1.   Š T O   J E   S V E T A   M I S A ?

1.2. SPOMEN KRISTOVE SMRTI I USKRSNUĆA

Moja draga braćo misi, u svakoj sv. misi. i sestre!

U prvoj polovini 16. stoljeća engleski kralj Henrik VIII. otpao je od katoličke vjere i povukao za sobom čitavu Veliku Britaniju. Razlog je bio taj, što ga papa nije mogao rastaviti od njegove žene. Jer, katolička je ženidba nerastavljiva. Kralj, silovit čovjek, odmah je sve katoličke crkve oduzeo od katolika i dao svo­jim vjernicima anglikancima, pa su se katolici morali sas­tajati u privatnim kućama. A onda je kralj naredio da svaki domaćin u čijoj se kući čita katolička misa mora platiti dvije hiljade zlatnih dukata ili ići dvije godine u zatvor. Tko je bio siromah, išao je u zatvor. Međutim, bogati lord Mc. Kinsley nije išao u zatvor nego je plaćao. Nakon prvog plaćanja ubrzo su ga drugi put pozvali, osudili i on je opet platio. Kad je treći put platio globu od 2.000 zlatnih duka­ta, reče mu sudac: "Vaše Lordstvo, kako Vam se isplati za jednu misu dati 2.000 dukata?" A on odgovori: "Što je 2.000 dukata? Misa vrijedi više nego čitav svemir, a ne 2.000 dukata! Ja vrlo rado dajem 2.000 dukata i ponosim se time što za misu plaćam 2.000 dukata." Tako je taj lord cijenio sv. misu.

Mi smo u jučerašnjem našem razmatranju također upoz­nali jedan dio vrijednosti sv. mise. Jučer smo rekli: Sv. misa je spomen-čin Isusa Krista, ali ne mrtav spomen nego živi, jer je Krist uskrsli, preobražen i nazočan u sv.

Danas idemo korak dalje i ponovo postavljamo pitanje: Što je sv. misa? Ovaj put pitamo sv. Pavla apostola. A apostol nam odgovara svojom prvom poslanicom Korinćanima, 11. poglavlje. Ta poslanica Korinćanima i to 11. poglavlje je najstariji kršćanski dokument o sv. misi. Napisan je davno prije evanđelja, još u 55. godini. Tamo apostol Pavao ima jedno čudno tumačenje sv. mise. On piše Korinćanima ovako: "Kad god blagujete ovaj kruh, (misli se na sv. Pričest) i kad pijete čašu smrt Gospodnju (Kristovu) naviještate dok on (ponovo) ne dođe" (1 Kor 11,26) na sudnji dan. To je njegovo i to je nešto novo. I ja se danas pitam, kako to? Kako je apostol došao do toga da se u misi naviješta Kristova smrt? Kad svećenik poslije podizanja kaže: "Tajna vjere", onda vi odgovorite: "Kad god blagujemo ovaj kruh i pijemo kalež, smrt tvoju, Gospodine, naviještamo, tvoj slavni dolazak iščekujemo". Vidite, to je uzeto od sv. Pavla i time vi izražavate bitnost sv. mise. To je smrt Kristova. Ali kako je Pavao došao do toga? Ja mislim ovako: Pavao je znao onaj događaj Zadnje večere. Samo, morate dobro paziti! Zadnja večera je bila na Veliki četvrtak uvečer, na Veliki petak Isus umire, a po židovskom računanju sa zalaskom sunca u četvrtak već je počeo petak. Za nas je to četvrtak, jer brojimo dane od ponoći do ponoći. I što Isus kaže na Zadnjoj večeri? "Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo koje će se predati za vas". Što je to "predati"? Šta će se predati?

