Banjaluka, 8. veljače 2007. (TABB)

Bosansko-humski krstjani ili bogumili?
 

            U četvrtak, 08. veljače na Europskoj akademiji u Banjoj Luci održano predavanje o temi: „Bosansko-humski krstjani ili bogumili?“. Predavač je bio povjesničar i akademik prof. dr. Franjo Šanjek iz Zagreba. Ovim predavanjem otpočelo je djelovanje Europska akademija u 2007. Predavanju je nazočila mnogobrojna publika, a između ostalih i gospodin Davor Čordaš, dopredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskoga naroda. 

            U literaturi postoje mnogi izvori koji pokušavaju predočiti sliku srednjovjekovne Bosne i Huma. Mnogi od tih izvora su kontroverzni, pa čak i potpuno suprotni jedni drugima. Neki od njih navode da su bogumili bili dominantna religija u srednjovjekovnoj Bosni, te se spominje mit o nacionalnoj vjeri Bošnjana kao štitom nacionalno-teritorijalnih presizanja susjednih katoličkih Hrvata i pravoslavnih Srba, te da su bogumili masovnim prelaskom na islam stvorili jezgru islamiziranog slavenskog društva u Bosankom Pašaluku. Drugi opet govore o ulozi i veličini Crkve bosanske, kao i to da je sam naziv "bogumili" za pripadnike Crkve bosanske prvi puta uporabio hrvatski povjesničar Franjo Rački u 19. stoljeću. U svim ranijim zapisima susrećemo jedino nazive patareni, paulicini, heretici, manihejci ili katari. Očigledno je da postoji nešto kao mit o bogumilima i da rasprave na ovu temu do dan danas nisu završene. 

            Koristeći mnoga povijesna vrela u svome izlaganju, kako katolička tako i turska, dalmatinska, ugarska ili slavonska, akademik Šanjek pokušao je predočiti okupljenima kao je izgledao vjerski život i kakav je oblik crkvene hijerarhije postojao u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Time pokušavajući dati odgovor na pitanje: Tko su zapravo bosansko-humski krstjani? 

            Krstjani i krstjanice 'Crkve bosanske' izdanak su laičkih bratstava koja se potkraj 12. stoljeća pojavljuju uz hrvatsku obalu, a čiji su se članovi zalagali za povratak izvornoj komunitarnosti Pracrkve, idealu prvih kršćana kako nam ih prikazuju  Djela apostolska i drugi novozavjetni tekstovi. Prakticirajući zajedništvo, u svakodnevnom dodiru s marginalnim ljudima, gradskom sirotinjom, prezaduženim ruralnim pučanstvom, žrtvama demografske eksplozije, gospodarskih i monetarnih transformacija, krstjani su ispravno shvatili da izobilje jednih u sebi uključuje bijedu drugih, ali su izlaz iz društvene krize uzaludno tražili u pesimističnom pogledu na svijet, te će zbog suprotstavljanja autoritetu Crkve završiti na marginama kršćanstva.  

            Teza o izjednačavanju bosansko-humskih krstjana s bogumilstvom ne nalazi potvrde nigdje u povijesnim vrelima, navodi akademik Šanjek: „Farlatijev Illyricum sacrum (IV, 45), istina, naglašava da se ‘patarenska zaraza’ proširila na Bosnu iz Italije ili iz Bugarske, a ugledni hrvatski povjesničar Franjo Rački (1869.) i engleski arheolog Arthur J. Evans (1876.) bez relevantnih dokaza poistovjećuju bogumile i  krstjane, ime koje će do naših dana prevladavati u historiografiji ovih prostora“. 

            Nakon interesantnog izlaganja profesora Franje Šanjeka uslijedila je također interesantna diskusija u kojoj su okupljeni imali priliku da postave pitanja i dobiju odgovor od ovog uglednog povjesničara iz Zagreba.     (tabb)