2.   U V O D N I   O B R E D I

2.3. GOSPODINE, SMILUJ SE I SLAVA

Moja draga braćo i sestre!

Gospodine, smiluj se i Slava Bogu na visini, to su molitve o kojima ćemo danas razmatrati.

Otkud je molitva "Gospodine, smiluj se"? Činjeni­ca je da je katolička misa sve do 4. stoljeća počinjala čitanjem Svetog pisma. Čim bi se narod okupio, odmah bi se počinjala čitati riječ Božja iz Svetog pisma. Onda se vidjelo da to nije zgodno. Ljudi dolaze rastreseni, ulaze u crkvu, nisu spremni da čuju Božju riječ, nisu se ni sabrali, nisu duševno ni stali pred Boga. Zato je određeno da se nešto nadoda na početku mise, da se prije čitanja govori jedna molitva, gdje će se ljudi malo sabrati, doći do sebe. I složili su jednu liturgijsku molitvu koja i danas postoji u grkokatoličkoj i pravo­slavnoj liturgiji. To je prva jektenija, dvadesetak đakonovih zaziva. Poslije svakog zaziva narod odgovori: "Gospodine, pomiluj!", što znači: "Gospodine, smiluj se!" Poslije, u 6. stoljeću, sveti je papa Grgur reformi­rao čitavu liturgiju pa je uklonio tu jekteniju, a ostavio samo ono "Gospodine, smiluj se!" Smanjio je i broj za­ziva, pa je odredio da se moli samo triput "Gospodine, smiluj se!". Tako je bilo do Drugog vatikanskog sabora, koji je odredio da bude šest zaziva umjesto devet: dvaput "Gospodine, smiluj se!", dvaput "Kriste, smiluj se!" i još dvaput "Gospodine, smiluj se!" Tako imamo i danas.

A sada dolazi tumačenje značenja toga "Gospodine, smiluj se!" Najveći glazbenici svijeta: Beethoven, Mozart, Schubert, Gounod, Verdi i mnogi drugi, svi su se oni takmičili da to "Gospodine, smiluj se!" uglazbe, da mu dadnu glazbeni izraz. I ja bih vam najradije ovdje pustio odsvirati jednu gramofonsku ploču s jed­nim od tih "Kyrie, eleison" "Gospodine, smiluj se!" pa biste vidjeli koliko duboka čežnja, vapaj ljudskog srca leži u tom "Gospodine, smiluj se!" U nebu je Bog, svjetlo, sreća. A mi smo vani, izvan vrata, na zemlji, mi smo izvan svoje domovine, mi smo tuđinci i mi vapijemo Bogu. Nas biju nevolje, mi smo ugroženi sa svih strana, smiluj nam se, Gospodine, obrani nas i čuvaj nas. To je smisao molitve "Gospodine, smiluj se!"

A poslije toga dolazi "Slava Bogu na visini". Vi znate, to su anđeli pjevali u Betlehemu kad se Isus rodio. Evanđelje sv. Luke u drugom poglavlju ima ovo: Kad se Isus rodio u Betlehemu, onda su pastiri čuvali stada u okolici i grijali se, jer je bilo hladno. Naje­danput ih je obasjalo svjetlo s neba i anđeo im nebeski reče: "Naviještam vam veliku radost. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Krist, Spasitelj. Idite u štalu i naći ćele dijete, povijeno u pelene i položeno u jaslice." (usp. Lk 2, 10-12). I u tom času anđelu se pridružila čitava vojska anđela koji su pjevali: ''Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje." (Lk 2,14)

Time su anđeli iskazali čitav program Kristova života. Isus je došao na ovaj svijet zato da Bogu vrati grijehom okrnjenu slavu, a da čovjeku vrati izgubljeni mir.

Što je mir? Kad Sv. pismo kaže "mir" ne misli se samo na mir od ratova i revolucija, nego se misli na sve ono što je Isus nama donio. To je mir s Bogom, to je oproštenje grijeha, to je duboka nutarnja radost, to je vječno blaženstvo. Sve je to mir: i milost i sakramenti i Evanđelje. Dakle, to je nama Isus donio i to izričemo kada kažemo "I na zemlji mir ljudima dobre volje". Zato je Isus došao na zemlju. To je samo taj prvi redak.

