Banjaluka, 13. veljače 2008. (KTA)

GOVOR APOSTOLSKOG NUNCIJA NADBISKUPA ALESSANDRA D'ERRICA U KATEDRALI SV. BONAVENTURE U BANJOJ LUCI
 

Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D’Errico na početku sv. Mise, u banjalučkoj katedrali, uputio je svoj pozdravni govor koji prenosimo u cijelosti: 

Uzorita gospodo kardinalI,
Preuzvišena gospodo biskupi,
Poštovani uglednici,
Braćo i sestre, 

Kao papinski predstavnik uistinu sam vrlo radostan što danas sudjelujem na ovoj svečanoj euharistijskoj liturgiji na kojoj su se okupili kardinali, nadbiskupi i biskupi hrvatske oblasti.

Njima, a posebice biskupu Komarici, biskupijskom i redovničkom kleru Banje Luke, redovnicama i cijelom narodu Božjem ove izmučene biskupije, donosim blagoslov Svetog Oca: znak njegove zahvalnosti i njegove podrške u svjedočenju vjernosti Bogu i Crkvi koju je hrvatski narod pokazao i očituje u ne uvijek lakim uvjetima.

Ovo je vrlo važan dan za Banjalučku biskupiju. Lijepo je vidjeti ovdje okupljene oko biskupa Komarice ne samo kardinala Puljića i biskupe Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine nego i kardinala Bozanića, biskupa Srakića i biskupe Hrvatske biskupske konferencije.

To je znak jedinstva hrvatske Crkve što, nadamo se, može ohrabriti jedinstvo cijeloga hrvatskog naroda u složenim pitanjima s kojima se on treba suočiti, kako ovdje tako u Hrvatskoj.

To je također znak duboke duhovne blizine Božje Crkve, koja je u hrvatskoj oblasti, Banjalučkoj biskupiji, u ovom delikatnom trenutku njezine povijesti.

Sveta Stolica sa strepnjom prati hod ove biskupije: Sveti Otac dobro zna da je rat posebice ovdje ostavio znakove (razaranja i) duboka razdiranja.
Probleme poznajete bolje negoli ja: izbjeglice se nisu vratile u broju kojemu smo se nadali; teško je naći posao za naše mlade; često nedostaju potrebna sredstva da bi se ostvarili planovi dostojni pozornosti; ponekada je teško imati dom i uvjete sigurnosti.

Poznato nam je dobro što je učinio biskup Komarica, revnošću i brigom pastira po kojima je prepoznatljiv. Stoga bih, u ime svih ovdje prisutnih, i Svete Stolice, njemu – i njegovim suradnicima – htio obnoviti osjećaje podrške, poštovanja i žive zahvalnosti.

U ovim teškim okolnostima po meni Sveti Otac još jednom poziva na nadu. Iznad svega ovdje postoji potreba za nadom; ili bolje, za činima i inicijativama što hrane nadu našega naroda koji često živi s toliko nesigurnosti za budućnost.

Istine radi, smatram obvezatnim potvrditi da smo posljednjih mjeseci s radošću registrirali poneki znakovit znak nade. Posebno mislim na povrat dijela vlasništva Staroga Mlina i na jednoglasnost kojom su političke snage Zemlje podržale prvo potpis a zatim ratifikaciju Temeljnog ugovora sa Svetom Stolicom. 

Osjećam obvezu zahvaliti za to također javno civilnim vlastima. U ime Svete Stolice želio bih ohrabriti da se slijedi ovaj put. Geste pažnje za potrebe hrvatskoga naroda u ovome kraju hrane ne samo nadu nego i uzajamno povjerenje. A time, obvezu da se hodi zajedno, radi potpunoga pomirenja i radi izgradnje pravednoga mira kako bi pojedinci i narodi našli puno prihvaćanje, poštovanje, mogućnost da se izraze najbolje u svojim sposobnostima.
Sveti Otac vjeruje da će biti moguće nastaviti započeti hod. I sigurno je da će narod Božji, koji je u Banjalučkoj biskupiji, htjeti nastaviti vršiti svoj dio, u Crkvi i u Zemlji, s osjećajem kršćanske odgovornosti. To jest: sa stavom konstruktivnoga dijaloga, s otvorenošću i raspoloživošću, s obnovljenom obvezom da do u dubine čita znakove koje prst Božji piše danas za svoju Crkvu u ovome kraju. 

Moja želja – koju pratim zauzetom molitvom – jest da također iz ovoga dana, tako važnoga, mognu proizaći potrebne duhovne energije kako bi se suočilo s poteškoćama i dovelo do zrelosti znakove povjerenja i nade. 

Stoga, po zagovoru Marije – Majke Crkve, svetoga Bonaventure – nebeskoga zaštitnika Banje Luke, blaženoga Ivana Merza – izabranoga i veoma ljubljenoga sina ove zemlje, molim obilje blagoslovâ i milosti za cijelu Crkvu Božju koja je u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, i posebice za ovu biskupiju i njezina časnoga pastira.     (kta)