1.   Š T O   J E   S V E T A   M I S A ?

1.4. ŽRTVA KRISTOVA I NAŠA

Moja draga braćo i sestre!

Evo, mi već četvrti put postavljamo pitanje: Što je sv. misa? Dosad smo dobili tri različita odgovora, koji se nadopunjuju. Najprije smo Krista pitali: "Što je sv. misa?" A on nam je rekao: "To je spomen čin." Vidjeli smo da to nije mrtav spomen, nego živ, jer je Krist živ na našim oltarima u svakoj misi. Onda smo pitali sv. Pavla: "Što je sv. misa?" A Pavao nam je kazao daje misa misti­čni, nevidljivi, ali stvarni doživljaj Kristove muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća i uopće čitavog Kristova spasiteljskog djelovanja. A onda smo ponovo pitali: "Što je sv. misa?" i rečeno nam je daje sv. misa po svome vanjskom izgledu večera, Gospodnja večera.

Danas posljednji put postavljamo pitanje: Što je sv. misa? I odgovor nam je najvažniji, najdublji. Sv. misa je žrtva Kristova na križu. To bih vam sada morao objasni­ti, a to je jako teško. Teško je zato, jer naši vjernici u svom religioznom životu gotovo nemaju pojma žrtve. U svje­tovnom, profanom, životu, oni upotrebljavaju riječ "žrtva". Tako npr. jedna majka žrtvuje svoj san, to znači: bdije čitavu noć uz bolesno dijete. Jedan otac žrtvuje godišnji odmor jer hoće da pomogne školovanje svoje kćeri. Ili, kad je rat, onda se svi moramo žrtvovati za spasenje domovine. To mi razumijemo. U tom smislu je žrtva nekakvo djelo povezano s odricanjem koje činimo da bismo postigli neki veći cilj. Ali žrtva po svom postanku i po samoj riječi nije svjetovna riječ. To je čisto bogoslužna, liturgijska riječ. I sve su poganske religije imale žrtvu, imaju je i danas. I židovski narod u Starom zavjetu imao je mnoge žrtve. Što je žrtva u religioznom pogledu? Žrtva u religioznom pogledu je stvar, meni draga, koju ja poklanjam Bogu (božanstvu), da bih izrazio svoje potpuno predanje Bogu i da bih postigao sjedinjenje s Bogom. Samo što to žrtvovanje mora izvesti svećenik, ne može svaki čovjek. Evo jedan primjer.

Oko 1200. godine prije Krista, kažu povjesničari, završio se trojanski rat. Jedan od grčkih vojskovođa nakon trojanskog rata, stari Nestor, vratio se kući i grizla ga je savjest, što je u ratu pobio tolike ljude. Počeo se moliti bogu - nije koristilo, počeo postiti - nije koristilo! Onda mu je jedan svećenik rekao da prikaže bogu Zeusu žrtvu od deset tovljenih volova. Dakle, skupa žrtva. I Nestor nabavi deset tovljenih volova. Još ih odvede zlataru da im pozlati rogove, da budu vredniji. Mislio je: "Bog će se smilovati kad im pozlatim rogove, jer su mu draži i skuplji." A onda je dotjerao te volove u hram i svećenik boga Zeusa mu je rekao neka raširi ruke nad volovima, da njegovi grijesi prijeđu na volove. I on je raširio ruke nad volovima. Poklali su volove. Jednog vola su potpuno spalili na oltaru, to je žrtva paljenica. Sad su volovi bili Zeusovo vlasništvo. Njih su ispekli, pa je svaki od nazočnih ljudi dobio jedan obrok pečenog vola. To je Zeus njih častio. To vam dođe kao neka pričest kod pogana. I Nestor se sretan vratio kući, uvjeren da su mu grijesi oprošteni po žrtvovanju deset volova.

Braćo i sestre, da li može život deset volova biti nakna­da Bogu za makar samo jedan grijeh, jer Bog je neizmjer­an? Zato je i svaki grijeh neizmjerna uvreda. A i jedan vol i stotinu volova vrlo je ograničena žrtva. Ne doseže onu neizmjernost.

Sad ćete razumjeti Kristovu žrtvu na križu. Krist je Bog, i zato je njegova žrtva također neizmjerna, neizmjerna kao što je neizmjeran grijeh. I kad je Krist dragovoljno primio na sebe svoju smrt za naše grijehe, on je preobilno zado­voljio, naknadio za sve grijehe cijeloga svijeta.

Sad dolazi jedno "ali". Krist je umro za mene, ali ja kroz to još nisam spašen. Nije dosta izumiti lijek protiv raka. Treba taj lijek i popiti, ako hoćeš ozdraviti. Tako isto, Krist je za mene umro da me spasi, ali ja kroz to nisam spašen, jer moram tu Kristovu žrtvu uzeti u sebe, ja moram s njom doći u kontakt. Ona, ta Kristova žrtva, mora ući u mene, onda sam ja spašen. Ona ulazi u mene kroz euharistiju, sv. misu. Ta Kristova žrtva nalazi se u sv. misi na tajanstven način. Ista je žrtva ona na križu i ova žrtva sv. mise. Ima samo jedna razlika između mise i žrtve na križu, i ta je raz­lika za nas jako važna. Na križu je sam Isus žrtvovao svoj život i sama sebe. U misi je Janje Božje dano u naše ruke, u tvoje ruke. I ti se moraš spojiti s Kristom. I ti moraš zajedno s Kristom prinijeti Bogu žrtvu na križu, ali ne samo Krista, nego i sebe. Dakle, ti i Krist zajedno, vi ste euharistijska žrtva. Amen.