Sarajevo, 9. travanj 2009. (TABB)

ZA 20 GODINA IZUMRIJET ĆE HRVATSKI POVRATNICI IZ RS
 

Bosne i Hercegovine nema u Banjoj Luci, tvrdi banjalučki biskup Franjo Komarica, ističući kako to najbolje osjete povratnici u ovom entitetu, a prije svega katolici, Hrvati. U intervjuu za "Dnevni avaz" biskup Komarica ističe da mu je žao što "mi u Banjoj Luci ne pripadamo BiH i što BiH kao država ništa ne čini za obespravljene stanovnike ove zemlje u RS".

Mene do sada Sarajevo nije zaštitilo u Banjoj Luci. A zašto me Sarajevo ne štiti i zašto ja ne pripadam Bosni i Sarajevu? Ispada da se Sarajevo pomirilo s tim da mi defakto ne pripadamo BiH. Kada je kod mene došao član Predsjedništva BiH i pitao gdje ste vi Hrvati, katolici? Više puta sam se obraćao Sarajevu, a Sarajevo ne zna za mene.

Kardinal Puljić upozorava na "curenje" Hrvata iz BiH, imate li i Vi taj osjećaj na terenu?

Broj katolika u mojoj biskupiji pao je na brojku ispod 6.000. To je manje nego 1996. godine. Trinaest godina je prošlo od tada. Umjesto da ta brojka raste makar za 10 posto, da se ljudi vraćaju, ona se smanjuje. Broj katolika ovdje se smanjio za 1.500, a kažu da su se Hrvati vratili. Gdje su ti ljudi? Dakle, kardinal Puljić je rekao nešto što je evidentno. To je, svakako, zabrinjavajuće. Ako se ovako nastavi, može se izračunati godina kada će izumrijeti ovi starci koji su se vratili, za 20 godina svi će pomrijeti.

Ali, Hrvatima se prigovara da idu u rezervnu domovinu, u Hrvatsku?

Nemam drugu domovinu, niti je želim imati. Teška je podvala da mi imamo rezervnu domovinu. Koja je moja rezervna domovina? Ja nisam ništa izgubio ni u Hrvatskoj, niti u Evropi ili Kanadi. Ja sam sve izgubio u Banjoj Luci. Ja neću odavde ići. Možete me ubiti, možete raditi šta hoćete, ali neću ići. Zato tražim "da nam daju pravo na temeljna ljudska prava i slobode, među kojima je pravo na život dostojan čovjeka u svome rodnom mjestu". Moram prozvati političare i pitati ih šta rade, zašto ne vrate ljudima ono što im je uzeto bespravno.

Morate priznati da veliku odgovornost imaju i hrvatski političari. Kako cijeniti njihov rad?

Oni pokazuju djelima koliko se zauzimaju i koliko postižu. Djela su, nažalost, više nego dramatična. Imamo loš rezultat njihovih nastojanja. Bog dragi zna da li rade onoliko koliko mogu ili koliko hoće ili koliko im se da.

Šta mislite o prijedlozima o ustavnom uređenju BiH? Da li bi hrvatska federalna jedinica riješila probleme u BiH?

Kako god da podijele BiH, neka svakom čovjeku i narodu garantiraju dostojan život. Izvoli se državo, entitetu, kantonu zvati kako hoćeš, ali me smatraj građaninom. BiH mora meni garantirati mogućnost da budem sretan u svojoj kući i rodnom kraju.

Ali, mnogo toga će zavisiti i od međunarodne zajednice. Šta, prema Vama, ona smjera sa BiH? Bojite li se nekog novog rata?

Što se tiče novog rata, to ne dolazi u obzir, to je prošla priča. Međunarodnoj zajednici nije u interesu novi rat, ali može biti napeta situacija. Predstavnike međunarodne zajednice molim da konačno objave šta kane s nama. To sam ih više puta pitao, a oni se smijulje i sliježu remenima. Moramo insistirati da nam omoguće da izgradimo BiH po našoj mjeri, a ne da nam kroje kapu bez mjere naše glave. To nije fer i to oni ne bi radili sa svojim narodom i zemljom. Mi nismo toliko ludi, koliko nas oni drže.

Da li Vas plaše takvi potezi međunarodne zajednice?

Vrlo sam zabrinut zbog ponašanja nekih veoma utjecajnih međunarodnih predstavnika kada je u pitanju BiH odnosno njeno postavljanje na vlastite noge. Predstavnici međunarodne zajednice ovdje nisu ni odlučni, ni jedinstveni, ni pošteni, ni vjerodostojni, a ni humani kada je u pitanju ostvarivanje pravne države i stvaranja života dostojna čovjeka.

Poznato je veliko nejedinstvo međunarodne zajednice kada je u pitanju konkretna pomoć BiH i pravna, a pogotovo materijalna. Nama u BiH se daje život na kapaljku! To je nedopustivo i sramno. Meni su predstavnici međunarodne zajednice rekli: "Biskupe, vi ste samo štala za naše konje." To je sramno, ali to je istina. Mi to znamo na svojim leđima. Molimo, tražimo i apeliramo na predstavnike međunarodne zajednice da nas prestanu tretirati kao štalu.

Jeste li zadovoljni pomoći koju Hrvatima u BiH daje Hrvatska?

Hrvatska je druga zemlja. Mi imamo BiH. Moju državu. Mene prezire moj otac i moja mati, a ja očekujem od strica, od komšije da mi pomaže. Koliko god mi komšija pomaže hvala mu, ali mene boli što me prekrižio moj roditelj rođeni. Hvala Hrvatskoj iako je to što daje vrlo malo. Očekujem više odgovornosti i jasnoće od domaćih političara.

Razgovarao: F. Vele
Dnevni avaz