Banjaluka, 30. svibnja 2006. (TABB)

BISKUP KOMARICA U KANONSKOM POHODU ŽUPI MARIJA ZVIJEZDA 

U utorak, 30. svibnja 2006. boravio je u kanonskom pohodu župi Marija Zvijezda, na periferiji Banje Luke, domaći biskup mons. dr. Franjo Komarica.

Ova je župa osnovana 1973. g. diobom župâ Petrićevac i Banja Luka i povjerena ocima trapistima, koji tu imaju svoj samostan – nekadašnju slavnu opatiju „Marija Zvijezda“, vrlo zaslužan za privredni i kulturni razvoj banjolučkog kraja.

Sjedište župe se nalazi u samostanskim prostorijama, a kao župna crkva služi velebna samostanska crkva, jedna od najvećih u Bosni i Hercegovini i jedna od rijetkih koja u nedavnom ratu nije rušena ni oštećena zbog bolnice–ortopedije koja se nalazi u zgradi prijašnjeg, oduzetog samostana, naslonjenog na crkvu.

U župi je do rata bilo oko 1300 katolika, sada ih je samo 250, od kojih je 120 povratnika. Točno jedna polovina župljana je starija od 60 godina. U osnovnu školu ide 12 katoličke djece, a u srednju 4, koliko ih i ima u župi.

U razgovoru s upraviteljem župe o. Tomislavom Topićem i njegovim rođenim i redovničkim bratom Zvonkom, biskup je saznao da su župljani vrlo odani svećenicima, da njih između trećine i polovine dolazi redovito nedjeljom na sv. misu, da sakramentu sv. ispovijedi redovito pristupaju skoro svi, da se u mnogim obiteljima prakticira svakodnevna zajednička molitva.

Članovi župnog pastoralnog vijeća i ekonomskog vijeća su biskupa izvijestili da se brinu za filijalne crkve i grobljanske kapele, te da momentalno skupljaju priloge za obnovu filijalne crkve u naselju Česma, koja je u ratu minirana. Potužili su se biskupu da ima dobar dio župljana koji su prognani i izbjegli, a koji ne mare više za grobove svojih pokojnika koje treba uređivati, jer je to doskora radila mjesna zajednica, a sada se ne zna je li to zadaća gradske uprave ili onih ljudi koji u tim grobljima ukopavaju svoje pokojnike. Također su izrazili svoju tugu zbog slabog povratka u svoj rodni kraj mnogih njihovih susjeda, župljana koji su se u izbjeglištvu dali obmanuti lažnim obećanjima, a nisu dovoljno ni inzistirali kod ovdašnjih – gradskih i entitetskih vlasti da im se pomogne u povratku na njihova ognjišta.

Biskup je u misnoj propovijedi zahvalio okupljenim vjernicima i ocima trapistima za njihovu vjernost Kristu i ustrajnost u nemalim poteškoćama tijekom rata i poslije rata. Izrazio je nadu da će doći i bolja vremena za njih kao i za druge koji se budu htjeli vratiti, kao što je sada puno bolje nego prije deset godina. Preporučio im je da i dalje ostanu vjerni Kristu, da se utječu u zagovor Presvete Bogorodice, te da se mole za svoje svećenike i da budu međusobno solidarni.      (tabb)