Banja Luka, 4. travnja 2005. (TABB) 

PROPOVIJED BISKUPA KOMARICE NA MISI ZADUŠNICI ZA PAPU IVANA PAVLA II.
ODRŽANOJ U BANJOLUČKOJ KATEDRALI SV. BONAVENTURE

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu,
dragi prijatelji,
poštovani sugrađani! 

1.   Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji i Spasitelj svijeta, jednom od svojih prvih učenika je rekao: «Ti si Petar – Stijena i na toj stijenu sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati» (Mt 16,18). Tom istom učeniku je rekao da je molio za njega, da ne malakše njegova vjera... nego da učvršćuje svoju braću (usp. Lk 22,32), tj. druge Isusove učenike. A onda ga je nakon svog uskrsnuća pred drugim učenicima pitao i to čak tri puta: «Voliš li me?», a ovaj je odgovorio: «Da, Gospodine! Ti sve znaš. Tebi je poznato da te volim» (Iv 21,17). Isu mu je na to podijelio prvu i najodgovorniju zadaću u svojoj Crkvi: «Pasi ovce i jaganjce moje!» (isto).

U 2000 godina u dugoj povijesti Kristove Crkve izredalo se čak 264 nasljednika apostola Petra. To su rimski biskupi, ili kako ih se obično naziva Pape. Svaki Papa, Petrov nasljednik se treba procjenjivati upravo na temelju Isusovih zahtijeva:

    - učvršćuje li u vjeri svoju braću ljude i
    - ljubi li Isusa i zbog Isusa sve ljude.

2.   Ovih dana se ne samo Katolička Crkva i kršćanstvo, nego cijela zemaljska kugla oprašta od 264. Petrova nasljednika Ivana Pavla II. I mi to činimo, svatko na svoj način, a ovoga časa ovim najsvetijim činom, u kojem sudjelujemo u ovoj katedrali, u kojoj je prije dvije godine, kakvog li čuda i kakve sreće za nas Banjolučane, molio i blagoslov svoj udijelio i «gradu i svijetu» taj isti neosporni velikan današnjice.

U službenim molitvama Crkve  mi se danas obraćamo «Bogu kao besmrtnom pastiru naših duša». Pred Bogom svjedočimo da je njegov «sluga, papa naš Ivan Pavao II» sve nas, članove Kristove Crkve vodio njegovoj, Božjoj istini», da je «u ljubavi predsjedao Kristovoj Crkvi», da je bio neumorni «promicatelj njegove, Božje ljubavi i mira» među  svim narodima i ljudima cijele kugle zemaljske.

Svjedočit ćemo da je Petar naših dana, papa Ivan Pavao II, poput apostola Petra, čije smo riječi iz jedne od njegovih poslanica maločas čuli, pozivao sve članove Crkve i sve ljude dobre volje da povjeruju Bogu i da upoznaju i prihvate njegovo milosrđe objavljeno u osobi i nauci Isusa Krista, a namijenjeno cijelom čovječanstvu.

Svjedočit ćemo da se on istinski trudio, bilo vrijeme zgodno ili ne, bile okolnosti opasne ili ne, bio on zdrav ili bolestan, izvršavati Isusove naloge «da ide i rod donese i rod njegov da ostane» (usp. Iv 15,17) dok je svijeta u vijeka, do u vječnost.

3.   Sada, kada ga je Gospodar života i smrti, kome sve živi i kojem će doći svaki čovjek, pozvao iz vremena u vječnost i oslobodio ga od ovozemaljskih izvanrednih, jedinstvenih zaduženja i tereta, mi, dojučerašnji njegovi suputnici u ovoj «suznoj dolini» imamo mogućnost, ali i dužnost iskreno Bogu zahvaliti za sve dobro što je ovaj njegov vjerni sluga ostavio iza sebe, ne samo Crkvi, nego i cijelom čovječanstvu. Mi smo i prošlih godina njegova dugog i veoma dinamičnog upravljanja Katoličkom Crkvom mogli mnogo toga uočiti od onoga što je učinio za dobro čovjeka i čovječanstva.  Ali, tek sada, nakon njegove smrti doživjeli smo neviđene izraze tuge, ljubavi i zahvalnosti pomiješanih s osvjedočenjem da se doista radi o Božjem čovjeku, proroku našeg vremena, najvećem suvremenom moralnom autoritetu čovječanstva, o učitelju i slavitelju vjere u jedinog, objavljenog Boga, o vjerodostojnom navjestitelju Božje istine o Bogu i čovjeku, o promicatelju čovjekove bogolikosti i dostojanstva i zaštitniku ljudskih prava i prava svakog naroda. Uspjelo mu je biti brat braći ljudima bez razlike na njihovu dob, spol, socijalno podrijetlo, izobrazbu, klasnu, nacionalnu, vjersku ili ideološku pripadnost.

4.   Povijest Katoličke Crkve i svijeta upamtit će ga po mnogo čemu kao iznimnog, uistinu Velikog nasljednika apostola Petra, koji je u mnogostrukim previranjima modernog doba i unatoč ne malih bura i oluja, kao i «Scila i Haribdi» aktualnih izazova i problema sigurno upravljao kormilom Petrove lađe, dajući tako jasan znak i mnogim drugim lađama na prijelomu stoljeća i tisućljeća da i one trebaju razmotriti i provjeriti kurs vlastite ovozemaljske plovidbe.

