Banjaluka, 15. srpanj 2009. (TABB)

Intervent nuncija D`Errica za vrijeme euharistijskog slavlja u banjolučkoj katedrali
 

Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D'Errico uputio je svoju riječ na kraju svečanog Euharistijskog slavlja u banjolučkoj katedrali, 15. srpnja na svetkovinu sv. Bonaventure, nebeskog zaštitnika banjolučke katedrale i biskupije.
 
Uzoriti gospodine kardinale,
preuzvišena gospodo biskupi,
poštovani predstavnici vlasti,
braćo i sestre!

1. Radostan sam što sam, kao papinski predstavnik, mogao sudjelovati u ovoj svečanoj Euharistijskoj liturgiji, na svetkovinu svetog Bonaventure, nebeskog zaštitnika Banjolučke biskupije, na završetku ljetnog zasjedanja Biskupske konferencije. Želio bih također javno izraziti osobitu zahvalnost biskupu Komarici, na uobičajenom bratskom gostoprimstvu kojim nas je dočekao, za sve što je on, zajedno sa svojim suradnicima, organizirao ovim povodom. Počašćen sam što i ovaj put mogu prenijeti poseban blagoslov Svetog Oca. Njegova Svetost je intenzivnom molitvom pratila radove Biskupske konferencije, i ovlastila me da prenesem Njegovo osobito cijenjenje mnogih inicijativa koje se promiču u ovoj biskupiji. Nedavno ste svečano slavili završetak Pavlove godine. Koji dan prije, ovdje se odvijao važan Međunarodni simpozij za 140˚ obljetnicu Opatije Trapista. Za Svetog Oca ovo su važni znakovi vitalnosti ove biskupije i uloge koju ona želi nastaviti i imati u Crkvi i u Zemlji. Poglavari Svete Stolice posebnom pozornošću prate ono što se ostvaruje ovdje, jer oni dobro znaju da su ovdje najočitije posljedice nedavnog rata. I ohrabreni onim što Duh Sveti ostvaruje ovdje vašom zauzetošću, još više pozivaju na nadu; ili još bolje na pozitivni i konstruktivni stav nade. I potiču vas da gledate na budućnost vedrim povjerenjem jer Bog – naša pomoć i naša snaga – učiniti će da ne uzmanjka pomoć i blagoslov za Božji narod koji živi u ovoj Zemlji.

2. Stalo mi je osvrnuti se i na drugo kratko razmišljanje. Kako vam je poznato, po završetku Pavlove godine, sad smo u slavlju Svećeničke godine zajedno s braćom u vjeri cijelog svijeta. Dakle, Sveti Otac pridaje posebnu važnost ovoj inicijativi, kako radi temeljne uloge koju svećenici imaju i izgradnji i rastu Crkve, a i zato jer se s više strana pojavljuju zabrinjavajući znakovi krize vezano za zvanja i za svećenički život. Ovih dana naši su biskupi dugo promišljali o poticajnim inicijativama za Svećeničku godinu. Želio bih vas pozvati na intenzivniju molitvu kroz ovu godinu za naše svećenike, dijecezanske i redovničke, i za svećenička zvanja. Nažalost, također i u Bosni i Hercegovini bilježimo opadanje duhovnih zvanja; i ovdje također svako malo ispliva po koja sjena koja bi mogla bit riješena, kad bi bilo malo dobre volje i veće zauzetosti od strane svih. Možda vam je već poznato da se, po providonosnom podudaranju, Svećenička godina poklapa s Međunarodnom godinom pomirenja proglašenom od UN-a za 2009. Osobno sam uvjeren da, nakon strahota nedavnog rata, u Bosni i Hercegovini, treba još istinskog i dubokog pomirenja, posebice u međuljudskim odnosima naroda koji žive u ovoj zemlji, ali također unutar hrvatskog naroda. Osim toga, znadete bolje od mene da je potrebna obnovljena dinamičnost pomirenja također u Božjoj Crkvi u Bosni i Hercegovini, za složene povijesne događaje koji su obilježili njen život i njenu nazočnost u Zemlji. Zato vas pozivam na intenzivnu molitvu - zajedno sa Svetim Ocem i Poglavarima Svete Stolice – za dvije nakane, koje preporučujem zagovoru Svetog Bonaventure i blaženog Ivana Merza: a) da dobijemo brojna i dobra zvanja; i b) da posebno tijekom ove Svećeničke godine koja je također i godina Pomirenja, dobijemo svi, posebno naši svećenici (dijecezanski i redovnički), puno svjetla i puno dobrih nadahnuća kako bi ostvarili konkretne inicijative pomirenja, koje osjećamo prijeko potrebnima.

Amen! (kta)