1.   Š T O   J E   S V E T A   M I S A ?

1.5. PREGLED POVIJESTI MISE

Moja draga braćo i sestre!

Evo mi, danas je već peti dan, govorimo o sv. misi, ali svaki put smo zapravo govorili o onoj misi što ju je Isus slavio na Veliki četvrtak. To je misa Gospodnje večere. A danas misa ima dvadesetak dijelova. Kako je do toga došlo?

Braćo i sestre, večeras bih htio da vam u kratkim crta­ma iznesem povijest sv. mise. Osobito me zanima jedna stvar, a sigurno i vas. Isusova misa je imala dva bitna dijela i jedan nebitni. Dva bitna dijela, to je pretvaranje kruha u tijelo Isusovo i pretvaranje vina u krv Isusovu. To je prvi dio. Pričest sviju nazočnih, to je drugi dio. Nebitni dio je bio pranje nogu. Kako se iz ta dva dijela razvila ova današnja misa, osobito ovaj prvi dio sv. mise koji se zove služba Božje riječi?

Dozvolite da vam prikažem tu službu Božje riječi na početku sv. mise. Prvi dio mise. Služba Božje riječi, ili poučna misa, ili - ako hoćete - škola Isusova, ne služi se na oltaru. Ona se služi na sjedištu i ovdje za ovim ambonom. Isus je najsvetiji dio mise predao svojim apos­tolima, Crkvi. Kao što se dijamant uokruži, uokviri u zlato i srebro da ispadne ljepši, tako tu Isusovu jezgru sv. mise Crkva uokviruje u lijepe molitve da bude ljepša, da se narod time bolje pripravi na pretvorbu i na pričest. Što mi ljudi uvedemo, to smijemo i mijenjati, ali onu jezgru Isusovu ne smije nitko dirati; ona mora u svakoj misi osta­ti nepromijenjena. Crkva je, dakle, uokvirila pretvorbu i pričest u lijepe molitve i obrede. Odakle ih je uzela? Uzela ih je iz židovskog bogoslužja. Isus je bio Židov. I svi su apostoli bili Židovi. I prvi kršćani u Jeruzalemu su bili Židovi. Isus je išao svake subote (Židovi slave subotu!) na židovsko bogoslužje, apostoli također, a išli su i prvi kršćani. Mi znamo točno kakvo je bilo to bogoslužje. Sv. Luka u 4. poglavlju svoga Evanđelja opisuje jedno takvo bogoslužje u Nazaretu kad je Isus bio tamo. Ja ću vam sad ispričati kakvo je bilo to bogoslužje, i vi ćete odmah u tom bogoslužju prepoznati naš prvi dio mise, našu Službu Božje riječi.

Kad bi se Židovi sabrali, najprije su molili molitve. Onda se čitalo Sveto pismo i to najprije jedan dio iz Mojsijeva zakona. Taj se dio zvao paraša. Kad se on svršio, molio se ili pjevao psalam. Nakon psalma bilo je drugo čitanje iz Svetog pisma, iz Proroka. Taj se dio zvao haftara. Nakon čitanja Proroka bila je propovijed. Zatim je slijedi­la molitva. Time je bogoslužje bilo gotovo.

Jeste li vidjeli kako je to kod nas u sv. misi? Najprije se čita jedan dio Sv. pisma, onda se moli odnosno pjeva psalam, a zatim se čita drugi dio Sv. pisma - evanđelje. Poslije evanđelja se drži propovijed, a onda slijedi sveopća molitva. To je prvi dio sv. mise. Uzeli smo ga točno iz židovskog bogoslužja. Ali kroz stoljeća su dolazile kojekakve promjene. Tako su na primjer u 2. stoljeću uveli ono: Ispovijedam se Bogu svemogućemu, slično kao što mi danas molimo na početku mise. U 4. stoljeću su prvi put molili: Slava Bogu na visini i to na Božić, jer je to božićna pjesma, ispočetka su to smjeli moliti samo papa i biskupi, ali poslije je to dopušteno svim svećenicima. U 5. stoljeću su prvi put u Antiohiji u misi molili: Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, da bi u 11. stoljeću čitava Crkva preuzela ono prvo Vjerovanje. I tako su razne promjene dolazile u sv. misu.

Ne smijemo zaboraviti: nikad Crkva nije dirnula u onu jezgru, u Zadnju večeru, u pretvorbu i pričest. To smrtnik ne smije dirati. A ono drugo se može i sutra promijeniti; to su nebitne stvari.

Ja ne znam, braćo i sestre, jeste li čuli za blaženog Johna Ogilvie-a iz Škotske. To je bio protestant koji se kasnije obratio na katoličku vjeru. Postao je isusovac. Kao svećenika poslali su ga natrag u Škotsku da tamo širi katoličku vjeru, jer je sva Škotska silom, kraljevom nared­bom, prevedena na protestantizam. On je ondje radio. Već ga je policija zamijetila, a on je ipak četiri godine izvr­davao racije i policijske zamke. Najzad su ga uhvatili. Mučili su ga u zatvoru i objesili 10. ožujka 1565. godine. Kad je bio na sudu, pita ga sudac: "Kako si se usudio ovdje u protestantskoj zemlji protiv zapovijedi našega slavnoga kralja Jakova Prvog slaviti katoličku misu?" A svetac mu odgovori: "Jakov Prvi, kralj Škotske kaže: 'Ne smiješ slav­iti misu.' Isus na Zadnjoj večeri kaže: 'Ovo činite meni na spomen.' Koga da slušam? Bog mi mora biti veći nego kralj."

To ćemo danas upamtiti: kad god dođete na sv. misu uvijek slavite samo Gospodnju večeru, a svi drugi dijelovi mogu se katkada promijeniti i zamijeniti drugima. Amen.