Mnogi analitičari i novinari pedantno su sakupili mnoge podatke o iznimno bogatom i raznovrsnom djelovanju Svetoga Oca Ivana Pavla II, koji se smatrao svojevrsnim župnikom svijeta, dakle brižnim skrbnikom za duhovno i materijalno dobro cijelog čovječanstva. Osim svojih 14 enciklika, 46 apostolskih pisama, te više od 100.000 stranica svojih govora u raznim  prigodama 1160 općih audijencija i veliki broj privatnih, Ivan Pavao II je pohodio 301 župe u svojoj rimskoj biskupiji, a 146 puta putovao po drugim biskupijama Italije. Svijet ga posebno pamti po njegova čak 104 putovanja izvan Italije kada je posjetio čak 129 država i teritorija. U većem broju država je bio i više puta.

5.   Otvorio je odmah na početku svoga pontifikata vrata Crkve za sve one koji su se za nju i njeno poslanje zanimali. Vjerodostojno je nudio i pokazivao cijelom svijetu sve njezine dobre sadržaje  i kvalitete, a ponizno priznavao njene manjkavosti, nedosljednosti i pogreške, kajući se nedvosmisleno za njih i moleći u ime Crkve oproštenje one na koje se to odnosilo.

Raširio je bratske ruke kršćanskoj braći iz drugih Crkava diljem svijeta i stupio u iskreni i otvoreni dijalog  ne samo s pripadnicima židovske i islamske vjere, nego i drugih religija, kao i filozofskih i ideoloških ponuda, te znanstvenih i tehničkih dostignuća i izazova.

Posebno se neustrašivo zalagao za obranu života, za zaštitu slabijeg, siromašnijeg, ugroženijeg, obespravljenijeg. Bio je neumorni zagovornik praštanja, pomirenja i mira.

Posebno se neustrašivo zalagao za obranu života, za zaštitu slabijeg, siromašnijeg, ugroženije, obespravljenijeg. Bio je neumorni zagovornik praštanja pomirenja  i mira.

Neobično je volio mlade, a oni su mu uistinu vjerovali i oduševljavali se za njegove naputke.

U dugim, teškim patnjama zadnjih godina, kojih se nije stidio, postao je uzorom strpljivosti, predanja i služenja Crkvi mnoštvu suvremenih patnika.

6.   U podizanju na oltar 1338 blaženika i proglašenjem svetima 482 člana Crkve Papa Ivan Pavao II je cijelog Crkve jasno dao do znanja čemu trebaju težiti svi njezini članovi, bez obzira u kojem se životnom zvanju nalazili i da je uspjeli, svet život  u Božjim očima moguće na zemlji provoditi.

7.   Nas, članove Katoličke Crkve u ovom gradu i zemlji Sveti Otac je posebno zadužio svojom trajnom i učinkovitom očinskom skrbi i ljubavlju, jer nas je osobno pohodio i donio nam jedinstveni dar samoga neba, prvog blaženika rođenog u ovom gradu i zemlji, vjernika laika Ivana Merza.

Za vrijeme dramatičnih događaja iz vremena nedavnog rata, kao i u vremenu poraća Papa je ne samo «svaki dan» kako i sam reče molio za nas, nego se i uporno zauzimao kod domaćih i međunarodnih odgovornih političara, da se zaustavi nepravda i zlo i da se zaštiti ljudski život i sve ono dobro  i konstruktivno što su oni zajedno bili ostvarili. Njegove poruke istine i pravde, kao i pozivi na praštanje i pomirenje, te vrijednost zajedničkog suživota raznih naroda i pripadnika vjerskih zajednica i svjetonazora za nas su trajna obveza ako želimo biti i ubuduće graditelji civilizacije ljubavi u svom gradu i zemlji. A ta civilizacija doista nema alternative.

8.   Došavši k nama u ovu našu životnu sredinu onog nezaboravnog 22. lipnja 2003. godine, ponovno nam je rekao da «zna za našu dugu kušnju što smo je proživjeli; za težinu patnje koja svakodnevno prati naš život; za napast što na nas vreba kako bi izgubili hrabrost i pomirili se s sudbinom». Obodrio je sve nas stanovnike BiH, da uz pomoć Međunarodne zajednice ipak «budemo glavni graditelji svoje budućnosti, da se ne mirimo sa sudbinom, da je ponovni početak ipak moguć i da se uzdamo u Božju pomoć kao i u čovjekovu poduzetnost».
Posebno je obodrio, nas, članove Katoličke Crkve da u «svekolikom zajedničkom djelu pružimo vlastiti doprinos svojim djelatnim zalaganjem, navlastito pak raznovrsnim pothvatima na području odgoja te (Crkvi) svojstvene društvene skrbi i ljudskog promaknuća u slobodnome ispunjenju vlastitog poslanja.

9.   Sveti Otac Ivan Pavao Drugi riječju i djelom je pokazao da je vjerodostojni Kristov apostol, da je uistinu volio Boga i volio čovjeka. Zadužio je Crkvu  i cijelo čovječanstvo. Ovih dana mu toliki po cijeloj zemaljskoj kugli izriču iskreni duboki HVALA. On je zadužio i nas u Banjoj Luci i na području Banjolučke biskupije i cijele naše Domovine. Vjerujem da mogu, također i u ime vas ovdje nazočnih, ali i u ime nenazočnih reći: HVALA TI SVETI OČE, IVANE PAVLE DRUGI, za sve što si nam pružio i što si nam iz sebe ostavio kao trajni zadatak. Zagovaraj nas pred licem Božjim da Kristove i tvoje naputka vjernije vršimo i dođemo u vječno blaženstvo. Amen.  (tabb)