3.   S L U Ž B A   R I J E Č I

3.1. PRVO ČITANJE

Moja draga braćo i sestre!

Devetog prosinca 1941. umro je u Parizu vječni kan­didat za Nobelovu nagradu ruski književnik Dmitar Sergejevič Mereškovski. Njegove su knjige vrlo slavne, prevedene gotovo na sve jezike. U jednoj knjizi u kojoj govori o sebi, Mereškovski kaže: "Ja svaki dan čitam Sveto pismo. I čitat ću ga dokle god budem imao oči da gledam. Čitat ću ga pri svakom svjetlu, bilo pri danjem, sunčanom svjetlu, ili makar samo uz svjetlo onoga ognjiš­ta koje gori. Čitat ću ga i zdrav i bolestan. I kad sam pun vjere i kad sam pun očaja. I kad sam pun zanosa i kad sam klonuo. Šta ćete mi metnuti u grob? Metnite mi Sv. pismo. I kad budem uskrsnuo, da se pojavim pred Bogom sa svo­jim Sv. pismom. I ako vas ljudi budu pitali, šta je taj Mereškovski veliko učinio, recite im samo ovo: 'Čitao je Sv. pismo'." Tako govori jedan od velikih umova ruske književnosti.

I mi smo u svome tumačenju sv. mise došli do Sv. pi­sma. Naime, sve ono što smo do sada tumačili: pokajnički čin. Gospodine, smiluj se. Slava Bogu na visini i zborna molitva, sve je to naša riječ upravljena Bogu. Mi smo gov­orili što molimo od Boga, a Bog je slušao. Sad će Bog gov­oriti u čitanju Sv. pisma, a mi ćemo slušati. I zato dozvolite da u prvom dijelu današnje propovijedi kažem što je Sv. pismo, a u drugom da vidimo kako se Sv. pismo čita u našoj misi.

Što je Sveto pismo? Evo, ova knjiga u našem jeziku ima 1.300 stranica. Može se kupiti ili naručiti. To je knjiga od 73 razna književna djela koja su napisali razni ljudi u razn­im stoljećima, na raznim mjestima. Najstarije knjige napisane su na starohebrejskom jeziku. Onda ima nekoliko koje su napisane na aramejskom jeziku. Novi zavjet je sav napisan na starogrčkom jeziku. Stari zavjet sadrži onu Božju objavu koju je Bog učinio od rođenja Isusa Krista, a Novi zavjet sadrži život i nauku Isusa Krista, te prve Crkve. Događaji objave prenosili su se u židovskom naro­du nekoliko stoljeća usmeno. Najstariji dijelovi Staroga zavjeta zapisani su u 10. stoljeću prije Krista, u vrijeme kralja Salomona, kad je počela književna aktivnost kod Židova. Posljednje knjige Novoga zavjeta pisane su oko 100. godine po Kristu.

Zašto se Biblija zove Svetim pismom? Zašto se kaže da je to Božja riječ i da to Bog govori? Evo zašto: Kad je Bog htio da objavi ljudima svoju nauku, svoju misao, onda je izabrao pogodnu osobu, npr. Mojsija ili apostola Pavla. To su bile svete, čestite i poštene osobe. Zatim je taj Duh Božji ušao u toga čovjeka, u njegov um, u njegovu volju, pa mu je rasvijetlio um onom svojom svjetlošću, onom svojom naukom koju je htio pokazati, a potaknuo mu je volju da napise ono što Bog od njega traži. I dok je pisac pisao, Bog je stalno bdio uz njega da napiše točno ono što Bog od njega traži, da ne bi pogriješio. Tako je Bog zapra­vo autor Sv. pisma, njegov pisac, i mi s pravom kažemo da je to Božja riječ i Crkva je to uvijek poštovala.

