Banjaluka, 20. studeni 2007. (TABB)

Zahvalno bogoslužje u povodu 95. rođendana Njegove carske i kraljevske Visosti nadvojvode dr. Otta von Habsburga

Banja Luka, 20.11.2007., katedrala Sv. Bonaventure

 Nagovor
(Ps 71,1-3, 6-9, 17-19; Mt 25, 31-40)
Mons. dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup

Vaša carska i kraljevska Visosti,
Veoma poštovani članovi obitelji Habsburg,
Draga braćo i sestre u Isusu Kristu,
Dragi prijatelji,

„Hvalu dajmo
Gospodinu Bogu svojemu“! 

            1. U prvim satima na današnji dan 20. studenog prije 95 godine, Božjom providnošću dođoste Vi na svijet – kao prvo dijete svojih plemenitih, duboko religioznih roditelja, oca nadvojvode Karla, koji nekoliko godina kasnije postade carem a sad je blaženi Katoličke Crkve, i Vaše majke nadvojvotkinje Zite, kasnije carice. Njih su dvoje potvrdili svoj bračni DA vlastitoj djeci te puni radosti i zahvalnosti Bogu Stvoritelju i Bogorodici Mariji, koju se posebno štuje u nacionalnom svetištu obitelji Habsburg – Mariazell, oni su Vas na krštenju učinili djetetom Božjim i članom Kristove Crkve, kako bi Vas sukladno tomu odgajali.

            Poneki su se onda mogli upitati: Što će biti od ovog djeteta? Znao je to samo Bog Stvoritelj, koji je svakog čovjeka „oblikovao u majčinu krilu“ (Iz 44,2). On svakom čovjeku obećava svoj božanski „DA“,  jer je u utjelovljenju svog jedinorođenog Sina izgovorio čovječanstvu sasvim jasno i zauvijek svoj ljudski DA. A Bog želi svakom i uvijek samo dobro.

            Vaša je Visost od svog djetinjstva i dječaštva mogla uvijek iznova s dubokim uvjerenjem i sa zahvalnošću moliti sa psalmistom: „Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam. … Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja“ (Ps 71, 6.17). Vi ste sve više upoznavali i usvajali program Isusa Krista!

            Kasnije kao sretni suprug i otac, zajedno sa svojom plemenitom suprugom gospođom nadvojvotkinjom Reginom, Vi to vjerničko, od svojih roditelja naslijeđeno i usvojeno kršćansko usmjerenje nikada niste zanijekali, već ste ga svojoj djeci, ovdje nazočnoj i drugoj nenazočnoj dalje predali. Vaše kršćansko usmjerenje nastavilo je dakako živjeti u njima te donosi obilne, vrijedne plodove. Uistinu, Vi također možete pred svima posvjedočiti poput našeg blaženog Ivana Merza: „Katolička je vjera moje životno zvanje“!¨

            - Hvala Vam za to! A zajedno s Vama zahvaljujemo danas i mi Bogu!
 

            2. Vi se sjećate strašnih godina dvaju svjetskih ratova; sjećate se kad su Vas i cijelu Vašu carsku obitelj prisilno, kršeći ljudska prava, prognali iz zemlje i oduzeli Vam sva dobra; sjećate se straha, nasilja, velike nevolje i smrti; ostala su Vam u pamćenju dramatična iskustva dugogodišnjeg života u egzilu, daleko od svoje domovine i svojih sunarodnjaka. Usprkos svim tim životnim poteškoćama ostali ste kao kršćanski vjernik postojan i pun nade, jer ste kao starozavjetni psalmist, te kao mnogi drugi poslije njega, među kojima je i Vaš suvremenik blaženi kardinal Alojzije Stepinac, često molili: „Gospodine, tebi se utječem. Ne daj da se ikada postidim!“(Ps. 71,1).

            - Mi Vam od srca zahvaljujemo za takvo veličajno svjedočenje i skupa s Vama zahvaljujemo Bogu koji Vam „učini velika djela“ (Ps 71, 19b).
 

            3. U jednom, tek sažetom pregledu o životu Vaše Visosti, doima nas se opširnost Vašeg radnog djelokruga, što ste ga na različitim područjima i u raznim poslovima ostvarili, a svi su bili veoma značajni i zahtijevali su izuzetnu promišljenost.

