Banjaluka, 20. studeni 2007. (TABB)
Slavlje 95.
rođendana Njegove carske i kraljevske Visosti nadvojvode dr. Otta von Habsbruga
Banja Luka, Hotel Palace, 20.11.2007.
Riječi dobrodošlice banjolučkog biskupa mosn. dr. Franje
Komarice
Veoma poštovani članovi Paneuropske unije iz Bosne i
Hercegovine i iz drugih država,
Uvažene ekscelencije,
veoma cijenjeni sudionici ovog jedinstvenoga slavlja!
Izuzetna mi je čast sve vas srdačno pozdraviti i zahvaliti vam što ste izdaleka i izbliza danas došli na ovo znakovito svečano slavlje.
Povod ovog današnjeg svečanog okupljanja je uistinu jedinstven: nazočnost stvarne Veličine našeg vremena u europskim razmjerima i slavlje njegova 95-tog rođendana: Njegova carska i kraljevska Visost, gospodin nadvojvoda dr. Otto von Habsburg! Njemu pripada naše visoko poštovanje, priznanje i naša zahvalnost što je želio doći k nama kako bi s nama podijelio ono svoje najosobnije, svoju radost prema životu i svoju zahvalu Bogu Stvoritelju.
Stoga uistinu dolikuje da njemu osobno uputim nekoliko riječi svoje dobrodošlice.
Vaša carska i kraljevska Visosti,
veoma cijenjeni gospodine nadvojvodo dr. Otto von Habsburg,
kao rođeni Banjolučanin pozdravljam Vas i želim dobrodošlicu u moj rodni i zavičajni grad, u kome su moji preci također mogli pozdraviti neke Vaše prethodnike. Ovo je već treći put što nas veselite svojim dolaskom: godine 1996. zajedno s brojnom skupinom europskih parlamentaraca, prijateljima naše domovine, zatim 2003. u prigodi povijesnog događaja za ovaj grad i ovu zemlju – drugog pastoralnog pohoda nezaboravnog pape Ivana Pavla Drugog i proglašenja blaženim austrougarskog Banjolučanina dr. Ivana Merza – i danas, o Vašem jedinstvenom i osobnom slavlju, od Boga darovanom, 95. rođendanu.
Danas mi se napokon pružila prigoda uputiti Vašoj Visosti iskrenu i srdačnu dobrodošlicu.
Vaša je želja, da upravo na Vaš visoki 95 rođendan nama, nakon posljednjih progona preostalim katolicima ovoga grada i moje biskupije kao i našim prijateljima izbliza i izdaleka, pružite sasvim osoban dar, pokazujući iznova svoju ljudsku solidarnost prema nama i svim mirnim i mirotvornim stanovnicima ovoga grada i ove zemlje.
Poznate su nam Vaše iskrene i čestite riječi izrečene usred opkoljenih gradova u našem susjedstvu građanima koji su za Vas bili zabrinuti: „Kad će doći prijatelj, ako neće u nevolji?“ Vi ste zaista prijatelj: Božji prijatelj, a tako i prijatelj ljudi, prijatelj istine i pravednosti, prijatelj pomirenja među ljudima i narodima, prijatelj istinskog, trajnog mira među ljudima, narodima i državama.
Vaša Visosti, Vi dakako, dobro znadete tko ste. Mi, ovdje „na rubu europske povijesti“ znamo, nažalost uglavnom iz objektivnih razloga vrlo malo o Vama, o Vašem jedinstvenom životu i djelovanju, ne samo u krugu Vaše brojne obitelji, ili Vašeg naroda, već i u okviru krajnje turbulentnih desetljeća nedavne povijesti europskih naroda i država.
Dopustite mi ipak da u ovoj jedinstvenoj prigodi glasno iznesem nešto od tog našeg znanja o Vama. Vi dakako apsolutno zaslužujete da se to otvoreno izreče u mome gradu, pred svima ovdje nazočnima.
- Doživjeli ste dva okrutna svjetska rata i treći, takozvani
hladni rat koji je trajao čak 44 godine.
- Bili ste svjedok uspona i strašnog svršetka dvojice bezbožnih, protuljudskih i
totalitarnih diktatora Hitlera i Staljina.
- Surađivali ste s istinskim europskim velikanima prošloga stoljeća.
- Imali ste i imate također danas brojna prijateljstva s bezbrojnim ljudima iz
mnogih europskih naroda.
- Bili ste stalno svjesni svoje povijesne odgovornosti za sve Europljane.
- Neumorno ste se desetljećima zalagali za Europu kao domovinu svih Europljana,
uključujući također našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
- Mnogim ste ljudima dali nadu u dobru budućnost.
