1.   Š T O   J E   S V E T A   M I S A ?

1.1. SPOMEN NA KRISTA

Moja draga braćo i sestre!

Jedanput je Isus pričao usporedbu o zakopanom blagu. Siromašan seljak orao je tuđu njivu. Orući otkrio je blago. Recimo, velik ćup pun zlatnih dukata. Što će seljak tada? Najprije se osvrnuo je li ga tko vidio, a onda je brzo zatrpao ćup i orao dalje. Sutradan je rasprodao sve stoje imao: kuću i bašču i njivicu i živad i stoku. Onda je sa svim onim novcem otišao vlasniku njive i zamolio ga da mu proda ovu njivu. Vlasnik, ne znajući da je u njivi blago, proda mu njivu. Naš seljak radostan ode kući. Dao je sve što je imao, a postao je najveći bogataš u svojoj okolini.

Na što je Isus mislio kad je ovu priču pričao? Mislio je na kraljevstvo Božje, na milost. On kaže: "Kraljevstvo je Božje kao blago sakriveno u njivi" (usp. Mt 13, 44). To je blago koje mnogi ljudi, čak ni mnogi kršćani, ne poznaju. A čim netko jedanput shvati što je to kraljevstvo nebesko, onda on ode i dade sve što ima da se domogne toga blaga.

Mi kod toga pomišljamo na svete mučenike koji su dali sve što su imali, i svoj život, samo da osiguraju sebi kral­jevstvo Božje. To je i Isus mislio.

A ja znam jedno drugo blago koje je također zakopano i koje mnogi kršćani ne poznaju, a vrijedno je da sve damo za nj. To blago je sveta misa. Svake nedjelje idemo na misu. Mnogi i radnim danom dolaze na nju. Ali vidjet ćete kod ovih propovijedi koje ću držati o misi da ima mnogo toga što vi ne znate. I kad budete jedanput razumjeli veličinu, uzvišenost i divotu svete mise, onda ćete cijeniti misu više nego sve drugo.

Što je sveta misa? Kakvo je ustrojstvo svete mise? Koja je povijest svete mise? Zatim ćemo ići po redu od početka prema kraju razmatrajući o svakom dijelu svete mise da upoznamo ljepotu i dubinu toga najkrasnijega i najsvetije­ga obreda što ga imamo na ovoj zemlji.

Tko će nas voditi? Otkud ću ja uzimati ovu nauku o sv. misi? Iz tri izvora. Prvi izvor je sam Isus Krist koji najbol­je zna što je sv. misa. On ju je dao nama. Drugi izvor su njegovi apostoli koji su, nadahnuti Duhom Svetim, napisali knjige Novog zavjeta pa ću ja iz tih knjiga uzimati nauku o sv. misi. A treći izvor će biti: učiteljstvo Crkve: papa i biskupi s njim sjedinjeni, koje vodi Duh Sveti, i to bilo običnim propovijedanjem, bilo svečanim proglašavan­jem vjerskih istina. I oni će govoriti istinu o sv. misi.

Dakle, mi danas postavljamo prvi put pitanje: Što je sv. misa?

To ćemo pitanje ponoviti još tri-četiri puta. Danas ja to pitam Isusa Krista. Vodim vas na Zadnju večeru na Veliki četvrtak uvečer uoči Kristove smrti, gdje vidite Isusa za stolom i oko njega njegove apostole. Isus drži kruh u svo­joj ruci i kaže: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje koje će se za vas predati" (Mt 26,26). A onda uzme čašu i kaže: "Uzmite i pijte iz nje svi, ovo je moja krv." (Mt 26,28). A onda dodaje vrlo važnu rečenicu: "Ovo činite meni na spomen!" (1 Kor 11,24).

To je Isus govorio. To je dakle sveta misa: spomen na Isusa Krista. I kad god vi dođete na misu, kad god svećenik vrši ove svete obrede, onda vršimo spomen Isusa Krista. To je prvi odgovor na pitanje: Što je sveta misa? A tu ćemo stati i razmotriti taj odgovor.

Kad sam bio župnik za vrijeme zadnjeg rata, poznavao sam jednu mladu katoličku obitelj. Imali su dvoje male djece. Bili su to pošteni, vrlo dobri, prijazni ljudi. Nažalost, muž je u ratu poginuo, a žena je dobila službenu obavijest da je muž mrtav, i dobila je njegove stvari: prsten, sat, novčanik. Nastade velika tuga i žalost. Srećom je ona imala neku fotografiju. Kad sam jedanput došao u njenu kuću, ona je stajala pred tom fotografijom i imala krunicu u ruci, te je molila za njegovu dušu gledajući u tu fotografiju. To je sve stoje ona od njega imala, to je bio spomen na njezina muža. Ali jel'te braćo i sestre, taj spomen je mrtav, to je samo komad papira, njegova slika, to nije on.

Druga jedna majka, koja je izgubila sina, odlazi na groblje. Svaki dan ondje pali svijeće i moli. Taj grob je spomen njezina sina. Samo njegovo mrtvo tijelo ispod one zemlje leži.

Je li sveta misa takav spomen? Nije! Kad svećenik uzme onaj kruh po nalogu Kristovu, tada Krist sa svećenikom govori riječi: "Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje!" (Mt 26,26). Onda se taj kruh pretvori u živo, preobraženo, uskrslo tijelo Isusovo, onakvo kakvo je tijelo Isusovo sada. I ono vino, na Kristove riječi koje svećenik izgovara, pretvara se u živu krv, ne u prolivenu mrtvu krv, nego u krv kakva je sada u žilama Kristovim zajedno s tijelom. To je spomen sv. mise, živi spomen, Isus je tu živ. To je prvi odgovor.

Nećemo nikad zaboraviti: Sveta misa je živi spomen na Isusa Krista. Iz toga ćemo naučiti da uvijek s dubokim strahopoštovanjem slavimo sv. misu.

Jedan musliman iz Doboja mi je jedanput rekao: "Kada bih ja vjerovao da je ovdje moj Bog, ja ne bih nikada ustao s koljena." Tako osjeća jedan musliman. Mi ne moramo stalno klečati, mi smo djeca Božja, ali ćemo uvijek sa dubokim poštovanjem i sa žarkom vjerom klečati kad svećenik izgovara ove riječi i kad Krist silazi s neba na naš kruh i u ovo naše vino. Jer, misa je spomen Kristov. Amen.