            Vi ste nositelj, promicatelj i branitelj objavljene Božje istine o Bogu i o čovjeku kao slike Božje, kao i čvrste vjere u suživot i pravedan mir među narodima, ponajprije na prostorima europskog kontinenta, gdje kršćanska vjera ima duboke korijene. Iz svoga dugog i veoma dinamičnog života – Vi nas možete učiti poštovanju svakog ljudskog života i svakog naroda; a također i istini, da se nijedno ljudsko društvo ne može graditi na nasilju, već na slobodi, solidarnosti i na poštivanju ljudskih i prava narodâ. Kao uvjereni kršćanin, vjerodostojni sin svog oca, koji je prije tri godine proglašen blaženim, Vi ste u svom javnom djelovanju pokazali, da se za izgradnju budućnosti u miru, bratstvu i pravednosti mora neokrnjenim sačuvati srce vlastite kulture, a to je vjera u Krista. Vi ste to umjeli vrlo uspješno prakticirati za vrijeme svoga dvadesetogodišnjeg članstva u Europskome parlamentu (gdje sam i ja imao čast upoznati Vas prije trinaest godina). Sami ste mogli iskusiti kako temeljna tragičnost najčešće počiva u činjenici, da evanđeoska ljubav Isusa Krista, koja bi trebala ispunjavati svakog kršćanina, nije bila dostatna ni za poštovanje jednih prema drugima. Vi ste se stalno trudili da svojim bližnjima budete istinski uzor ozbiljnog kršćanskog života „bilo to zgodno ili nezgodno“ (2 Tim 4,2).

            - Mi Vam za to od srca zahvaljujemo a s Vama zahvaljujemo danas svi Bogu darovatelju svake postojanosti.
 

            4. Vaša je Visost veoma dobro znala, da kršćanin nikada ne može biti samo kršćanin za sebe. Ako smo mi kao kršćani uvijek također za druge ljude kršćani, onda smo odgovorni kako za njihovu vječnost tako i za njihovo vremenito dobro. Biti kršćanin znači uvijek se truditi biti što sličniji Kristu. A sam nas je Krist učio kako ćemo mu biti slični: tako što ćemo ga prepoznavati u njegovoj t.j. svojoj braći i sestrama te što ćemo njima činiti ono što bi smo činili samom Kristu. Biti kršćanin znači uvijek biti usmjeren prema drugima, prema slabima, obespravljenima, prognanima, onima bez domovine, oklevetanima, ostavljenima, izbačenima. U njima susrećemo samoga Krista – prema izričitim njegovim riječima: „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40).

            Vi ste nebrojeno puta u svom dugome životu upravo tako postupali. Također i sad, u svojoj poodmakloj dobi Vi svoje snage neumorno zalažete za dobro bližnjih. Stoga ste također došli k nama, da biste, tek malom ostatku katolika u Banjoj Luci, nakon što je ovdje nad nama provedeno „etničko čišćenje“, slično kao što je prije četiri godine blažene uspomene papa Ivan Pavao II. učinio, i Vi pokazali svoju iskrenu kršćansku solidarnost i poručili nam: ako su vas zaboravili vaši sugrađani i sunarodnjaci, ostavili vas na cjedilu, ja vas neću zaboraviti i neću vas ostaviti na cjedilu! Mi Vam to vjerujemo i zbog tog smo radosni!

            - Duboka Vam i iskreno hvala radi toga! Neka Vam Bog to tisuću puta nagradi!

            I ovo, što ste Vi danas svojim dolaskom  učinili nama i našoj domovini, kao i mnogo toga drugoga što ste uradili u svom blagoslovljenom, dugom životu, jest Božji dar; On je Vama i za Vas doista učinio velika djela! Neka mu je hvala, čas i slava za sve! Vi mu danas zacijelo želite reći hvala i za mnoge ljudi na svom hodočasničkome putu, započevši od Vaših svetačkih roditelja, pa za braću i sestre, za Vašu plemenitu suprugu nadvojvotkinju Reginu, za Vašu djecu, zetove, snahe i unuke, za čitavu habsburšku obitelj kao i za mnoge druge ljude koje ste susreli na svom životnome putu a koji su Vam u različitoj mjeri pomogli na prijeđenome Vašem životnome putu.
 

            5.  Izražavam Vašoj carskoj i kraljevskoj Visosti svoje živo priznanje i duboku zahvalnost, također u ime svojih suradnika kao i mnogih ovdje nazočnih i nenazočnih katolika i nekatolika u mome rodnome gradu Banjoj Luci i mojoj biskupiji i domovini. Želim Vam i podjeljujem vrlo rado Vama i čitavoj obitelji Habsburg Božji blagoslov, kao zalog da Gospodar života i povijesti i nadalje prati i učini plodnim sav Vaš trud za njegovo neprolazno kraljevstvo!

            Molim dobroga Boga, da Vas usliša kad mu se puni pouzdanja obratite riječima psalmiste: „Ni u starosti, kad posijedim, o Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju, i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!“ (Ps 71, 18-19).

            Marija, pomoćnica kršćana i kraljica mira neka bude i ostane Vaša snažna zagovornica ubuduće – u sve dane Vašeg zemaljskog života. Amen.   (tabb)