Banjaluka, 7. studenog 2006. (TABB)

BISKUP PRIMIO VELEPOSLANIKA REPUBLIKE MAĐARSKE 

            U utorak, 7. studenog 2006. primio je banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica u svom Ordinarijatu veleposlanika Republike Mađarske u Bosni i Hercegovini  g. Imru Vargu i njegova zamjenika g. Zoltána Császára.

            U dugom prijateljskom otvorenom razgovoru biskupove sugovornike je posebno zanimala aktualna situacija katoličke populacije, napose u Banjolučkoj biskupiji i entitetu Republika Srpska.

            Biskup je sugovornicima, između ostalog, predočio „tužne i dramatično male brojke onih katolika koji su, pretrpjevši sva ratna šikaniranja, uspjeli ostati u svojim župama kao i još puno manji broj povratnika koji su se uspjeli vratiti u svoj zavičaj i u njemu do sada ostati“. „Od predratnih od oko 220.000 katolika na području entiteta RS, sada - 11 godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, jedva ima oko 13.000, i to uglavnom starijih ljudi. Sve ove poratne godine nisu za prognane i izbjegle katolike ove polovice Bosne i Hercegovine stvarani nužni uvjeti za njihov povratak i ostanak u rodnom kraju. Domaći i međunarodni nadležni političari nisu uopće pokazali potrebnu političku volju da isprave veliku nepravdu tim obespravljenim ljudima i omoguće im ponovno osnovna ljudska i građanska prava i slobode, među kojima je i pravo na rodni kraj i u njemu život dostojan čovjeka.

            U mnogo slučajeva se nažalost i sudskim putem uporno ozakonjuje zločin istjerivanja ljudi iz njihovih vlastitih kuća i zavičaja. A od prijeko potrebne ekonomske pomoći onim malobrojnim katolicima, koji su se vratili ili se žele vratiti, nažalost, sve ove godine bilo je tek nekoliko mrvica“ - naglasio je biskup, potkrepljujući svoje tvrdnje mnogim konkretnim podacima i primjerima. „Zašto ne rijetki međunarodni političari i diplomate nas katolike u Bosni i Hercegovini drže glupljima nego što jesmo, uporno mi u razgovorima tvrdeći da su ovdašnji prognani katolici jedva čekali da ih se protjera i da oni uopće nemare za svoje porijeklo, svoj rodni kraj, svoj identitet i da se zato nitko od njih i ne želi vratiti? Umjesto da se pozovu na odgovornost oni koji su ih protjerali i koji im ne žele omogućiti povratak i život dostojan čovjeka, njih se - takoreći kolektivno – proglašava nenormalnim ljudima i nenormalnim narodom, jer su davno dali svoje glave da ih nosaju drugi, a oni misle tuđim glavama“ – pitao je biskup mađarske diplomate, dok su na njihovim licima bili primjetljivi izrazi čuđenja i zbunjenosti.

            Biskup Komarica je i ovaj put izrazio žalost zbog nesprječavanja ratnog sukoba u BiH, od strane velikih sila, kao i zbog „neshvatljivog i neprihvatljivog dodatnog kažnjavanja žrtava rata i odobravanja posljedica etničkog čišćenja – barem kad su u pitanju katolici u RS - od strane službenih predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini“.

            Veleposlanik Varga se suglasio s biskupom u procjeni „fatalnih pogrešaka i propusta međunarodne zajednice, napose Europske Unije tijekom rata i poraća u Bosni i Hercegovini“ i naglasio da se Vlada njegove države „zalaže i zalagat će se za poštivanje prava svakog čovjeka i svakog naroda“.

            Biskup Komarica je spomenuo da „Mađari i nakon 50 godina od svoje revolucije imaju pravo govoriti o nanesenim im tada nepravdama, a danas uživati u punoj slobodi demokratskog svijeta – svoji sa svojima na svome“ i zapitao: „Zašto se to pravo uporno osporava mnogim stotinama tisuća stanovnika moje domovine i katolika i nekatolika?“

            Veleposlanik Varga je obećao da će se Vlada njegove zemlje „truditi zajedno s Vladama nekih drugih europskih zemalja oko veće i učinkovitije pomoći Bosni i Hercegovini i svim njezinim narodima oko zalječenja ratnih rana“. Suglasio se s biskupom da to liječenje „nužno uključuje obranu i promoviranje istine, pravde, praštanja, pomirenja i učinkovitije i brže pravne i ekonomske pomoći“.      (tabb)