Livno, 23. studenog 2009. (TABB)

PREMINULA SESTRA MARIJA MALVINA BILEK (1917. - 2009.)
 

U nedjelju, 22. studenog 2009. godine u 19 sati preminula je s. M. Malvina Bilek, članica Družbe sestra milosrdnica, u samostanu u Livnu, u 92 godini života. Sprovod pokojne sestre M. Malvine bit će 24. studenog 2009. godine u 13 sati na groblju Sv. Mihovila na Gorici u Livnu.

Sestra Marija Malvina - Viktorija Bilek je rođena 22. prosinca 1917. godine u Sarajevu, od oca Karla i majke Malvine rođ. Krist. U Družbu sestara milosrdnica stupa 1936. godine. Odlazi u Kuću maticu u Zagrebu gdje ulazi u postulaturu, a 1938. godine u novicijat. Prve je redovničke zavjete položila 15. kolovoza 1939. godine u Zagrebu, a doživotne, 15. kolovoza 1942. godine, također u Zagrebu. Nakon završene učiteljske škole radi najprije u dječjem vrtiću (zabavištu) u Grubišnom Polju, a zatim u Daruvaru do 1949. godine. Sa ostalim susestrama proživljava rastjerivanje redovničke zajednice, oblačenje civilne odjeće kao uvjeta dobivanja nekog radnog mjesta i život po stanovima. Ništa ju nije pokolebalo u njenom redovničkom zvanju i služenju Isusu u njegovim „malenima“. Kao vjernica i redovnica sestra M. Malvina nije mogla raditi posao koji je voljela i za koji se školovala. Zato se prekvalificirala, postigla zvanje ekonomskog tehničara i do odlaska u mirovinu (1972.godine), radila kao službenica u administrativnom odjelu bolnice na Jezeru u Sarajevu. Odlazak u mirovinu nije značio prestanak njenog aktivnog djelovanja. Dvije godine svira u crkvi sv. Vinka u Sarajevu a 1974. postaje članica i tajnica provincijalne uprave Bosansko-hercegovačke provincije Sestra milosrdnica. Nakon dva mandata ove službe odlazi u samostan na Stupu, gdje svira i riše. Sestra M. Malvina je bila umjetnički izrazito nadarena osoba, posebno za glazbu i risanje. Ove svoje darove velikodušno je cijeli život stavljala u službu sestarske zajednice i onih kojima je bila poslana. Mnogi će ju pamtiti i po njenoj vedrini i humoru koji su jednostavno bili odlika njene osobe. Uz sve ovo bila je skromna i nenametljiva redovnica.

Najnoviji rat zatekao ju je u samostanu na Stupu. Područje na kome se nalazio samostan postao je poprište žestokih borbi, a onda gomila ruševinama. Morala ga je napustiti zajedno sa ostalim sestrama. Otišla je u samostan na Rijeci gdje je boravila do 1996. godine.

Čim joj se pružila prilika vratila se u svoju provinciju, u samostan u Livnu. Pomagala je sestrama koliko je mogla, risala i bila radost u zajednici. U zadnje vrijeme, zgrčena i nepokretna, prinosila je Gospodinu svoje patnje. I On, Kralj svega stvorenog uzeo ju je k sebi baš na svoju svetkovinu i na spomendan svete Cecilije koju je uvijek štovala, vjerojatno i zbog osobne ljubavi prema glazbi. (kta)