Rim, 15. svibnja 2007. (TABB)

OBRANJENA  DISERTACIJA O BL. IVANU  MERZU NA PAPINSKOM SVEUČILIŠTU URBANIANI U RIMU
 

            U utorak 15. svibnja 2007. na Filozofskom fakultetu Papinskoga sveučilištu Urbaniana u Rimu obranio je svoju doktorsku disertaciju Stjepan Ribić, katolički laik iz Osijeka. Tema disertacije je: Vjera i razum u životu i djelu Ivana Merza. Moderator teze bio je prof. Onah Godfrey Igwebuike a korelator  prof. Božidar Nagy uz člana komisije prof. Ndreca Adrian. Ovo je do sada već četvrta u nizu doktorskih disertacija posvećenih Ivanu Merzu, a prva koja ga studira i obrađuje pod filozofskim vidom.

            Disertacija obrađuje  filozofsku misao blaženog Ivana Merza (1896. – 1928.) pod vidom odnosa razuma i vjere. Autor disertacije u proučavanju ove teme kod I. Merza polazi od  temeljne postavke da se ne odvaja vjera od razuma jer oboje zajedno prate razvoj misli I. Merza u odnosu na razne egzistencijalne i filozofske teme prisutne u njegovu razmišljanju i djelima.

            Prvo poglavlje s biografskim elementima predstavlja ključne momente iz života I. Merza koji su utjecali na njegovu duhovnu i intelektualnu izgradnju, njegova životna opredjeljenja s osvrtom na društveno-kulturne i povijesno-geografske utjecaje. Važno je uočiti činjenicu kako se mladi Merz suprotstavio obiteljskoj i društvenoj sredini koja je bila uglavnom laičkog obilježja. Dramatika ratnih događaja vode ga prema dubokoj analizi zbivanja kojih je bio sudionik te zauzima kritički stav prema duhu svoga vremena; u svemu na osoban način traži egzistencijalne i uvjerljive odgovore.

            Drugo poglavlje posvećeno traženju istine i smisla života, produbljuje filozofska pitanja s kojima se Merz susreće kroz svoje refleksije, a koje vode računa o različitim stajalištima filozofije i vjere, držeći se otvorenim onim slutnjama koje  određuju njegovo osobno traženje. Merz upozorava na važnost duhovnosti kojom svladava pojam materijalističog gledanja na pojam „slučaja“ i „ne-smisla“ života; prepoznaje jedan viši red, dakle također i prvenstvo Istine koja dovodi do Izvora, tj. do Boga.

            U trećem poglavlju posvećenom otvorenosti čovjeka prema transcendenciji, analizira se misao I. Merza koji prepoznaje pojavne vidove umjetnosti preko estetike, koju dovodi u religiozno područje. To se posebno odnosi na liturgiju koju otkriva kao najviši oblik umjetnosti. Tako umjetnost koja uvire u religiju, kao etika i moral, te vjera i razum pridonose konačnom upoznavanju Boga i čovjeka.

            U zaključku se na sažet i jasan način iznosi, pozivajući se na glavnu misao teze, Merzovo stanovište u odnosu vjere i razuma u čovjeku. Takav odnos je dijalektičan; vjera i razum uzajamno se podupiru iako se čini da potencijali jednoga postavljaju granice drugome. Ovaj odnos dopušta da oni budu vodilja i pomoć jedno drugome; tako vjera i razum postaju sastavni elementi u davanju smisla čovjekovu životu.

------------------------------------------------------

            Stjepan Ribić rođen je u Osijeku 1977.g. Srednju školu završava u Valpovu i Virovitici. Kao katolički laik studira filozofiju na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu gdje 2003. postiže licencijat sa specijalizacijom iz sistematske filozofije. Nastavlja dalje doktorski studij iz filozofije na Papinskom sveučilištu Urbaniani u Rimu gdje priprema doktorsku disertaciju. U međuvremenu se zaposlio u  službi za međunarodne projekte i evropske integracije Osječko-baranjske županije. Trenutno je direktor Regionalne razvojne agencije Slavonije i Baranje s uredom u Osijeku i Bruxellesu.          (POSTULATURA BL. IVANA MERZA)