Isus. U smrt! Kada? Za nekoliko sati. Sad, na Veliki petak. Gdje? U Jeruzalemu. To znači, ovo je moje tijelo koje se sad predaje u smrt, i moju smrt ja vama dajem. Moje tijelo koje umire za vas. I ovo je čaša, ovo je krv koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Ista stvar! Dakle, Pavao je već naznačio da u sv. misi nije samo spomen Kristov, nego je spomen Kristove smrti, ali tako živ spomen, da je taj spomen na neki način tu, da je ta smrt Kristova na neki način nazočna u sv. misi. Isusove riječi nad razlomljenim kruhom i razlivenim vinom su proročka gesta zbiljskog uprisutnjenja skore nasilne smrti. Crkva obavljanjem te geste Isusove uprisutnjuje njegovu smrt.

A sad idemo korak dalje. Nakon podizanja, odmah nakon: "tajna vjere" svećenik moli u svim kršćanskim liturgijama jednu molitvu koja se zove anamneza (molit­va spominjanja). U toj molitvi svećenik moli: "Gospodine, mi sluge tvoje, i tvoj sveti narod (to ste vi!) slaveći spomen blažene muke Krista tvoga Sina, njego­va uskrsnuća od mrtvih i uzašašća u nebesku slavu, prikazujemo" (1. Euharistijska molitva). Dakle, ovdje se također spominje smrt. Ali ne samo smrt, nego i uskrsnuće od mrtvih i uzašašće u nebesku slavu. Sv. misa nije samo doživljaj Kristove smrti, nego je i doživljaj Kristova uskrsnuća i Kristova uzašašća na nebo. A ima anamneza u starim kršćanskim liturgijama koje spominju ne samo uskrsnuće i uzašašće nego i rođenje i Bogojavljenje i propovijed Kristovu. Dakle, možemo ovako kazati: U sv. misi se događa tajanstveno, nevidljivo, ali stvarno i istini­to, smrt Kristova, njegovo uskrsnuće i čitav spasiteljski život Isusov, osobito ono glavno čim nas je spasio, tj. smrt, uskrsnuće i uzašašće. To je nova poruka koju smo danas dobili.

A sada dolazi jedno pitanje koje vam je sigurno na pameti: Dobro, molim vas. kako to? Krist je živio prije 2.000 godina. I umro je skoro prije 2.000 godina. Pa kako to da je sad njegova smrt nazočna? Da li to znači da u svakoj misi Krist ponovo umire i uskrisuje i uzlazi na nebo? Ne! Krist je samo jednoć umro, prije 2.000 godina. Jednoć uskrsnuo živ iz groba. Jednoć uzašao na nebo. Ali ta jedna smrt i to jedno uskrsnuće i uzašašće postaje u sv. misi nazočno. Kako to može biti? Ja sada propovijedam i kada svršim propovijed, moja propovijed pripada prošlosti. I ne može postati nazočnom poslije deset dana. E to je, jer smo mi ljudi, smrtni, prolazni. Sve naše prolazi. A Krist je Bog. On nije prolazan. Njegova smrt i njegov život sadrže u sebi vječnost i to je razlog zašto Bog može tu Kristovu vječnost, taj njegov život i smrt, staviti u obred svete mise. Ja bih to usporedio s nekim magnetofonom što su ga met­nuli da hvata moju propovijed. Kad ja svršim propovijed netko će ga isključiti, ali kad god hoće poslije pritisne određeno dugme i čut će moj glas. Samo ima i razlike! Vi ćete čuti samo moj glas, a ja neću biti tamo. A u misi ćete doživjeti muku i smrt i uskrsnuće Kristovo, ali on će biti tamo, onaj, koji je muku trpio i uskrsnuo i uzašao.

Braćo i sestre, kad je Mojsije na sinajskom brdu prvi put sreo Boga, Bog reče: "Mojsije, izuj obuću svoju, jer mjesto na kojem stojiš sveto je". I Mojsije izuje obuću i pade na koljena da se pokloni Bogu. To važi i za misu. Kršćanine, izuj obuću svoju, jer mjesto na kojem stojiš sveto je! Amen.