Banjaluka, 23. svibanj 2009. (TABB)

BISKUP KOMARICA UPUTIO PORUKU NA „MOLITVENOM DORUČKU“ PRIGODOM 6. GODIŠNJEG OKUPLJANJA ZVANIČNIKA JUGOISTOČNE EUROPE
 

Na poziv predsjednika Narodne skupštine RS g. Igora Radojičića, banjolučki biskup dr. Franjo Komarica sudjelovao je u subotu, 23. svibnja 2009. na središnjem okupljanju – molitvenom doručku – u povodu 6. godišnjeg okupljanja zvaničnika jugoistočne Europe „Bogatstvo različitosti -  Manjinski narodi kao izazov“, koji se odvijalo u „Kristalnoj dvorani“ hotela „Bosna“ u Banjoj Luci.

Bilo je nazočno više od 170 zvaničnika iz 18 europskih zemalja i SAD-a. Svečanom su se skupu prigodnom porukom obratili: predsjednik Narodne skupštine RS mr. Igor Radojičić, pravoslavni banjolučki episkop gospodin Jefrem, banjolučki muftija Edhem Čamdžić, predsjednik Crne Gore mr. Filip Vujanović, predsjedavajući Predsjedništva BiH mr. Nebojša Radmanović i biskup banjolučki dr. Franjo Komarica.

Glazbene točke između pojedinih govora izvodio je ženski komorni zbor „Banjalučanke“.

Poruku biskupa Komarice donosimo u cijelosti:
 
„Poštovani domaćine ove jedinstvene svečanosti,
Vaše Eminencije,
Vaše Ekscelencije,
cijenjeni sudionici ovog „molitvenog doručka“,
poštovani prijatelji našega grada i zemlje,
uvažene dame i gospodo!

Zahvaljujem Bogu, od kojega nam dolazi svako dobro, da sam zajedno s Vama danas obdaren ovim dragocjenim okupljanjem na 1. „molitvenom doručku“ u mome rodnom gradu i u mojoj domovini.

Zahvaljujem poštovanom organizatoru i svima Vama što Vam se, kao katolički biskup sa sjedištem u ovom lijepom gradu, smijem obratiti.

U jednoj od knjiga Novoga Zavjeta, u poslanici apostola Jakova, čitamo istinite riječi: 'Ako li u srcu svome nosite gorku zavist i sebičnost, nemojte se ponositi i ne lažite protiv istine! Gdje je zavist i sebičnost, ondje je javni nered i svaka vrsta zla djela. A mudrost koja odozgo silazi ponajprije čista je, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana i iskrena. Plod pravednosti se pak u miru sije onima koji tvore mir' (Jak 3, 14.16-18).

Kao i svi drugi normalni ljudi i narodi na europskom kontinentu ili drugdje u svijetu, tako i ljudi u ovom gradu i zemlji, kao i u nama susjednim zemljama, opravdano teže da žive u sigurnosti, u pravednosti, u nadi za sretnu budućnost, tj. da žive u istinskom miru. Da se takav mir i ostvari potrebno je da budu ispunjeni neki nužni preduvjeti. A to su zapravo potrebe ljudske duše: istina, pravednost, ljubav i sloboda.

Put k pravednom i trajnom miru drugdje, pa tako i kod nas ovdje i u našem okruženju, mora prolaziti putem obrane temeljnih ljudskih prava. A ta prava ima neotuđivo pravo uživati svaka osoba – i to ne kao blagodat, koju daje određeni društveni sistem ili država, nego kao posebna prava koja joj pripadaju kao bogolikom stvorenju. Samo poštivanjem sveopćeg moralnog zakona, upisanog u čovjekovo srce, mogu se postići pravedni mir i napredak među ljudima i narodima, kako to pokazuje i životna praksa.

Iskustvo nas uči da mir i sigurnost u jednoj zemlji samo onda mogu biti zagarantirani i dugotrajni ako se bude pazilo na osnovna ljudska prava svih onih, za koje država nosi odgovornost, a to su svi njeni građani, prvenstveno oni koji u njoj imaju izvor svoje životne rijeke, svoje rodno mjesto.

