Vijetnam, 24. studenog 2006. (TABB)

SVETI ANDRIJA DUNG-LAC I DRUGOVI - VIJETNAMSKI MUČENICI 

            Povijest katolicizma u Vijetnamu započinje u XVI. st. sa svećenikom Alessandrom de Rodhesom, francuskim misionarom koji je smatran prvim apostolom ove mlade azijske Crkve, koja je podijeljena u tri različite regije: Tonchino, Annam i Cocincina.  Nakon godine 1645. kad je otac Rodhes bio protjeran, ovdje je bilo puno progona koji su se izmjenjivali s razdobljima mira, a u kojima su misionari različitih redova došli  u Vijetnam. Naviještali su Evanđelje, okupljali vjernike a napose su gradili crvke te nastojali oko formacije domaćeg klera i vjeroučitelja.

            Razvoj kršćanstva u Vijetnamu označen je brojnim progonima. Od 1645. do 1886. bilo je  53 progona kršćana za vrijeme kojih je stradalo oko  113.000 vjernika.

            Tijekom vladavine kralja Minh-Manha od 1821. pa nadalje  progoni su postali nemilosrdni. Bili osuđivani na smrt i oni koji su se usudili skrivati kršćane. Drugi kralj, posebno neprijateljski usmjeren, bio je Tuc-Dúc a vladao je od 1847. do 1883.  Bio je protiv francuske kolonijalne politike i mrzio je sve što je europsko ne razlikujući politiku od religije. Ustanovio je novčanu nagradu za one koji pomognu u hvatanju misionara; takav bi dobio 300 unca srebra, dok bi uhvaćeni misionari, nakon što bi im se slomila lubanja, bili bačeni u rijeku. Mjesni svećenici i vjeroučitelji bivali su zaklani.  Obični vjernici kršćani mogli su si spasiti život samo ako su ispred suca pogazili križ.

            Nepokolebljivost i čvrstoća vjere kršćana očitovala se i u hrabrom podnošenju daljnjih muka: razdvajale su se obitelji, odvajali muževi od žena, djeca  od roditelja, te bivali prognani u daleke krajeve u središta pogana nakon što su im bila  konfiscirana sva njihova dobra. Okrutnost mučitelja očitovala se na različite načine: mučenicima su bile odrubljivane glave, bili su razapinjani, udavljeni, prepiljeni, raščetvoreni, izvrgnuti teškim torturama  po zatvorima ili u rudnicima.

            Mnoge od tih brojnih mučenika Crkva je uzdigla na oltar kao blaženike  i heroje vjere, i to u godinama 1900., 1906., 1909. i 1951. Od tih blaženika izabrano je 117 istaknutih mučenika koje je svetima proglasio papa Ivan Pavao II. 19. lipnja 1988. Među ovim vijetnamskim svecima mučenicima nalazi se 8 biskupa, 50 svećenika, 59 laika. Od toga su 96 Vijetnamci, 11 Španjolci, 10 Francuzi; među laicima je 16 kateheta-vjeroučitelja, jedna majka, četiri liječnika, šest vojnika, te mnogi očevi obitelji. Glavni na listi od 117 mučenika jest Andrija Dung-Lac, prvi kateheta i zatim vijetnamski svećenik. Rođen je 1795. od roditelja pogana, ali toliko siromašnih, da su ga prodali jednom vjeroučitelju koji je živio u misiji Vinh-Tri, gdje je Andrija bio kršten, poučavan tako da je i sam kasnije postao vjeroučitelj. Nastavio je studij teologije, te je zaređen za svećenika, imenovan župnikom u nekoliko različitih područja. Mnogo puta je bio hapšen tijekom progona kralja Minh-Manha, ali su ga svaki puta otkupili mandarini uz pomoć mjesnih kršćana. On bi nastavljao apostolat među vjernicima pripremajući ih za sakramente unatoč opasnostima.

            Ponovno ga je uhitio 10. studenoga 1839. gradonačelnik Ké-Songa. Bio je oslobođen kad je za njega plaćeno 200 srebrnika, prikupljenih od kršćana. Dok je prelazio rijeku u čamcu, prepoznao ga je tajnik prefekta te je uzviknuo: "Uhvatio sam učitelja vjere". Odveo ga je u zatvor u Hanoiu. 16. studenoga 1839. bio je podvrgnut ispitivanjima i više puta su od njega tražili da pogazi i obeščasti križ. Ostao je nepokolebiv u vjeri te je bio osuđen na smrt i odrubljena mu je glava 21. prosinca 1839.

            Ostalih 116 svetih vijetnamskih mučenika završili su svoj mučenički život posvjedočivši za Krista po raznim mjestima i u različito vrijeme. Sada su svi sjedinjeni u slavi svetaca. Ovdje donosimo samo imena osam biskupa mučenika: Geronimo Hermosilla, Valentino Berrio-Ochoa, Domenico Henares, Ignazio Delgado Cebrián, Giuseppe Maria Diaz Sanjurjo, Melchiorre Garcia Sampredo Suárez, dominikanci; Pietro Rosa Orsola Borie i Stefano Teodoro Cuenot bili su iz Pariza a pripadali su ustanovi Inozemnih misija.    (tabb)