Banjaluka, 15. srpanj 2009. (TABB)

Pozdravni govor biskupa Komarice u banjolučkoj katedrali
 

Biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica uputio je, tijekom svečanog Euharistijskog slavlja u banjolučkoj katedrali, 15. srpnja na svetkovinu sv. Bonaventure, zaštitnika banjolučke katedrale i biskupije, prigodni pozdrav u kojem se osvrnuo i na dvadesetu obljetnicu preuzimanja službe dijecezanskog biskupa Banjolučke biskupije. Biskup Komarica je rođen 3. veljače 1946. godine, za svećenika je zaređen 29. lipnja 1972., a za biskupa posvećen u Rimu 6. siječnja 1986. Vodstvo Banjalučke biskupije preuzima od 15. srpnja 1989., kada je naslijedio umirovljenog biskupa mons. Alfreda Pichlera.

Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu jer dostojno je i pravedno!

Na početku ovog svečanog bogoslužja, na svetkovinu sv. Bonaventure, biskupa i crkvenog naučitelja, nebeskog zaštitnika naše biskupije i katedrale, s iskrenom radošću i zahvalnošću pozdravljam

- najprije Vašu uzoritost vrhbosanskog nadbiskupa i metropolitu kardinala Vinka Puljića, predsjednika naše Biskupske konferencije i predsjedatelja ovog Misnog slavlja;

- Vašu ekscelenciju apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini, nadbiskupa Alessandra D'Errica u čijoj osobi prepoznajemo Petra naših dana Svetog Oca Benedikta XVI. i njegovu veliku brigu za Crkvu u našoj biskupiji i domovini;

- Vas, poštovanu braću u biskupskoj službi: mons. Ratka Perić, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog, mons. Iliju Janjića, biskupa kotorskog, mons. Peru Sudara,pomoćnog biskupa vrhbosanskog, te najmlađeg po ređenju biskupa među nama mons. Berislava Grgića, biskupa prelata iz norveškog grada Tromsoa, najsjevernije biskupije na svijetu i ujedno trećeg živućeg biskupa naše banjolučke biskupije; ovo je, dragi Berislave, Vaš prvi nastup kao biskupa u Vašoj rodnoj biskupiji, u ovoj katedrali gdje sam Vas, zahvaljujući Božjoj milosti, prije 23 godine zaredio za svećenika naše biskupije, ali nadamo se da nikako nije zadnji; neka Vas Bog poživi dugo i učini Vašu apostolsku službu što plodnijom.

Pozdravljam i provincijala Bosne Srebrene fra Lovru Gavrana i vizitatora Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Gabrijela Mioča.

Pozdravljam i mons. Waldemara Sommertaga, savjetnika Apostolske nuncijature u našoj zemlji kao i mons. Ivu Tomaševića, generalnog tajnika naše BK.

S radošću pozdravljam ovogodišnjeg zlatomisnika naše biskupije Dragu Balvanovića, prelata njegove svetosti i dugogodišnjeg misionara u južnoameričkoj državi Peru. Ujedno mu zahvaljujem za vjerni i plodni rad u njivi Gospodnjoj kroz 50 godina svećeničke službe.

Pozdravljam i sve vas, dragu moju braću svećenike i redovnike iz naše biskupije kao i vas pristigle iz drugih biskupija.

Pozdravljam i vas, poštovane sestre redovnice, kao i sve vas druge Kristove vjernike domaće i vas pristigle iz drugih krajeva naše biskupije i vas, prognanike i izbjeglice naše biskupije koji se nalazite u drugim europskim ili prekooceanskim državama.

Svima vam zahvaljujem za vašu ljubav prema Kristu, prema njegovoj Crkvi, prema njegovim svecima – sv. Bonaventuri i prema ovoj biskupiji i katedrali.

Na današnji dan prije 20 godina apostolski pronuncij u tadašnjoj državi Jugoslaviji nadbiskup Gabriel Montalvo „u ime Svetog Oca“ ustoličio me je u službi banjolučkog biskupa za nasljednika sada već blagopokojnog nezaboravnog biskupa Alfreda Pichlera. Poželio mi je tada, između ostalog, da Gospodin blagoslovi plodnim učini moje služenje.