Svaki pokušaj da se to spriječi ili onemogući nužno vodi k nezadovoljstvu, protivljenju pa čak i ka ogorčenim protestima i borbi, odnosno konfliktima i nemirima.

Od kada i gdje god postoje višenacionalne države, postojanje manjinskih naroda i nacionalnih manjina na području iste države bilo je uvijek jedan pozitivan izvor i pružalo je prigodu za dragocjeno međusobno obogaćivanje i raznovrsni društveni razvoj.

- U ovom našem vremenu i životnom ambijentu, kada i gdje sve više postajemo svjesni značenja poštivanja osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda kao podloge za mirni i pravedni način življenja ove i budućih generacija, trebali bi se svi odgovorni u političkom i vjerskom životu još više zajedno i pojedinačno pozabaviti aktualnim stanjem svih naših obespravljenih sugrađana, kao i manjinskih naroda i manjinskih vjerskih zajednica u svom djelokrugu.

Sudjelovanje manjinskih etničkih zajednica u političkom, odn. vjerskih zajednica u društvenom tj. socijalnom, odgojnom i obrazovnom životu jedne zemlje, znak je moralne zrelosti te zemlje i dotičnog  društva i na čast je svakom većinskom narodu i cijeloj dotičnoj zemlji, jer se tako svi njeni žitelji osjećaju ravnopravni i slobodni i u ozračju uvažavanja, pravednosti i mira ulažu svoje snage uma i srca u izgradnju bolje, sigurnije i čovjeka dostojnije budućnosti svoje domovine.

Kada ćemo mi domaći doživjeti da se takvo nešto utemeljeno može ustvrditi za ovaj moj rodni grad i ovu moju domovinu, kao i za zemlje u našem susjedstvu gdje je nedavni, izvana nametnuti nam rat ostavio mnogostruke destruktivne posljedice za našu ali i buduću generaciju? Desetine pa i stotine tisuća naših sugrađana i suvremenika još uvijek uzalud traže oduzeta im osnovna ljudska prava zbog neizvršavanja preuzetih obaveza od strane onih kojima je bilo dano povjerenje da budu predvodnici u izgradnji materijalnog i duhovnog progresa tj. pravednog mira za sve. Zar ta – više od desetljeća duga tragedija – nije poraz za sve kompetentne institucije, ne samo u ovoj regiji nego i u cijeloj Europi? I zar nije trajni izazov za sve humaniste i za sve vjernike u Boga čovjekoljupca?

Kao pripadnik kršćanske religije, eminentno označene Božjim čovjekoljubljem, smatrao sam i smatram svojom dužnošću podupirati sve pravne, političke i ekonomske strukture i procedure za obranu i pomoć obespravljenih, za ostvarenje i učvršćenje pravedna mira, a posebice naglašavati potrebu čovjekove otvorenosti Bogu, poticati učenje o sveopćem bratstvu među ljudima i promicati solidarnost među svima.

Zahvalan sam svima s kojima se u ispunjavanju te odgovorne zadaće nalazim na sitom polju rada. Molim Boga da se svi oni u tom plemenitom poslu ne umore, nego da se njihov broj i njihova dobra djela još više umnože.

Zahvalan sam svima Vama koji ste omogućili ovo današnje naše centralno okupljanje na ovom 'molitvenom doručku', koje je Božji dar svima nama i ujedno nova zraka nade da je pravedni mir među različitim narodima i pripadnicima različitih vjerskih zajednica i poželjan i moguć, jer ga i sam Bog želi.

Želim na kraju uputiti molitvu Bogu, Stvoritelju svih nas:

Bože, Ti si zajednički izvor svih ljudi i sve narode okupljaš u jednu obitelj. Ulij im u srce svoju ljubav, da se zauzmu za pravedan napredak svoje braće i sestara, da se dobrima, koja izdašno daješ promiče dostojanstvo svake osobe, dokida svaka podijeljenost i učvršćuje jednakost i pravda u ljudskom društvu. Pogledaj milostivo na one, koji po svojoj službi nama upravljaju da se Tvojom dobrotom i u našoj zemlji, u zemljama našeg okruženja kao i svuda po svijetu ustali blagostanje narodâ, siguran mir i sloboda vjere. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Bog Vas sve blagoslovio!“

Mons. dr. Franjo Komarica, banjalučki katolički biskup