Od toga prvog retka prvi su kršćani ispjevali pjesmu. To je današnja "Slava Bogu na visini". Poznaje se već po onom oduševljenju da su to spjevali kršćani koji su puni radosti zbog svoga spasenja, kršćani koji se ponose svojim mučeništvom, koji su zaneseni svojom vjerom.

Pjesma se dijeli na tri dijela:

a) Prvi dio govori Bogu Ocu, drugi dio Bogu Sinu, Isusu Kristu, a treći dio Duhu Svetom. U prvom dijelu, koji govori Bogu Ocu imate razrađenu misao "Slava Bogu na visini". U drugom dijelu imate obrađenu drugu misao: "Mir ljudima na zemlji", tako da čitava pjesma jest zapravo obrađena misao "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje!" To je naslov. A onda dolazi: "Hvalimo te, blagoslivljamo te, klanjamo ti se, slavimo te, zahvaljujemo ti radi velike slave tvoje".

To je nešto čudno. Mi smo uvijek zahvaljivali za nešto što smo dobili, za neki dar. Ovdje zahvaljujemo radi velike slave Božje. Mi zahvaljujemo zato, da ta slava Božja kroz našu zahvalu postane još veća. "Gospodine Bože, kralju nebeski, Bože Oče svemogući" - to je prvi dio usmjeren Bogu Ocu i govori o njegovoj slavi.

b) Sad dolazi drugi dio od "I na zemlji mir ljudima dobre volje". "Gospodine, Sine Jedinorođeni, Isuse Kriste." Ovdje se, dakle, obraćamo Kristu. "Gospo­dine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev." Jaganjac Božji je Isus koji je umro na križu. "Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se." Navodi se izvor mira. To je oproštenje grijeha. Ti koji oduzimaš grijehe, ti nam daješ mir. "Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu. Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se. Jer ti si jedini svet. Ti si jedini Gospodin. Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste." To je drugi dio.

c) A sad dolazi još pohvala Duhu Svetom, trećoj osobi Presvetog Trojstva. Samo je jedna rečenica: "Sa Svetim Duhom u slavi Boga Oca. Amen."

Eto, to je "Slava Bogu na visini". Vi ste već primi­jetili da se Slava ne pjeva svaki dan. Ona se pjeva na sve blagdane i na sve nedjelje, osim u Adventu i Ko­rizmi. Advent i Korizma vrijeme su ozbiljnosti, nosi se ljubičasto misno odijelo u znak kajanja i obraćenja i tu ne spada radosna pjesma "Slava Bogu na visini".

A kako je ta pjesma ušla u liturgiju? Poznato je iz povijesti liturgije da se "Slava Bogu na visini" spočetka pjevala kao jutarnja molitva. Tek početkom 6. stol­jeća spominje se da je papa Simah u Rimu na jednoj božićnoj misi prvi put upotrijebio tu pjesmu. Pjevači su zapjevali "Slava Bogu na visini", čitavu ovu pjesmu. To se ljudima toliko svidjelo i bilo je tako svečano da su mislili kako je to šteta pjevati svaki dan. Zato su ovu pjesmu ispočetka koristili samo biskupi i to na velike blagdane. Tako je to bilo do 11. stoljeća. U 11. stoljeću već ju je svaki svećenik pjevao u misi.

A što znači "Gospodine, smiluj se!" i "Slava Bogu na visini" kad se uklope u cjelinu sv. mise? Jučer sam vam rekao da je sv. misa kao audijencija kod Boga. Prije nego što dođemo Bogu, mi se operemo od grijeha; to je pokajnički čin, a onda dođemo do Božjih vrata i kucamo na vrata: "Gospodine, smiluj se!" Unutra je Bog, unutra je vječna sreća, a mi smo još vani u mraku. "Gospodine, smiluj se!" Onda se vrata otvore i mi stojimo pred Presvetim Trojstvom i pozdravljamo ga. Pozdravljamo najprije Oca "Slava Bogu na visini", zatim Sina, onda Duha Svetog. Sad smo spremni da Bogu iznesemo ono, zbog čega smo došli, onu svoju dnevnu molbu, a to će biti u zbornoj molitvi. O tom ćemo govoriti idući put. Amen.