2.   U V O D N I   O B R E D I

2.4. ZBORNA MOLITVA

Moja draga braćo i sestre!

Kad svećenik izmoli s narodom "Gospodine, smiluj se!" i "Slava Bogu na visini", dolazi molitva koja se zove zborna molitva. To je svečana molitva Crkve toga dana. Ona se ne moli samo u misi nego i u časoslovu. O toj ćemo molitvi danas razmatrati. Pogledat ćemo:

1.    zašto se zove zborna molitva?

2.    kakva je struktura te molitve?

3.    koji su dijelovi te molitve?, i

4.    kakav joj je početak i svršetak?

1. U ono staro doba, u početku 4, stoljeća, nije bilo građenih crkava, nije bilo zvona, nego su se kršćani sabi­rali u privatne kuće. Katkad su morali čekati čitav sat dok se svi skupe. Kad su se svi skupili, onda je biskup izgovo­rio tu molitvu. To se zvalo zborna molitva, molitva nad sabranim narodom.

2. A stil tih zbornih molitava koje su u misnoj knjizi sasvim se razlikuju od onih molitava koje smo mi naučili moliti. Naše su molitve često čuvstvene, sa mnogo riječi, a nama odgovaraju jer su lijepe. Sasvim su drugačije ove zborne liturgijske molitve. One su sažete, kratke; duga je ako ima 20 riječi! Pravi onaj rimski, pravnički duh, kao da izriče neki zakon, pa nema ni jedne suvišne riječi. Takvo je ustrojstvo tih molitava.

3. Svaka molitva ima tri dijela. Da vam ih pokažem, najbolje je da uzmem jednu od tih starinskih molitava pa je rastavim na dijelove. Uzet ćemo molitvu iz jedne od najstarijih misa, od mise na Bogojavljenje. To je uzorna, stara rimska molitva. Evo kako ona glasi:

Prvo dolazi zaziv: "Bože", ili "Svemogući vječni Bo­že". To znači da se stara liturgijska molitva većinom upravlja Bogu Ocu. Liturgijske molitve se rijetko upravlja­ju Kristu. Ima himana i molitava koje se upravljaju Kristu, ali liturgijska molitva rijetko. Dakle: "Bože, ti si po zvi­jezdi prethodnici objavio narodima svoga Jedinorođenca." To je drugi dio. Sjeti se toga blagdana! Sjeti se onih mudraca sa istoka! Negdje u Kaldeji su živjeli. Kad su ugledali na nebu čudesnu zvijezdu, pošli su za njom, jer su znali da se rodio Spasitelj, i da će ih zvijezda dovesti do Krista. Stala je upravo iznad kuće gdje je bilo dijete. Tu su se oni poklonili Kristu. To je ono: "Ti si po zvijezdi prethodnici objavio narodima svoga Jedinorođenca", tako kratko izraženo.

Sad dolazi treći dio. To je blagdanska molba koja izvire iz blagdanske misli: "I mi smo te već upoznali po vjeri", kaže molitva "dovedi i nas do gledanja tvoje uzvišene krasote". Sad se mi pretvaramo u mudrace s istoka. I mi imamo svoju zvijezdu. To je naša vjera, koja svijetli kao zvijezda za kojom moramo ići. Ona će i nas dovesti do Krista. Ne do Krista u jaslicama, nego do Krista u nebu, gdje ćemo ga gledati licem u lice. Kako duboka i krasna molitva!

4. Sad još imamo početak i završetak. Na početku svećenik kaže: "Pomolimo se!" Što to znači? To znači: ti si pozvan, tebe zove, ti se moraš priključiti svećenikovoj molitvi. Ti moraš svojom pažnjom pratiti ono što svećenik moli. Ono što svećenik ustima govori, ti moraš srcem reći Bogu. Nemoj samo stajati i gledati! Moli se!

Poslije: 'Pomolimo se' ima jedna stanka, šutnja od par sekundi. To znači: tebi se daje vremena da se sjetiš da si sad pred Bogom, da se sabereš, da priznaš svoju nedostojnost, pa da onda pažljivije pratiš molitvu. To je početak.

A svršetak je uvijek kod onih starih molitava koje se upravljaju Bogu Ocu: "Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedin­stvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen." Vi ste to toliko puta čuli i zato posebno i ne pazite kad se to moli. A baš kod ovih riječi bi trebalo da vaša pobožnost bude najveća. Znate zašto? Ja se molim Bogu, ali ja sam čovjek grešnik. Hoće li me Bog uslišiti? I sva Crkva se sas­toji od grešnika. Ima samo jedna osoba koja je naš brat, a koja je nevini Jaganjac pred Bogom, koji nikad nije sagri­ješio, a koji ima božanske dostojanstvo. To je Isus Krist. Zato, kad iznesemo svoju molitvu, onda ne ostajemo samo kod naše molitve. Onda ja Bogu kažem: "To ja tebe molim po Kristu, on za mene moli, on mene zastupa, on će mene zagovarati i radi njega usliši moju molitvu. Ne zbog mene, jer ja nisam dostojan."

Da bi to bilo jasnije, ja ću sada izmisliti jedan slučaj, i to će biti svršetak propovijedi. Zamislite jednog našeg Banjalučanina, dobrog kršćanina. Taj čovjek se oženio ženom koja je donijela u brak jedno nezakonito dijete. Kod obične nezakonite djece, djeca se pozakonjuju vjenčanjem. Ali ima jedna vrsta nezakonitosti, koja se ne može tako pozakoniti. Jedino papa može pozakoniti takvo dijete svo­jom odlukom, odredbom. Taj naš vjernik odluči da ode papi. Naravski, njemu ja napišem pismo na latinskom jeziku sa svim podacima i štambiljima i stavim u omot. On to metne u džep i krene u Rim. I dođe pred papu. Kraj pape stoji svećenik koji govori našim jezikom. Počne iznositi papi svoj slučaj. Zatim se maši u džep i izvadi pismo. Kad papa otvori pismo, tu vidi sve. "A", kaže, "u redu je, odmah ćete dobiti sve". I dadne mu pozakonjenje.

Vratimo se našoj usporedbi o misi kao audijenciji papi. Kad mi, pošto smo kucnuli na vrata s "Gospodine, smiluj se!" i pozdravili Oca i Sina i Duha Svetoga, iznosimo svoje potrebe Bogu Ocu, izvadimo onu preporuku biskupovu, to znači Kristovu, i priložimo Bogu: "Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvojem", odmah se rješava čitava stvar, odmah se uslišava molitva, jer je Krist molio za nas. Amen.