U mom prvom obraćanju svim tadašnjim članovima naše biskupije rekao sam, između ostalog, i ove riječi:
„Preuzimajući u ovom povijesnom trenutku čitave Kristove Crkve i naše Banjolučke biskupije punu pastirsku odgovornost za budućnost i jedne i druge, u svijest mi dolaze riječi Krista Spasitelja: 'Ja sam pastir dobri, koji život svoj polaže za ovce…Ja poznajem svoje i mene poznaju moje.' (Iv 10,11.14). Što drugo da kažem, osim da ponovim s apostolom Pavlom: „Zahvaljujem Onome, koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad me uzeo u svoju službu“ (1 Tim 1,12). Zahvaljujem i sadašnjem njegovom vidljivom namjesniku na zemlji papi Ivanu Pavlu II. na njegovom potvrđenom pozivu na posvemašnju s njime i pod njegovim autoritetom u nastavljanju spasonosnog djela Isusa Krista vječnog pastira (CD 2). Zahvaljujem i svima, nazočnima i nenazočnima, koji su mi pomagali u dosadašnjem mome svećeničkom i biskupskom služenju. Svjestan sam svoje velike odgovornosti pre Bogom za sve vas. Dok me plaše moje ljudske slabosti i osobna nesavršenost u želji da budem „uzorom vama vjernicima u riječi, vladanju, u ljubavi, vjeri i čistoći“ (1 Tim 4,12), tješi me nepokolebljiva vjera koju su mi namrli moji dragi roditelji – da je „Gospodin moja snaga i moja pjesma“ (Ps 117,14). Tješi me majčinska zaštita Presvete Djevice i Bogorodice Marije i zagovor svetih zaštitnika apostola, mučenika i svih Božjih svetaca. Tješe me i vaše molitve i žrtve u koje se žarko preporučujem, kako bi moje biskupsko služenje svima vama, i cijeloj Crkvi bilo Trojedinome Bogu na slavu, a vama i meni na vječno spasenje. Sa mnom zajedno molite ustrajno za naše crkveno zajedništvo kako bismo zajedno na ovom području i u ovom vremenu, što nam je Božja ruka udijelila, bili živi dio njegova Božjeg naroda, bili znak i sredstvo spasenja u Kristu također i svim našim suvremenicima“.

Niti ja, niti itko tada pored mene nije mogao slutiti kakva vremena i drame, kakvi izazovi i poteškoće stoje pred nama. To je znao samo Gospodar vremena i povijesti svakog od nas pa tako i mene. A On je bio i tada i sve vrijeme do sada „moja snaga i moja pjesma“ tj. moja vjera i nada i ljubav, moja i alfa i omega. On mi je pomagao da provodim u djelo – iako često vrlo nesavršeno i nedovoljno ono, što sam tada pred svima obećao:

- „davati ljudima do znanja, 'u zgodno i nezgodno vrijeme' (2 Tim 4,2), da je u utjelovljenom Sinu Božjem, Isusu Kristu ljudski poziv i život dragocjen i vječan;

- čuvati i razvijati u ljudima, napose u članovima Božjeg naroda vječni, bogočovječni lik;

- sprečavati da on bude zamračen varavom zaljubljenošću i lažnim življenjem; da osakaćeni lik čovjekov postane mjera i totalna obmana i otrovna dogma života mojih suvremenika;

- rasplamsavati u braći ljudima vjeru, nadu, ljubav prema Bogu i bližnjemu“.

Hvala dobrom Bogu za sve!

- hvala mu za vas, moju vjernu braću svećenike i redovnike, vas žive kao i za, u međuvremenu ubijene ili preminule;

- za vas, sestre redovnice kao i za sve vjerne duše, vas ovdje nazočne i one daleko brojnije nenazočne;

- hvala mu za sve dobročinitelje izbliza i izdaleka;

- hvala mu za vas, moju braću u biskupskoj službi;

-osobito mu hvala za iskazanu veliku ljubav sadašnjeg Svetog Oca Benedikta XVI. kao i nezaboravnog slugu Božjega papu Ivana Pavla II.

Molim Boga i sve vas, braćo i sestre, za oproštenje svih mojih grijeha, svih mojih nesavršenosti i slabosti.

Iako su tjelesne snage dobrano načete, volja da i dalje služim Bogu, Crkvi i bližnjima nije se nimalo smanjila. Zato vas sve molim da i ubuduće preporučujete dobrom Bogu moje biskupsko služenje da ono doista bude Trojedinom Bogu na slavu, hvalu, a Crkvi i svima vama kao i svim drugim ljudima kojima me providnost Božja bude poslala na korit, a meni grešnom na spasenje! (kta)