Mrkonjić Grad, 3. svibnja 2005. (TABB) 

Mrkonjić Grad: Proslava patrona uz 184. obljetnicu župe 

Župa Mrkonjić Grad ove je godine svečanije nego inače proslavila svoje nebeske zaštitnike, apostole sv. Filipa i Jakova, 3. svibnja 2005. Svečano misno slavlje predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica uz suslavlje osmorice – dijecezanskih i franjevačkih – svećenika. Bila je i jedna redovnica, s. Vladimira iz biskupova doma, koja je animirala pjevanje, a pjevali su oduševljeno svi nazočni. Biskup je u propovijedi pohvalio malobrojne župljane koji su sa svojim župnikom preč. Antom Marijanom prošle godine uspjeli pokriti crkvu koju su srpske snage spalile 1992. godine. Spomenuo je i svoj posjet načelniku općine Mrkonjić Grad Zoranu Tegeltiji, koji je uslijedio kratko prije sv. mise, te istaknuo njegovu spremnost da se zauzme za sve građane, dakako i za katolike. Uručio mu je i pisani zahtjev u kojem je zatražio da općina pomogne sanaciju župne crkve u Mrkonjić Gradu. Pozvao je vjernike da se i dalje snažno odupiru napasti mržnje i osvete, jer je to đavolsko oružje, a potaknuo ih je da budu na strani Božjoj, opraštajući i moleći za one koji su im zlo činili, poput Krista Gospodina, njegovih apostola i mučenika.

            Poseban doprinos proslavi 184. obljetnice osnutka župe u Varacar Vakufu, kako se nekoć zvao Mrkonjić Grad, dao je generalni vikar Banjolučke biskupije mons. Anto Orlovac. Kao svojevrsni uvod u misno slavlje, on je u kraćem povijesnom izlaganju istaknuo najvažnije događaje i osobe iz prošlosti mrkonjićke župe. Novu župu u Varcaru (koja se do 1840. službeno vodila kao samostalna kapelanija) u Varcaru osnovao je 17. svibnja 1821. godine apostolski vikar, biskup fra Augustin Miletić, diobom od Jajca. Starija je ravno 60 godina od Banjolučke biskupije (osnovana 1881.) Do 1899. župom su upravljali franjevci, a otada dijecezanski svećenici. Današnji župnik Ante Marijan je 37. mrkonjićki župnik. Župa je od 1845. do 1890. imala i kapelana, te ih se u toj župi izredalo čak 20; među njima i istaknuti književni i prosvjetni djelatnici XIX. stoljeća fra Ivan Franjo Jukić i fra Antun Knežević, domaći sin. Među župnicima bilo je i kasnijih mučenika: Krešimir Barišić i Petar Jurendić, onih koji su umrli na glasu svetosti: prvi župnik fra Jakov Križanac, zatim fra Anto Subašić, čiji su grob u Mrkonjić Gradu obilazili ne samo katolici nego i inovjerci, i drugih uglednih misnika. Od ove župe nastale su kasnije još dvije nove: 1880. odijeljena je župa Liskovica, koja je, nažalost, posve raseljena 1992. godine, a 1891. župa Ključ.

            Župna crkva koja se upravo obnavlja sagrađena je od kamena 1881-1883. godine, a toranj 1889. Prije toga vremena postojala je drvena crkvica na drugom mjestu kod katoličkoga groblja. No, katolika je tu bilo još puno prije. Godine 1723. daje papa Inocent XIII. oprost crkvi ili kapelici Sv. Filipa i Jakova «u selu Varczarevacz». Petnaestak godina kasnije, tj. 1737. u Varcaru boravi i krizma biskup fra Mato Delivić i to u jednoj kući, jer crkve više nema. I u područnom selu Majdanu danas postoji crkva sv. Nikole Tavelića, sagrađena 1973., gdje je od 1914. stajala crkva sv. Mihaela arhanđela. Glavnina vjernika danas živi upravo u tom selu. Kršćanstvo ovdje ima veoma dubok korijen, jer je tu otkrivena i starokršćanska bazilika iz rimskog vremena. Tamo se svake nedjelje redovito slave sv. mise. Na tamošnjem veoma starom groblju pokopan je i jedan franjevac, fra Jeronim iz Kotora (tj. Kotor Varoša), koji je obavljajući pastoralnu službu obolio od kuge i umro 1731. godine. Katolika je bilo još u XIX. i XX. stoljeću i u nizu okolnih sela gdje ih danas više nema.

            Broj vjernika u današnjoj mrkonjićkoj župi kroz povijest je veoma oscilirao: spomenuti biskup Delivić bilježi 1737. godine u Varcaru 22 katoličke obitelji sa 128 članova, a u Majdanu  odn. Jeleču, kako se selo tada zvalo, 8 katoličkih kuća sa 116 vjernika. Nedugo prije toga biskupova pohoda te je krajeve poharala kuga 1731. i 1732. godine, te je u Majdanu umrlo 93, a u Varcaru 16 vjernika. Još je veća epidemija kuge bila 1814.-1815. godine, kada je u Varcaru umro čak 299 vjernika, u Majdanu 157, te još 150 vjernika u drugim selima s toga područja. Veoma su pogubni za župu bili i ratovi: pred Drugi svjetski rat ta je župa imala 1.480 vjernika, a 15 godina po završetku rata, 1960. godine, unatoč znatnom prirodnom priraštaju, samo 946! Gotovo potpuno uništenje župe uslijedilo je 1990.-tih godina. Dok ih je 1991. u toj župi bilo još oko 1.000, ostalo ih je 1999. samo 25. Ne možemo ovdje ne spomenuti da je filijala Majdan - pod utjecajem međunarodne zajednice - raseljena tek po završetku rata, tj. poslije Daytonskog sporazuma! U međuvremenu ih se nešto vratilo, pa u Mrkonjić Gradu i Majdanu danas ukupno živi 110. katolika. No, ohrabruje činjenica da se još nekoliko kuća obnavlja i očekuje se povratak njihovih stanovnika.

            Župa Varcar odn. Mrkonjić Grad dala je dosada u svojoj bogatoj povijesti, koliko se zna, ukupno 13 duhovnih zvanja: osam svećenika, tri redovnice i dva bogoslova. Među njima su spomenuti književnik fra Antun Knežević, zatim franjevački provincijal iz 18. st. fra Mato Ivekić i dr. Od tih je danas živ samo jedan svećenik i jedan bogoslov.

Sve je to, kako reče biskup, razlog za zahvalu Bogu i za zdravi ponos ovdašnjih vjernika starodrevne varcarske župe i poželio da iz tih korijena niknu nove mladice.  (tabb)