Ali nije u Sv. pismu sve od Boga. I onaj zemaljski pisac ima svoju ulogu. Bog je htio da sv. pisac iznese samo Božju nauku, a koju će književnu vrstu upotrijebiti da tu nauku iznese, u tom je pisac slobodan. Ako je pjesnik, on će tu nauku iznijeti kao pjesmu, kao neki psalam. Ako je dramaturg, on će tu istu nauku napisati u obliku dramskog komada, kao što je Pjesma nad pjesmama. Ali ako je his­toričar, on će tu nauku iznijeti u obliku povijesnog prikaza, kao Mojsije i sl. Dakle i onaj zemaljski pisac je pisac Sv. pisma, a i Bog je pisac Sv. pisma; dakle, dva su pisca-autora. Mi poštujemo Sv. pismo zato što je tu izražena nauka koju je Bog htio nama reći radi našeg spasenja i mi kažemo: to je Božja riječ, to Bog nama govori.

A sad pogledajmo kako se to Sv. pismo čita u misi. Do Drugog vatikanskog sabora su u svakoj misi, osim malo izuzetaka, bila dva čitanja: poslanica i evanđelje. A na tom Saboru su biskupi rekli daje u misi premalo Sv. pisma. Što su ta 52 odlomka za godinu dana?! Treba više Sv. pisma dati narodu. Zato je Sabor odredio da se u misu stavi više Sv. pisma. A komisija koja je provodila tu saborsku nared­bu napravila je ovako: od sada u svim nedjeljama i velikim blagdanima bit će tri čitanja Sv. pisma: jedno iz Starog zavjeta, jedno iz apostolskih pisama, jedno iz Evanđelja. I ta tri čitanja neće se ponavljati svake godine, nego svake četvrte godine. To znači: tri godine uzastopce bit će svake godine drugačija čitanja. Mi danas imamo godinu "C", to je treća godina. Kad se ona svrši, počinje godina "A", onda dolazi godina "B", pa opet "C". Radnim danom, kroz sve sedmice Adventa, Božića, korizmenog i uskrsnog vremena ponavljat će se čitanja svake godine. Bit će uvijek dva čitanja. Tako je narod dobio puno više Svetog pisma i puno širi izbor. U vrijeme "kroz godinu" odabrana su dva niza za prvo čitanje, tako da parne godine dolazi jedno čitanje, a neparne drugo.

Kad čitač stane pred ovaj ambon da vam pročita Sv. pismo, prvo što vas treba moliti jest da pazite i slušate. To Bog govori, govori nama danas. I nemoj kazati: "Ne razu­mije se!" Ona vjerska pouka što je Bog želi reći razumije se skoro u svakom čitanju. I u današnjem čitanju (utorak III. nedjelje Došašća) govori se o narodu koji nije htio slušati Boga, koji se nije htio dati poučiti od Boga. Odmah znaš: Bog traži da ga slušamo i da nas poučava. Svatko razumije ono što Bog hoće da kaže.

Kad se svrši prvo i drugo čitanje, onda narod kaže: "Bogu hvala!" Reci: "Bogu hvala!" Da ti je Bog dao zlata i dragulja, ne bi to vrijedilo toliko koliko ona njegova riječ. Zato od srca zahvalimo Bogu. I ako budete pažljivo slušali Božju riječ, ako još budete čitali Sv. pismo i kod svojih kuća, postat ćete mudri u Božjim očima.

Ja sam jedne godine, bilo je to davno, u jednom našem bosanskom selu ispovijedao u Korizmi. Među ostalim ljudima došla mi je jedna stara bakica. U ispovijedi ona poče govoriti o providnosti Božjoj. Tako je govorila, da sam se ja zadivio. Ja nisam nikada čitao takve stvari koje je ona govorila. Nikada takvo nešto nisam čuo. I kad je ona svršila, ja kažem: "Majko, a gdje ste to čitali?" A ona: "Bog s tobom, ujače, ja ne umijem čitati." Ona ne zna čitati. Pa kako je došla do te visoke nauke? Ona je stalno pratila što se čita u Sv. pismu, pa je to slagala u svojoj glavi. Pratila je pažljivo i propovijedi. I te je propovijedi pamtila. I kroz to je došla do znanja na kojem joj može pozavidjeti svaki teolog i svećenik. Amen.