Mrkonjić Grad, 3. svibnja 2004. (TABB)

ŽUPA MRKONJIĆ GRAD PROSLAVILA SVOJE ZAŠTITNIKE SV. FILIPA I JAKOVA

Na blagdan sv. Filipa i Jakova 3. svibnja o.g., banjolučki biskup Franjo Komarica posjetio je malobrojnu župnu zajednicu u Mrkonjić Gradu (nekadašnjem Varcaru) koja ove svete apostole slavi kao svoje zaštitnike.

Pod vedrim nebom, u ruševinama spaljene župne crkve sv. Filipa i Jakova, biskup Komarica predslavio je svečanu sv. misu u zajedništvu s mrkonjićkom župnikom Antom Marijanom, generalnim vikarom banjolučke biskupije Antom Orlovcem i petoricom dijecezanskih i franjevačkih svećenika, a u nazočnosti stotinjak vjernika iz Mrkonjić Grada i Jajca.

U propovijedi biskup je ohrabrio u vjeri «malo stado» da ne klone duhom i da uvijek znadne cijeniti Božju sliku u sebi. «Vi ste u proteklom ratu proživjeli svoj Veliki Petak, ali znajte da je u vašoj obespravljenosti trpio i još trpi sam Isus. No, jedno je sigurno – kroz mnoge nam je nevolje proći do Uskrsa, do punine života», poručio je biskup vjernicima. Nadalje ih je potaknuo da budu ljudi nade, ljubavi i praštanja. «Isus ne treba navijače, ne treba kršćane na papiru, nego vjerne sljedbenike i svjedoke, molitelje i graditelje. Samo ako budete takvi, imat će smisla ponovno izgraditi ovu crkvu», zaključio je biskup Komarica. Sve nazočne vjernike ganula je biskupova tvrdnja da je ova misa u spaljenoj crkvi pod vedrim nebom jednako dragocjena kao misa ispod pozlaćenih svodova bazilike sv. Petra u Vatikanu.

Na kraju misnog slavlja biskup je blagoslovio početak obnove spaljene župne crkve čije zidine već 14 godina nagrđuju izgled Mrkonjić Grada i svjedoče o barbarstvu onih koji su počinili to zlodjelo. Župa sv. Filipa i Jakova u Mrkonjić Gradu prije nedavnih ratnih pustošenja brojila je oko 1500 vjernika, a danas ih tamo živi samo 90. Župnu crkvu spalile su srpske ratne vlasti u listopadu 1992.

Na odlasku, biskup Komarica posjetio je povratničko hrvatsko selo Majdan, između Mrkonjić Grada i Jajca, gdje se zadržao u razgovoru s povratnicima. U Majdan se vratilo dvadesetak hrvatskih obitelji, a najzanimljivija je činjenica da, od sedamdesetak osoba koliko ih sada tamo živi, skoro polovina su djeca, tj. njih 30.   (tabb)