- Diljem ratom razrovane Europe pronosili ste Vašu kao stijena čvrstu vjeru u
mir.
- Pokazali ste kako se živi od svoga vjerskog uvjerenja i od iskustva povijesti,
odnosno generacija prije nas.
- Osobno ste doživjeli prolaznost svega ovozemaljskog. Zato se niste držali
starih formi poput materijalista starih formi.
- Doživjeli ste da duhovni, vjerski i moralni napredak europskih država u
izgubljenom 20. stoljeću nije mogao držati korak s njihovim materijalnim
usponom.
- Također ste doživjeli, da moć za one koji je posjeduju može biti pogubna, jer
mnogim ljudima daje osjećaj neograničenosti; izaziva u njima lude ideje, poput
kobnog nadčovjeka fatalnog filozofa Friedricha Nietzschea – da je se s onu
stranu dobra i zla. Tomu smo također mnogi mi, ako ne i svi, žalosni svjedoci!
- Poznate su Vaše riječi: „Ako čovjek u nešto vjeruje, on se za to zauzima,
svejedno kakvu ulogu imao. Čovjek se ne posvećuje politici kako bi zauzeo
određeno mjesto, nego kako bi promicao određene ideje“.
- Vi ste u svojoj osobi, zahvaljujući posebnim Božjim darovima, objedinili
najbolje osobine mnogih svojih predaka, napose: pouzdanje, vjerodostojnost,
otvorenost prema svijetu, usmjerenost prema jednom cilju, radno zalaganje,
čovjekoljublje, svijest o obvezi, socijalnu osjetljivost i napredak.
- S pravom se može ustvrditi da Europa u Vama ima jedinog državnika, kojemu može
potpuno vjerovati!
Upravo stoga, što Vaša Visost nije bilo tko, nego Netko u europskoj, štoviše u svjetskoj politici, imate pravo znati kome ste došli, barem kad se radi o onima kojih je moja malenkost nedostojni zastupnik.
Još uvijek čekaju desetci tisuća vjernika moje biskupije, samo u gradu Banjoj Luci, kako bi se mogli vratiti u svoje župe, u svoja rodna mjesta te ovdje živjeti dostojno čovjeka. Ovdašnji su katolici unatoč strašnih rana što su ih ostavili progoni spremni svim našim susjedima, napose onima u nevolji, činiti dobro, ustrajno raditi na pomirenju a na temelju istine, pravednost i iskrenom oprostu. Spremni smo i kadri – to Europa treba znati – biti konstruktivna poveznica između kršćanskog Zapada i Istoka, pouzdani suradnici u željenom, štoviše nužnom dijalogu između kršćanstva i islama, vjerodostojni graditelji pravednoga mira među narodima ove zemlje i ovog dijela europskog kontinenta. Utjecajni europski predstavnici to do sada nisu uviđali, a pogotovo nas nisu pomogli. Mi držimo da je to šteta, ali istovremeno i sramota! Jer, da bi se sve što sam spomenuo moglo provesti u djelo, potrebno je prije svega jedno, naime da mi kao katolici, koji su daleko najstariji u ovoj zemlji i u ovome gradu, možemo živjeti u ovoj svojoj domovini. Bila bi bez sumnje sudbonosna tragedija, ne samo za Katoličku Crkvu nego za čitav dio ovog kontinenta, kad bi se, sada na početku 21. stoljeća, ponovila vremena od pohoda na Bosnu princa Eugena Savojskog s kraja 17. stoljeća kad su katolici gotovo potpuno izbrisani iz Bosne!
Vaša Bogom blagoslovljena nazočnost među nama, Vaš jasan i istinit glas u obranu ljudskog dostojanstva, ljudskih i međunarodnih prava, predstavljaju za nas i za mnoge oko nas novi željeni znak nužne nade u bolju budućnost ovog kraja i čitave naše domovine – Bosne i Hercegovine.
Usuđujem se ustvrditi da Vi ovu nadu nećete iznevjeriti!
S najvećim poštovanjem i iskrenim divljenjem , također u ime svojih suradnika i u ime svih onih koji cijene Vaše životno djelo, još Vam jednom želim dobrodošlicu u moj i mojih predaka rodni grad.
Vašoj Visosti želim Božji blagoslov, ne samo za današnji visoki 95. rođendan, nego za sve daljnje dane Vašeg uspješnog ovozemaljskog hodočasničkog života.
Vaša carska i kraljevska Visosti, Otto, HVALA VAM!
Hvala još jednom i svima Vama, vrlo poštovani prijatelji, za Vašu nazočnost u ovom svečanom času!
Dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki