Pod geslom „Da svi budu jedno“ (Iv 17,21) u Sarajevu je od 14. do 16. svibnja održan Treći kongres bogoslova bogoslovnih ili velikih sjemeništa Crkve u Hrvata. Na kongresu je sudjelovalo 310 bogoslova: iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu 72 bogoslova i 5 poglavara predvođeni rektorom mons. prof. dr. Stjepanom Balobanom, iz Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu 35 bogoslova, 4 đakona i 2 poglavara predvođeni rektorom don Matom Uzinićem, iz Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu 50 bogoslova, 5 đakona i 3 poglavara predvođeni rektorom mons. mr. Josipom Bernatovićem, iz Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u Rijeci 48 bogoslova, 2 đakona i 2 poglavara predvođeni rektorom mons. Nikolom Uravićem, iz Biskupijsko-misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli 34 bogoslova, 3 đakona i 2 poglavara predvođeni rektorom vlč. Piergiorgiom De Angelis, iz Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu su bila tri bogoslova predstavnika i iz domaćina kongresa Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu 50 bogoslova i 3 poglavara predvođeni rektorom preč. Markom Zubakom.

Na Prvom kongresu bogoslova koji se održao u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu od 26. do 28. svibnja 2006. godine, određeno je da se ovakav susret održava svake duge godine i da će za Drugi kongres bogoslova 2008. domaćin biti Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu, a za Treći kongres bogoslova 2010. Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu.

Treći kongres bogoslova je započeo u večernjim satima 14. svibnja kad su bogoslovi došli u župe domaćine, bogoslovi iz Đakova su bili smješteni u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stup, bogoslovi iz Splita u župi sv. Luke, evanđeliste – Novi Grad, Sarajevo, bogoslovi iz Rijeke u župi Presvetog Trojstva – Novo Sarajevo, bogoslovi iz Pule u Katedralnoj župi Presvetog Srca Isusova – Sarajevo, a bogoslovi iz Zagreba su bili smješteni u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ – Sarajevo.

15. svibnja ujutro u 9:00 sati u Dvorani KŠC-a „Sv. Josip“ započela je svečana akademija. Na samom početku zbor bogoslova „Koralisti“ izveo je skladbu Tu es Petrus (Michael Haller), zatim je uslijedila pozdravna riječ rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Marka Zubaka, koji se zahvalio svim bogoslovima i njihovim poglavarima na dolasku i u kratkim crtama predstavio povijest Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, koja se neprestano odvijala kroz usku povezanost s Crkvom u Hrvatskoj, jer su neke područja koja su danas u sastavu bosanskohercegovačkih biskupija pripadali drevnim biskupijama u Hrvatskoj: Split, Knin, Zagreb..., a posebno današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije jer je dugu vremena, čak od 1252. do 1735. godine sjedište Bosanske biskupije bilo u Đakovu, a sve donedavno, do 2008. godine Đakovačka biskupija je nosila naziv Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija. Zatim je uslijedila pozdravna riječ dekana KBF-a Sarajevo, dr. Pave Jurišića i prigodna riječ dobrodošlice domaćina i pokrovitelja kongresa nadbiskupa i metropolite vrhbosanskog Vinka kardinala Puljića, koji je izrazio radost što se ovakav susret održava u Svećeničkoj godini i godini u kojoj Vrhbosansko bogoslovno sjemenište obilježavanja 120-tu godinu postojanja. Zatim su bogoslovi i studenti grada Sarajeva u režiji g. Ante Bilića izveli scenski prikaz Stadlerov križ, a Tamburaški sastav VBS-a je sve nazočne pozdravio izvođenjem Ode radosti (Ludvig van Beethoven). Akademiju je zaključio zbor bogoslova „Koralisti“ izvođenjem skladbe Hvalite Gospodina (Anđelko Klobučar). Nakon toga je uslijedila kratka pauza i predstavljanje pojedenih bogoslovija.

U 13 sati bogoslovi i poglavari su izmolili Srednji čas u crkvi Kraljice svete krunice koja se nalazi u sastavu KŠC-a „Sv. Josip“, a predslavio je nadbiskup metropolita vrhbosanski Vinko kardinal Puljić. Zatim je uslijedio ručak u prostorijama KŠC-a „Sv. Josip“, a nakon toga razgledavanje grada i malonogometni turnir u kojem je pobijedila ekipa domaćina, a drugo mjesto osvojila je ekipa iz Đakova, a treće mjesto ekipa iz Zagreba.

Vrhunac ovog susreta bilo je svečano pontifikalno euharistijsko slavlje koje je predslavio nadbiskup metropolita vrhbosanski Vinko kardinal Puljić uz koncelebraciju 32 svećenika, a započelo je procesijom iz Bogoslovije prema sarajevskoj prvostolnici na kojoj su sudjelovali svi bogoslovi obučeni u reverende i rokete. U nadahnutoj propovijedi kardinal Puljić, osvrćući se na drugo čitanje iz Otk 22,12-14.16-17.20 u kojem Ivan, pisac Otkrivenja poziva: „'Dođi!' Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! Svjedok za sve ovo govori: 'Da, dolazim ubrzo!' Amen! Dođi, Gospodine Isuse!“ je istaknuo „Tko od vas mladih ljudi nije pun želja i čežnje da se u životu ostvari i istinski sretan bude. To nije samo vaša čežnja i želja, rekao bih, to je želja svakog čovjeka. Tu životnu žeđ Gospodin poznaje i nudi da tu žeđ utaži. On je Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak. Valja mu poći ususret. Ne ovim očima krhkih mogućnosti, nego očima srca, očima vjere, očima povjerenja. Kada to spomenemo, uzdrhti nam srce pred „rizikom“, jer naše misli drugačije kroje budućnost i ispunjenje sreće. Drhti od manjka povjerenja. Iako smo čuli da On nikoga nije prevario, iznevjerio niti razočarao. Ali, kako nadići taj strah, tu nesigurnost, tu neodlučnost, odgađanje, koji ima izvor u ljudskoj sebičnosti. Sebičnost se boji darivati.“ A govoreći o svećeništvu kardinal Puljić je naglasio: „To što jesmo, njegov je dar, njegova milost. Mi smo izmoljeni, darovani da se darujemo drugima. Ovdje smo zajedno da budemo ohrabrenje jedni drugima u toj svijesti i u tom identitetu da smo njegovi.“ A govoreći iz svoga osobnog iskustva proživljena kroz 40 godina svećeništva kardinal Puljić je rekao: „Mogu jamčiti da se nikada nisam pokajao, kada sam se žrtvovao i sebedarje živio.“ Buduće svećenike kardinal Puljić je ohrabrio riječima: „Ne bojte se života, ne bojte se darivati. Bog se ne da natkriliti u ljubavi.“

Nakon svete mise napravljena je zajednička fotografija ispred sarajevske prvostolnice.

U nedjelju 16. svibnja bogoslovi su u župnim crkvama grada Sarajeva animirali liturgijska slavlja liturgijskim pjevanjem, ministriranjem i svjedočenjem o svom svećeničkom pozivu. A u poslijepodnevnim satima bogoslovi, obogaćeni novim iskustvom, uputili su se nazad u svoje bogoslovije u Hrvatsku. (Ante Vidović, bogoslov)