

Banjolučki svećenik prelat Drago Balvanović koji već 22 godine djeluje u misijama u Limi u Peruu (Južna Amerika) proslavio je za vrijeme svoga odmora u domovini svoj zlatni misnički jubilej. Svečanu misu zahvalnicu u rodnoj župi sv. Roka u Bosanskoj Gradiški slavio je 4. srpnja sam jubilarac uz suslavlje desetak svećenika te njegova propovjednika banjolučkog biskupa mons. Franje Komarice. Crkva je unatoč radnom danu, bila dobro ispunjena, a bila je nazočna i veća skupina časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Veoma skladno pjevao je župni zbor iz Nove Gradiške. Nakon pozdrava domaćeg župnika vlč. Pere Čolića, biskup je u homiliji oslikao svećenički poziv kao suradnju s Bogom u posveti svijeta, a posebno je zahvalio svečaru na primjernom svećeničkom životu i djelovanju. Od pet desetljeća svoga svećeništva jubilarac je 28 godina darovao Banjolučlkoj biskupiji, a 22 godine općoj Crkvi djelujući u misijama u Peruu, gdje je posebnu brigu posvećivao hrvatskim iseljenicima ne samo u Peruu, nego i širom Južne Amerike. Zaželio mu je još puno blagoslovljenih godina svećeničkog djelovanja. Uz čestitke to su mu zaželjeli i mnogi drugi govornici kod svečanog objeda, na koji je gostoljubivi župnik pozvao sve nazočne „misare“. Sam svečar progovorio je o svom putu prema svećeništvu u ono olovno komunističko vrijeme, ali i o svom radu i susretima u južnoameričkim misijama.

Prelat Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški kao deveto dijete u obitelji Nike i Vjekoslave rođ. Jurišić. Nakon osnovne škole u rodnom je gradu upisao Učiteljsku školu u Banjoj Luci. Biskup dr. Dragutin Čelik primio ga je za svoga sjemeništarca i 1952. poslao u sjemenišnu gimnaziju u Đakovo. Tu je završio i teološke studije i  na Petrovo 1959. bio zaređen za svećenika. Bilo je to upravo u vrijeme kad su komunističke vlasti htjele zatvoriti đakovačku bogosloviju, pa je on imenovan privremenim upraviteljem župe Imena Marijina u Donjem gradu u Osijeku, odakle je završavao posljednju godinu teološkog studija.

Nakon dvogodišnjeg djelovanja u župama Nova Topola i Mahovljani u rodnoj Banjolučkoj biskupiji, morao je odslužiti dvogodišnji vojni rok, da bi po povratku opet preuzeo spomenute dvije župe, ali zbog nedostatka svećenika dobio je uz njih još jednu, onu u Bosanskom Aleksandrovcu. Ujedno je bio i duhovnik sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Novoj Topoli, s kojima je inače bio od djetinjstva jako povezan i koje su imale veliku ulogu u razvoju njegova zvanja. U Mahovljanima je morao graditi župni stan koji je bio spaljen u Drugom svjetskom ratu, a obnovio je i tamošnju crkvu. Od 1965. pune je 22 godine bio župnikom u Prijedoru, odakle je upravljao i župom u Bosanskom Novom. Uz župničku službu bio je i dekan bihaćkog dekanata, biskupijski savjetnik, sudac Crkvenoga suda u Banjoj Luci, te član građevinskog odbora za granju nove banjolučke katedrale i obnovu bogoslovije u Sarajevu.

U ljeto 1987. otišao je u misije u Limu u južnoameričkoj državi Peru. I tamo je obavljao niz odgovornih svećeničkih dužnosti: bio je župni vikar u župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, pa zatim teritorijalne župe Sv Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. Tu je sagradio veličanstvenu crkvu koja je uvijek puna vjernika, pa se svake nedjelje u njoj služi čak šest sv. misa. Od 1997. također je biskupski vikar za Hrvate u Peruu i pastoralni vikar biskupije Lima, a 2003. imenovan je od Hrvatske biskupske konferencije i BK Bosne i Hercegovine delegatom za inozemnu pastvu i cijeloj Južnoj Americi. Za svoj uzoran svećeničko djelovanje počašćen je naslovom kućnog kapelana Njegove Svetosti Ivana Pavla II., a 2007. i prelatom. I dalje je vrlo aktivan i kani nastaviti svoje djelovanje dokle mu god zdravlje to dopusti.

Uz sav svoj pastoralni rad, puno piše. Objavio je nekoliko knjiga, a jedna od njih «Peru – putopisi, običaji, sudbine» upravo je nastala iz njegova misionarskog rada i na vrlo privlačan način govori o toj egzotičnoj zemlji, njezinim ljudima i krajevima, kao i brojnim susretima s tamošnjim Hrvatima. Javlja se i u nizu vjerskih listova:  Radosna vijest, Glas koncila, Glasnik Srca Isusova i Marijina, te još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima. (tabb/Anto Orlovac)