2.   U V O D N I   O B R E D I

2.1. ULAZNA PJESMA I POZDRAV

Moja draga braćo i sestre!

Čuo sam da u Beogradu ima jedan sveučilišni profe­sor koji nikad ne ide u crkvu i nije vjernik. Jedino kad patrijarh ima liturgiju, onda on dođe, ali samo na početak. On hoće da vidi svečano oblačenje patrijarho­vo na početku liturgije. Za vrijeme tog oblačenja vodi se dijalog između đakona i pjevačkog zbora na koru. Đakon pozdravi svaki komad odjeće što ga patrijarh stavlja na sebe, a zbor odgovori. Kad svrši oblačenje patrijarha, pro­fesor odlazi iz crkve. Njega liturgija na zanima.

Naš početak sv. mise nije tako svečan i raskošan kao arhijerejska liturgija u Istočnoj crkvi. Nekada se i kod nas biskup svečano oblačio pred vjernicima u crkvi. Danas se to rjeđe čini. Ali i ovako, kako je sada, početak sv. mise ima svoju ljepotu i, što je najvažnije, svoju preglednost. Svećenik i ministranti se obuku u sakristiji. I točno u određen sat izađu i upute se prema oltaru. To se zove misni ulaz. Za to vrijeme se pjeva ulazna pjesma. Ulaznu pjes­mu pjevaju ili sami pjevači ili pjevači naizmjence s naro­dom. Želim naglasiti da vjernici treba da dočekaju svećeni­ka u crkvi, a ne da svećenik čeka kada će vjernici doći. Velika je nekultura i nepristojnost zakašnjavati na sv. misu. (Kod nas nedjeljom zakašnjava do 10 posto vjernika). A na ulaznu pjesmu vjernici, nažalost, premalo paze. Ta pjesma ima svoje značenje. Ona je isto što je uvertira kod opere. Na početku opere, prije nego se digne zavjesa, muzika svira sve one motive koji se javljaju u operi; koja je opera žalosna, već tada uvodi slušaoca u žalosno raspoloženje, ako je opera radosna - u radosno. Tako je kod većine ulaznih pjesama. Kod vjernika se želi stvoriti raspoloženje za taj blagdan i za taj dan. Na primjer, sada u nedjelju ulaz­na pjesma glasi: "Radujte se u Gospodinu, opet velim radujte se"... To je treća adventska nedjelja, tzv. radosna nedjelja, i jer je to radosna nedjelja, treba vjernik da se uživi u to da na temelju svoje vjere i svoje ljubavi prema Bogu osjeti duhovnu radost.

Ima ulaznih pjesama koje nisu tako općenitog raspo­loženja. Na sv. Nikolu Tavelića, na primjer, pjeva se: "Evo pravog mučenika koji je život dao za Boga". To se odnosi na Nikolu Tavelića. A u onoj povorci, u svećeniku i minis­trantima koji ga prate, rimska Crkva vidi svečani ulazak sveca u nebo.

Katkad ulazna pjesma govori o samoj povorci kao sim­bolu našeg putovanja prema nebu. Npr., u nedjelje kroz godinu pjeva se katkad: "Obradovah se kad mi rekoše: 'Hajdemo u dom Gospodnji'" (Ps 122,1). Povorka koja ulazi iz sakristije slika je čitave Crkve koja ide prema nebu. A mi smo svi ta Crkve koja putuje kroz ovaj život u dom Gospodnji, u nebo.

Kad svećenik dođe do oltara, prvo mu je pozdraviti oltar. Ako je Presveti sakrament u svetištu ili na oltaru, onda svećenik i ministranti s njime moraju pokleknuti. To je carski pozdrav euharistijskom Kristu. Ako svetohraništa nema u svetištu i na oltaru, nego je sa strane (kao kod nas), onda se samo duboko naklone oltaru koji predstavlja Krista. To je prvi čin pozdrava.

Svećenik se zatim popne i poljubi oltar. To je opet pozdrav oltaru. Dakle, vidite, oltar mora daje nešto silno sveto kad ga Crkva trostruko pozdravlja na početku svete mise. (Treći je način kađenje, koje u nekim misama otpada).

Kad je oltar pozdravljen, dolazi pozdrav narodu. Najprije se svećenik prekriži. Kaže: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", i rukama napravi križ. Zašto? Što to znači? To je početak mise. Sjetite se, mi smo također kršteni na početku svoga života u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Mi smo se u životu mnogo puta prekrižili. Mi smo sve sakramente primili u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I kad budemo otišli s ovoga svijeta, ako zovnemo svećenika, on će nas ispratiti odavde u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Taj znak križa čini se na početku mise i zato što je misa posadašnjenje one žrtve Isusove na križu. Sad počinje Kalvarija i zato se svi križamo na početku mise. A zato što je početak, govorimo: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga", a vi odgovorite: "Amen". Ali, molim vas, recite, kad bude vrijeme, gromko: "Amen". Nije pošteno da svećenik nešto započne, a vi to ne prihvatite.

Sada svećenik pozdravi narod. Ima nekoliko mogućnos­ti. Evo na primjer: Prvi pozdrav: "Milost Gospodina naše­ga Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!" To je pozdrav. Svećenik raširi ruke i tako vas pozdravlja. A vi treba da prihvatite pozdrav i da mu odzdravite: "I s duhom tvojim". Otkuda taj poz­drav? Točno tako je sv. Pavao pozdravio Korinćane u svome pismu. U drugoj poslanici Korinćanima imate zapisan baš taj pozdrav (2 Kor 13,13).

Može svećenik uzeti i drugi: "Milost vam i mir od Boga Oca našega, i Gospodina Isusa Krista." (Rim 1,7 i 2 Sol 1,2) I na to se odgovara: "I s duhom tvojim." Taj pozdrav je opet uzet iz jedne knjige Sv. pisma. Ivan apos­tol u svojoj knjizi Otkrivenja pozdravlja svoje čitatelje na koncu: "Neka milost Gospodina Isusa bude sa svima" (Otk 22,21).

A treći je pozdrav: "Gospodin s vama." Tako je, ako se sjećate, anđeo pozdravio Mariju: "Zdravo, milosti puna. Gospodin s tobom." I to je tada bio običan židovski pozdrav. On je još stariji nego kršćanstvo. Još prije Krista Židovi su se pozdravljali sa: "Gospodin s vama." To znači: Neka Bog bude s vama ili s tobom. A odgovor je: "I s duhom tvojim".

Poslije pozdrava svećenik u malo riječi uvede narod u razumijevanje dotičnog misnog slavlja i pozove ga na sud­jelovanje.

Braćo i sestre, mi smo danas vidjeli početak, samo početak sv. mise. Ali primijetili ste već i u tom početku da je u misi sve tako starodrevno, tako časno. Kad počne misa, vi se već prenosite duhom u ono vrijeme kad su još rimski carevi stolovali na Kapitolu i kad su rimske legije stupale kroz Rim. Dvije tisuće godina ima od tada. Vi slavite misu s apostolima, s Kristom. I u vas gleda dvade­set stoljeća kako je slavite. Amen.