Banjaluka, 22. studeni 2007. (TABB)

IZAZOV NOVE RELIGIOZNOSTI -  SEKTE I DRUŠTVO
 

            U četvrtak 22. studenog na Europskoj akademiji u Banjoj luci održano je predavanje pod nazivom „Izazov nove religioznosti – sekte i društvo“. Predavač je bio prof.dr. Mijo Nikić, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. 

            Pojava nove religioznosti koja se širi putem novih religioznih pokreta, različitih gurua, sljedbi i sekti kao grupa vjernika koje počinju naučavati nešto novo je svojevrstan društveni fenomen, koji nije samo izazov za Crkvu nego i za društvo u cjelini.  Taj val već je zahvatio sve kontinente a njegovom širenju najviše doprinose sredstva masovne komunikacije. Već 1991. u priopćenju kardinalskog zbora kaže da se radi o univerzalnom fenomenu koji zabrinjava Katoličku crkvu.

            Profesor Nikić svojim izlaganjem upoznao je prisutne s različitim oblicima novih sljedbi. U Europi su prisutne mnogobrojne sljedbe istočne i zapadne provenijencije, kao i drugi pseudoreligijski pokreti pridošli iz svijeta okultizma, magije i ezoterije, oblikujući svojevrsnu religiju sinkretističke naravi.

            „Šaljući svoj izvještaj o stanju vjerskih sljedbi, skoro sve mjesne crkve registriraju pojavak i brzo širenje raznih vrsta religioznih ili pseudoreligioznih pokreta i sljedbi. Skoro svi drže da je taj fenomen ozbiljan, a neki ga čak vide kao alarmantni problem. Situacija je posebno zabrinjavajuća u Južnoj Americi gdje svaki dan otpadne 6000 katolike u razne sljedbe. Najranjivija i najpogođenija grupa koja ulazi u neku vjersku sljedbu, jesu mladi koji su bez posla, neaktivni u životu župe, koji dolaze iz nesređene obiteljske sredine ili pripadaju etničkim manjinama, te ako žive u mjestima koja su uglavnom udaljena od utjecaja Crkve.“

            Novi religiozni pokreti i vjerske sekte uglavnom daju prednost afektivnosti nad razumom, to znači kod većine dominira neka čudna misterioznost, razni zanosi, često puta na granici histeričnog ponašanja. One u velikoj mjeri njeguju takozvano fundamentalno, nekritičko tumačenje Biblije. Izvlače riječi iz konteksta i tumače ga po svojoj volji, često ono sporedno pretvaraju u glavno i obratno. U nemalom broju sljedbi odlučujuću ulogu igraju objava i proroštvo, ekstatične pojave i opsjednutost nadosjetilnim. Većina sekti zanemaruje znanstveno tumačenje svojeg nauka. Sljedba se poziva na čuvstvo i volju, a ne na razum. Uvjereni su da su samo oni "izabranici". Postoje miroljubive i tolerantne sekte, ali ima i takvih koje su velika prijetnja za slobodu ljudi i društva općenito. Ovdje profesor Nikić navodi nekoliko sekti čiji su članovi potaknuti da učine masovno samoubojstvo „da bi time prešli u viši nivo svijesti“.

            Izvanredna sinoda biskupa 1985. napomenula je kako neke osobe traže odgovore na svoja pitanja u sljedbama jer ih ne nalaze u Crkvi na način kako bi one željele i zato su izazov i poziv na obnovu čitave Crkve. Sljedbe su znakovi vremena i zato moraju biti stalno analizirani. Papa Ivan Pavao II. u svom govoru biskupima Gane 1993. govori o znakovima vremena te izričito kaže da "oni koji su prihvatili djelo propovijedanja moraju čitati znakove vremena i to one pozitivne i negativne". U istom govoru Papa ubraja u negativne znakove vremena pojavu sljedbi i novih religijskih pokreta koji se pozivaju na tzv. ukazanja, proroštva i čudesna ozdravljenja. Privlačnost ovih pokreta, kaže Papa, ponekad dolazi od njihove prividne sposobnosti da odgovore na duhovne potrebe ljudi i na glad u njihovim srcima za nečim dubljim, za izlječenjem, utjehom i susretom s transcendentnim.

            Vjerske sljedbe i novi religijski i pseudoreligijski pokreti jesu simptom stanja društva u kojemu živimo. Većina ljudi koji se opredjeljuju za te sljedbe, najvjerojatnije, iskreno traži Boga. Kardinal Arinze tvrdi da su novi religijski pokreti odraz i iskaz duhovnih potreba pojedinca koje Crkva ili druge religiozne ustanove nisu uočili ili nisu znali kako na njihove zahtjeve i potrebe primjereno odgovoriti. Međutim, profesor Nikić naglašava da sljedbe nisu rješenje. „One zarobljuju slobodu i stvaraju ovisnost. Slika Boga koju nudi nova religioznost prisutna u sljedbama i religijskim pokretima velikim dijelom je iskrivljena. Pa ipak, za to nisu krive sljedbe, nego društvo koje je proizvelo potrebu za takvim sljedbama i religijskim pokretima. Govoreći slikovito, ne treba mijenjati bolesne ribe u zatrovanoj vodi, nego treba mijenjati vodu. Treba mijenjati društvo, njegov mentalitet, njegovu ideologiju, treba mijenjati duh ovoga svijeta. Drugim riječima treba ponovno evangelizirati Europu i svijet. Euharistija je najjača snaga koja bi trebala povezivati i čuvati vjernike u zajedništvu s Kristom. Drugim riječima, intenzivni euharistijski život trebao bi pomoći vjernicima da sačuvaju svoju vjeru i ne postanu žrtve raznih vjerskih pokreta koji ugrožavaju njihovu vjeru u Krista jedinog Spasitelja.“

            Dr. Aničić, direktor Akademije, zahvalio se profesoru Nikiću na dolasku u Banja Luku i na ovakvom interesantnom izlaganju. On se također kratko osvrnuo i na našu situaciju, gdje je ovaj problem također aktualan. Ističe kako je od rata na ovamo bilo mnogih koji su koristili teška vremena pa i kroz humanitarni rad pokušali pridobiti nove članove u različite sljedbe.      (tabb)