Banjaluka, 16. veljače 2007. (TABB)

Uloga znanosti u stvaranju mira i razvoja života
 

            U petak 16.02.2007 održano je predavanje na Europskoj akademiji u Banjoj Luci pod nazivom: „Uloga znanosti u stvaranju mira i razvoja života”. Izlagač je bio dr.sc. Slavko Kulić iz Zagreba, nositelj Međunarodnoga ordena zasluga, član međunarodnoga društva »Filozofi za mir« te drugih uglednih međunarodnih institucija.

            Dr. Kulić se bavi proučavanjem patografije ljudskoga uma i problemom evolucijske sinteze. Te je pokušao ući, kako on kaže, u sva tri važeća, a ne valjana ljudska mišljenja: vjersko, političko i znanstveno. Ova tri važeća ljudska mišljenja su duboko unutar sebe rascijepljena tako da uzroke sukoba unutar ljudskoga roda sve teže razumijevamo: „Usudim se kazati da nismo u stanju razumjeti život! Svijet stvari je oteo ljudski um i oteo ljudski život tako da ovo što mislimo da znamo više je u funkciji svijeta stvari nego svijeta brige za život. Briga za život je na vrlo niskoj razini i nije slučajno što svi oblici života na zemlji svakoga dana dolaze u opasnost da potpuno nestanu. To se odnosi i na prostoru koji mi jesmo“.

            Dr. Kulić tvrdi da je naš um instrumentaliziran i stoga nismo u mogućnosti da konstruktivno iskoristimo svoje potencije i sačuvamo život: “Po ovome što naš um zna nismo u stanju razumjeti život. Stoga se traži sinergija emocijalne, intelektualne i spiritualne-kulturne inteligencije. Moramo doživjeti impulsiju između ovih inteligencija da bi mogli razumjeti život. Upotreba uma u svagdanjem životu isključuje i emocijalnu i kulturnu i spiritualnu inteligenciju tako da naša egzistencija zavisi samo o zlouporabi našega uma, pa čak i našeg osjećaja, pa čak i kulture ako je netko uspio do te razine doći“.

            Skrećući pažnju na to da je razina brige za život i odnosa među ljudima ta koja prijeti da nestanemo, dr. Kulić traži da se uči biti čovjek. „Čovjek je u četiri milijuna godina svoga postojanja učinio jako mnogo ali samo na ojačavanju svojih bioloških i neuroloških ograničenosti da bi brže osvajao prostor i brže prisvajao izvore. A na očovječavanju nije učinjeno ništa“.

            Poruka dr. Kulića na kraju ovog izlaganja koju su svi prisutni ponijeli s sobom jeste: „Svijet će nas vrjednovati po onome što ćemo svijetu doprinositi a ne po onome što ćemo od svijeta prositi. Svi mi svojim znanjem, obrazovanjem i kulturom treba da podupiremo mir kao kulturnu vrijednost a ne moć i nasilje. Samo nas to može osloboditi od nasilja, spram sebe i spram drugih“.     (tabb)