Banjaluka, 15. srpanj 2009. (TABB)

Propovijed biskupa Grgića u banjolučkoj katedrali
 

Mons. Berislav Grgić, biskup prelat iz norveškog grada Tromsoa, najsjevernije biskupije na svijetu, tijekom svečanog Euharistijskog slavlja u banjolučkoj katedrali, 15. srpnja na svetkovinu sv. Bonaventure, zaštitnika banjolučke katedrale i biskupije, uputio je prigodnu propovijed. Bio je to prvi nastup mons. Grgića kao biskupa u njegovoj rodnoj biskupiji, u katedrali gdje ga je biskup mons. dr. Franjo Komarica 29. lipnja 1986. zaredio za svećenika Banjolučke biskupije.
 
Dragi kardinale Vinko, draga braćo u biskupskoj službi,
draga braćo svećenici, drage redovnice, draga braćo i sestre!

I. S radošću dolazim danas u Banja Luku

S radošću dolazim danas u Banja Luku na proslavu blagdana svetoga Bonaventure, nebeskog zaštitnika i ove biskupije i ove katedrale. Od srca pozdravljam sve vas koji ste sada ovdje. Posebno pozdravljam mons. dr. Franju Komaricu, biskupa banjolučkoga. Dragi biskupe Franjo, zahvaljujem Ti sada još jednom da si došao na moje biskupsko ređenje u Tromsø.

Pozdravljam kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa i metropolitu vrhbosanskog i predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Pozdravljam apostolskog nuncija u BiH, nadbiskupa Alessandro D´Errica.

S jednakom radošću pozdravljam i mons. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog administratora trebinjsko-mrkanskog. Dragi biskupe Ratko, zahvaljujem Ti da si na moje biskupsko ređenje poslao svoga osobnog izaslanika, moga kolegu i prijatelja don. Ivana Štironju.

Pozdravljam i mons. Peru Sudara, pomoćnog biskupa vrhbosanskog. Dragi biskupe Pero, ja nisam prvi Hrvat iz BiH koji je biskup u Norveškoj, nego si to Ti. Tvoja naslovna biskupija - Selja - je u mojoj Norveškoj.

Pozdravljam predstavnike drugih Biskupskih konferencija:, mons. Iliju Janjića, biskupa kotorskoga, delegata međunarodne BK sv. Ćirila i Metoda.

S posebnom radošću pozdravljam dragu subraću svećenike, braću redovnike, časne sestre redovnice, bogoslove, sjemeništarce i redovničke kandidate i kandidatice, sve vas, predraga braćo i sestre, te vam prenosim srdačne pozdrave s izrazima bratske i sestrinske povezanosti braće i sestara iste vjere iz moje Skandinavije, napose Norveške.

II. Sv. Bonaventura

Sv. Bonaventura se rodio god. 1221. u Italiji. Na krštenju je dobio ime Ivan. Prva naukovanja primio je u franjevačkome samostanu svoga rodnoga grada i odatle je, oko g. 1236., pošao na daljnje nauke na slavno Sveučilište u Parizu. Kad mu je bilo 25 godina, nakon zrelog i ozbiljnog razmišljanja, stupio je u franjevački red dobivši ime Bonaventura.

U dobi od 40 godina bio je izabran za generala franjevačkoga reda i tu je službu obavljao kroz 17 godina. U njoj se istaknuo mudrim i razboritim upravljanjem reda, vjeran duhu serafskoga utemeljitelja, ali i otvoren prema potrebama što ih je nalagalo vrijeme. Kao general je mnogo putovao. Proputovao je gotovo cijelu Europu. Na svojim je putovanjima održao mnoštvo propovijedi puku, redovni¬cima, redovnicama, svećenicima, crkvenim dostojanstvenicima.

Zbog svojih je velikih zasluga za Crkvu od pape Grgura X. 1273. bio imenovan kardinalom. Sudjelovao je i na Općem crkvenom saboru u Lyonu. Ondje se i razbolio te 15. srpnja 1274. u zoru - a bila je nedjelja - i umro. Pogrebnim je svečanostima prisustvovao Papa i svi saborski oci. Pokopan je u crkvi Sv. Franje u Lyonu. Iza sebe je ostavio 45 pisanih teoloških djela. Crkva ga zbog njegova uzvišenog nauka smatra svojim naučiteljem. Volio je Crkvu i za nju se istrošio.

III. Sv. Bonaventura i mi danas

Govoreći o Sv. Bonaventuri rekao sam:

1. U dobi od 25 godina, nakon zrelog i ozbiljnog razmišljanja, stupio je u franjevački red. Tako je bilo i s većinom od nas ovdje prisutnih: kad smo postali svećenici bili smo punoljetni, trebali smo već znati zrelo i ozbiljno razmišljati.

2. U dobi od 40 godina je bio izabran za generala franjevačkoga reda. Neki od ovdje prisutnih (biskupa) su u svojim 40-tim godinama preuzeli više službe u Crkvi. Sv. Bonaventura je tu službu obavljao mudro i razborito. Dragi vjernici, molite se za svoje današnje duhovne poglavare: redovnike, svećenike, biskupe i kardinala, da i oni svoju službu uzmognu obavljati po uzoru sv. Bonaventure, mudro i razborito.

3. Bonaventura je kao general reda mnogo putovao. Proputovao je gotovo cijelu Europu. Na svojim je putovanjima održao mnoštvo propovijedi puku, redovnicima, redovnicama, svećenicima, crkvenim dostojanstvenicima.

I danas je s većinom biskupa tako: uzmite primjer ovdje prisutnoga mostarsko-duvanjskog biskupa mons. Perića: koliko je proputovao, koliko propovijedi je održao redovnicima, ocima franjevcima, svećenicima... Molite se, braćo i sestre za sve nas, koji moramo tako puno putovati, da budeno vjerni Kristu.

4. Bonaventura je volio Crkvu i za nju se istrošio.

To je poziv i svima nama danas, i biskupima i franjevcima i svećenicima, i kardinalu. Tamo gdje jesi budi vjeran Kristu i voli Crkvu, jer: Vrata paklena neće je nadvladati (usp. Mt16,18). Ova vjernost i ljubav nije vezana uz mjesto: to mora/može biti u Banja Luci, u Rimu i u Norveškoj. To mora biti uvijek i svagdje tamo gdje jesi. Amen. (kta)