Banjaluka, 14. studeni 2007. (TABB)

„Kakvu ličnost možemo i trebamo odgojiti“
 

            U srijedu 14.11.2007. održano je na Europskoj akademiji predavanje pod naslovom „Kakvu ličnost možemo i trebamo odgojiti“. Predavač je bio prof.dr. Ismet Dizdarević, umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i počasni predsjednik Društva psihologa BiH. 

            Prof.dr. Dizdarević započeo je svoje izlaganje postavljajući pitanja koje se odnose na kreiranje ličnosti, pogotovu kod mladih: „Da li se, u okviru  procesa socijalizacije, obrazuju invalidne, mentalno neinventivne i, novom vremenu, neprilagođene ličnosti? Da li je mladim ljudima omogućeno da steknu znanja i razviju sposobnosti koja su, za njih, sigurna osnova uspješnog snalaženja u suvremenim, vrlo složenim i dinamičkim tehničkim, gospodarskim i društvenim zahtjevima? Da li je, u određenom odgojnom i obrazovnom sustavu, ostvaren sklad između potreba mladih i zahtjeva zdravog društva?“ 

            Nakon iznošenja ovih pitanja profesor Dizdarević zaključuje da aktualni proces odgoja ličnosti mladih ljudi nije u skladu s njihovim unutarnjim duševnim procesima, osobnim crtama, interesovanjima i duhovnim potrebama i stanjima i trendovima izvan njih. Taj proces je uslovljen tkz. agensima socijalizacije kao što su obitelj kao mjesto gdje bi se trebala osjetiti ljubav i sigurnost, mediji, slobodno vrijeme ali i religija. 

            „Razvijanje  pravilne svijesti o vlastitom osobnom, vjerskom i nacionalnom identitetu i osobnom, vjerskom i nacionalnom identitetu drugih su, osobno i društveno, vrlo su poželjni putevi odgoja. Uspješno rješavanja kriza u razvoju identiteta ličnosti su mogući ishodi primjerenog djelovanja važnih agenasa socijalizacije (obitelj, religija, mediji i drugi). Osobne i društveno poželjne ishode djelovanja agenasa socijalizacije moguće je očekivati kada oni svoj aktivitet usmjeravaju na stvaranje pogodnih psihosocijalnih preduvjeta važnih u razvoju osobina emocionalno i socijalno zdrave ličnosti (sposobnost da se primi i pruži ljubav, osjećajnost i prikladno reagiranje na osjećajnost drugih, sklonost altruizmu, duhovna smirenost, ustrajanje unatoč poteškoćama i frustracijama,  samokontroliranje vlastitih emocionalnih stanja, realno sagledavanje svojih mogućnosti i ...)“ 

            Prof.dr. Dizdarević mišljenja je da se svi ovi agensi mogu razvijati, da se čak i religioznost uči. On to vidi kao proces u kojem čovjek uči kako da voli i gdje uči kako da se ponaša prema drugima. Stoga je izrazio svoje mišljenje da vjerska naobrazba itekako ima svoje mjesto u školama i drugim obrazovnim institucijama.      (tabb)