Banjaluka, 3. travnja 2007. (TABB)

BISKUP KOMARICA PRIMIO POTPREDSJEDNIKA F BiH MIRSADA KEBU
 

            U Biskupskom Ordinarijatu u Banjoj Luci, u utorak 3. travnja 2007. primio je biskup dr. Franjo Komarica potpredsjednika Federacije BiH g. Mirsada Kebu. U dužem srdačnom razgovoru potpredsjednik Kebo je biskupa Komaricu informirao o svom dvodnevnom boravku u Banjoj Luci i razgovorima s cijelim nizom dužnosnika iz političkog i vjerskog života. Želja mu je pokrenuti „proces unutarnjeg dijaloga koji je već godinu dana prekinut, a koji je jedini put rješavanja problema“. Smatra da je u zadnje vrijeme sve očitija tendencija podvajanja ne samo između nacionalnih grupa nego i unutar jednog ili drugog naroda, a što se može negativno odraziti na budućnost zemlje. Potrebno je uložiti veći i zajednički napor oko poboljšanja kvalitete života i povezivanja ljudi, napose privrednika iz cijele BiH, jer su se u dosadašnjim poslijeratnim godinama uglavnom bavili ideološkim problemima zanemarujući egzistencijalne.

            Biskup Komarica je čestitao potpredsjedniku Kebi na njegovu humanom razmišljanju poželivši mu da se ne umori unatoč mogućim barijerama ili razočaranjima. Upozorio je na potrebu uspostavljanja maksimalno objektivne dijagnoze našeg stanja – nacionalnog, društvenog, ekonomskog, političkog, duhovnog ... kako bi se mogla odlučno i dosljedno primjenjivati adekvatna „terapija“.

            Ministar Kebo je obavijestio biskupa da se osobno zalaže „za što skorije ratificiranje sporazuma između BiH i Vatikana“, smatrajući taj čin dragocjenim „doprinosom međunarodnoj afirmaciji BiH“, ali i dobrodošloj moralnoj pomoći domaćim katolicima Hrvatima i drugima.  

            Biskup Komarica se požalio da su u poslijeratnom vremenu domaći i međunarodni predstavnici vlasti fatalno propustili u stvaranju nužnih preduvjeta za veći povratak Hrvata – uglavnom katolika, napose u entitet RS, jer znade „da je među njima bilo mnogo mirotvoraca, spremnih na praštanje i pomirenje“. 

            Ministar je potvrdio da se „prolazeći kroz Derventski kraj, bez ljudi, a prirodno bogat, osjećao nelagodno i suodgovorno“ jer se do sada nije dovoljno radilo na povratku tamošnjih Hrvata. Biskup ga je zamolio da se založi, zajedno s drugim političarima, za uklanjanje barijera među ljudima, za više pravde, ravnopravnosti, međusobnog uvažavanja i solidarnosti te na opraštanje i pomirenje, što je on rado obećao, nadodavši kako je to i njegov „životni stav“.     (tabb)