Jajce, 6. studenog 2006. (IKA)

POGREB FRA IVANA FRANJIĆA

            Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga u župi Sv. Vida u Okučanima iznenada je preminuo tamošnji duhovni pomoćnik fra Ivan Franjić. Misu zadušnicu za pokojnog fra Ivana predvodio je 3. studenoga u Jajcu banjolučki biskup Franjo Komarica. Suslavili su: dr. Anto Orlovac, generalni vikar Banjolučke biskupije, dr. fra Miron Sikirić, vikar Provincije Bosne Srebrene s članovima uprave, mons. Nikola Jušić, ekonom Požeške biskupije, fra Gabrijel Mioč, ravnatelj i odgovorni urednik Naših Ognjišta, jajački gvardijan fra Niko Petonjić, okučanski župnik fra Anto Ivanović, te više od pedeset svećenika, a na misi je sudjelovalo tridesetak redovnica kao i brojni vjernici jajačkih župa, te župa Okučani i Bogićevci. Pogrebne obrede na jajačkom groblju predvodio je dr. fra Miron Sikirić.

            U homiliji biskupa Komarice i oproštajnim govorima fra Nike Petonjića, dr. Sikirića i mons. Jušića istaknuto je kako je fra Ivan bio smirena, inteligentna i omiljena osoba kod svećenika i vjernika za koje je živio i zbog kojih je i svoj život položio. Posebice ga je zanimala informatika pa je bio član Vijeća za komunikacijsku djelatnost Bosne Srebrene. Logor i mučenje, te sve ostale ratne patnje i strahote koje je proživio uzrokovale su teške posljedice za njegovo zdravlje pa i samu njegovu smrt. Fra Ivan je bio očevidac teške ratne tragedije kotorvaroških Hrvata. On je peti svećenik Franjevačkog samostana Jajce koji je preminuo od posljedica ratnih stradanja i patnji.

            Fra Ivan je rođen u Kotor Varošu, u selu Bašćina, 21. listopada 1943. od oca Ante i majke Anice r. Stipić. Osnovnu školu završio je u Kotor Varošu, klasičnu gimnaziju u Visokom, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu. U franjevački red stupio je 14. srpnja 1963., za svećenika je zaređen 29. lipnja 1970. Bio je duhovni pomoćnik u župama: Dubrave, Beograd, Jajce, Dobretići i Vareš, te župnik u Sanskom Mostu gdje je temeljito obnovio župnu crkvu. Od srpnja 1982. župnik je u Kotor Varošu. Tu je sagradio velebnu župnu crkvu, vjeronaučnu dvoranu i područnu crkvu u Zabrđu. Godine 1992. doživio je okupaciju Kotor Varoša od srpske vojske. Bio je u logoru u Kotor Varošu i Banjoj Luci gdje je teško mučen. Samo pukim slučajem izbavljen je od smrti. U Kotor Varošu je ostao skoro do kraja rata s ostatkom kotorvaroških Hrvata s kojima je doživio i proživio svu tragediju triju kotorvaroških župa: Kotor Varoša, Vrbanjaca i Sokolina. Pred kraj rata prinudno je morao napustiti Kotor Varoš s većinom preostalih Hrvata. Poslije rata bio je duhovni pomoćnik u župi Bogićevci, potom župnik u Podmilačju, gdje je obnovio veliku u ratu zapaljenu crkvu u filijali Bešpelj i pripremao planove za izgradnju nove župne crkve i župne kuće, jer je svetište sv. Ive u Podmilačju tijekom rata potpuno uništeno.    (ika)