Sarajevo, 21. veljače 2007. (KTA)

Pozdravna riječ na završnoj sjednici DODATNOG  ISPITIVANJA u Dijecezanskom procesu za beatifikaciju Sluge Božjeg Petra Barbarića
 

                Na početku ove svečane sjednice želim od srca pozdraviti sve prisutne i zahvaliti na sudioništvu u ovoj završnoj sjednici Dodatnog ispitivanja u Dijecezanskom procesu za beatifikaciju Sluge Božjeg Petra Barbarića. Dakle, okupio nas je jedan mladić čiji je život rano završio, a trag života traje i do danas. Rođen je 19. svibnja 1874. godine u Šiljevištima, župa Klobuk. Sin Ante Barbarića i Kate r. Tolj.

                Koncem kolovoza 1889. godine Petar se s ocem uputio u Travničko sjemenište, gdje započinje njegova formacija za svećenika i redovno školovanje u travničkoj gimnaziji. Svoj roditeljski dom zamijenio je i u sjemeništu našao svoj novi dom. Možemo reći da je njegova neobičnost bila u običnosti. A ta običnost je bila u korištenju vremena, razvijanju talenata, suradnja s milošću, s odgojiteljima i profesorima, te jednostavna poslušnost, poštovanje, poučljivost. Prema sudrugovima jednostavna društvenost, nesebičnost, raspoloživost pomoći. Tom običnošću postao je jedno svjetlo svagdanjeg života u zajednici.

                U rastu vjere pobožnost Mariji i Božanskom Srcu zauzimaju prvo mjesto. Iz te pobožnosti raste misijski duh, ekumenski osjećaj, vjernost crkvi i zvanju, i ljubav prema svojoj domovini, rodu i narodu. Nakon prehlade oboli, pred smrt položi redovničke zavjete te je primljen u Družbu Isusovu i umire na veliki četvrtak 15. travnja 1897. godine u 23 godini života.

                Sahranjen na groblju Bojna u Travniku. Vrlo brzo njegov grob postaje mjesto okupljanja i molitve. O. Antun Puntigam, Petrov profesor i odgojitelj, isusovac austrijskog podrijetla, napisao je prvi životopis tri godine nakon smrti onoga koji nas je danas ovdje okupio. Budući da ga je dobro poznavao, zato su vrijedni njegovi zapisi i podaci u toj knjizi, koju ćemo i danas u ponovljenom izdanju imati priliku upoznati.

                O. Anđelko Jurić potiče pokretanje dijecezanskog procesa, jer je uvidio potrebu vrednovanja sinova svoga naroda koji ostaviše svijetli trag svoje neobičnosti u vjernoj običnosti. Prigodom početka dijecezanskog procesa tijelo Sluge Božjega je premješteno u podrum sjemenišne crkve u Travniku gdje je ostalo do poslije II. svjetskog rata, kada su ga partizani uklonili. Dijecezanski proces je završen još 1943. godine. Dolaskom komunizma i grubim oskvrnjivanjem groba Petra Barbarića taj proces se zaustavlja, ali Sluga Božji živi u pobožnosti naroda.

                Tadašnji župnik u Travniku vlč. Pavo Nikolić, pokreće uprisutnjivanje sjećanja na Petra Barbarića obilježavanjem 100. obljetnice rođenja Sluge Božjeg. Organizirao je godinu slavlja svakog 15. u mjesecu na dan smrti Petra Barbarića. Taj jubilej sam otvorio i zatvorio Misnim slavljem u Travniku, a ostale dane su predvodili drugi gosti biskupi.

                Povratkom crkve i jednog dijela zgrade travničkog sjemeništa imenovan je dr. Pero Pranjić kao ravnatelj novoosnovanog Katoličkog školskog centra - KŠC i rektorom sjemeništa, koje smo kanili otvoriti. U procesu čišćenja za obnovu zgrade dr. Pero Pranjić je pronašao sakriveno tijelo Sluge Božjeg Petra Barbarića u zemlji u podrumu, i koje je ležalo u lijesu u vodi. U srpnju za vrijeme održavanja BK BiH u Banjaluci, preč. Pero Pranjić javio nam je radosnu vijest da je našao jedan lijes te je uvjeren da je to lijes Petra Barbarića.

                Uslijedila je rekognicija pred komisijom i svečana pohrana zemnih ostataka Petra Barbarića.  To je obavljeno misnim slavljem 23. srpnja 1998. godine, kada svijet ni izdaleka nije mogao stati u crkvu, a mjesne vlasti nisu nam dale slaviti misu pred crkvom. Sahrana je obavljena prema propisima u sporednu kapelicu, tako da je spomen ploča nad grobom u ravnini crkvenog  poda. Tada je rektor Pranjić započeo svakog četvrtka slaviti misu u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija, te je narodu pružao priliku za ispovijed. Ta je praksa ostala do danas.

                Zato smo u 1998. godini započeli Dodatno ispitivanje, kao dopunu dijecezanskog procesa za beatifikaciju Sluge Božjega Petra Barbarića. Danas smo ovdje da završimo sva dodatna ispitivanja i svečano spremljene dokumente dostavimo Svetoj Stolici - tj. Kongregaciji za kauze svetaca kako bi se nastavio proces proglašenja blaženim.

                Zanimljiva je jedna činjenica da je Sluga Božji Petar Barbarić suvremenik sv. Terezije od Djeteta Isusa - Male Terezije, koja je od Petra starija samo godinu dana. Ona je rođena 1873, a Petar 1874. godine. U istoj dobi od petnaest godina kreću put duhovne formacije, ona u samostan, a on u sjemenište. Umiru od iste bolesti - tuberkuloze pluća i to iste godine 1897. godine. Možda je ovo poticaj da znademo vrednovati one koji su u našu povijest utkali svijetli trag i svojom običnošću istinski postali neobični. Prepoznajmo, zavolimo i vrednujmo tu neobičnost u običnosti.

                Neka ovdje bude upućena i molitva za sve žive, posebno o. Antolovića,  kao i one pokojne koji su radili na ovoj kauzi: počevši od prvog životopisca o. Puntigama, pa o. Jurića, o. Brajičića, i nedavno preminulog o. Pribanića. Neka nam iz neba pomognu privesti ovaj divni posao za Crkvu na ovim prostorima. 

Vinko kardinal Puljić
Nadbiskup vrhbosanski