3.   S L U Ž B A   R I J E Č I

 

3.2. PRIPJEVNI PSALAM

 

Moja draga braćo i sestre!

Mi smo jučer u tumačenju sv. mise došli do vrlo važnog poglavlja, do vrlo važne točke: Kako ra­zumjeti Božju riječ koja se čita u misi, u misnim čitanjima? Ako dozvolite, ponovit ću. Prije Službe riječi mi smo govorili Bogu, a on nas je slušao. Sada u Službi riječi Bog nama govori, a mi ga moramo slušati. Ta Božja riječ mora biti svjetlo u našem životu, naša duhovna hrana u nevoljama, snaga u našoj borbi. Ali kako će to biti kad mi to katkad ne razumijemo? Najlakše se razumije sv. evanđelje, treće čitanje. Apostolske poslanice i spisi već su malo teži. Tu ima mjesta koja je teže razumjeti. Ali, najteže je razumjeti Stari zavjet. Te su knjige napisane u pradavno doba kad su bile sasvim drugačije države sa sasvim drukči­jim narodima i drukčijim vjerama. Tad su bili sasvim drugi zakoni, drugi običaji, drugo gledanje na ljudske prob­leme... Kako ćemo to razumjeti? Ja sam zadnji put rekao da ono što je vezano za ona stara vremena, geografija, povijest, literatura, to mi ne moramo baš sve razumjeti, mi moramo razumjeti samo Božju poruku.

Da to bude lakše, Crkva je uvela jednu novost u našoj sv. misi. Poslije prvog čitanja uvijek se umeće jedan psalam, jedna pjesma, a zove se pripjevni psalam, jer se pjeva pri prvom čitanju, pripjeva se prvom čitanju. A taj psalam je često lakše razumjeti nego prvo čitanje. Onaj glavni redak tog pripjevnog psalma je osnovni sadržaj prvog čitanja. I taj redak mora narod ponavljati. Ako ne uspije od prve da mu prodre do uma, prodrijet će drugi, treći, četvrti... put.

Da vam to pokažem, izabrao sam današnje čitanje i današnji pripjevni psalam (srijeda III. nedjelja Došašća) da vidite kako Bog svojim riječima u pjesmi tumači i razrješava one riječi koje se nalaze u prvom čitanju. Čitanje je Izaije proroka, iz glave 45. Prema tome možemo se uži­vjeti u to, koje je to vrijeme: to je vrijeme 6. stoljeća prije Krista, otprilike 550. godina. Babilon je još svjetska sila na Prednjem istoku, ali već se opažaju znakovi raspadanja i propasti. U Babiloniji je kralj Nabonid. To je predzadnji babilonski kralj. Iza njega će sasvim kratko vladati Baltazar, njegov nećak. A u Perziji već se zna tko je kralj Kir. On je već sjeo na prijestol Medije i Perzije. On će poslije satrti babilonsko kraljevstvo, Židovi su još u babilonskom ropstvu, ali već je tome ropstvu blizu kraj. Oni znaju: još desetak, petnaestak godina i ropstvo će se svršiti, jer tako im je obećao prorok Jeremija. Sad se među njima nalazi prorok Izaija. I on njima govori. Prva rečeni­ca je: "Ovo govori Gospodin Bog."  Prvo što Bog govori jest, da je on svemoguć. Jer ono što on danas naviješta, to može samo svemogući Bog izvršiti, nitko drugi. "Ja sam Gospodin i nema drugog. Ja stvaram svjetlost i tamu. Ja stvaram sreću i nesreću. Ja mogu sve" (Iz 45, 7). Sad dolazi ona glavna rečenica: "Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje. Ja Gospodin stvaram sve" (Iz 45, 8). Židovi slušaju. Kakva to praved­nost mora doći? Kakvo spasenje, izbavljenje? Ne može biti drugo nego oslobođenje od ropstva. Tako Židovi misle. Ali prorok nastavlja da odmah vide da to nije ispravno shvaćeno. Ne radi se o izbavljenju iz babilonskog ropstva, jer on kaže: "Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje" (Iz 45, 22a). Aha, to nije više Izraelac u ropstvu, to su svi krajevi zemlje. "Jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno i svaki će me jezik priznati" (Iz 45, 22b-23). Dakle, dolazi neko spasenje za sve ljude, za sve narode, za sve jezike. To ne može biti izbavljenje iz babilonskog ropstva. Onda i ono: "rosite nebesa odozgor" znači da će doći Spasitelj. Oni znaju za Spasitelja odavno. Dakle, ove riječi: "Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite pravednošću" znače spasenje iz ropstva grijeha za sve ljude, a ne samo za njih. To je sadržaj prvog čitanja.

A sad čujte pripjevni psalam, rečenicu koja se ponavlja: "Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite Pravednika." Ne piše više kao u onom čitanju "pravednošću", nego Pravednika s velikim P. To je Isus Krist, to je Spasitelj svi­jeta. Odmah je narod upućen na što se odnose riječi "rosite nebesa". Odnose se na Krista jer on treba doći. A onda slijedi psalam.

Psalam je mistična krasna molitva o pravdi i svetosti koju će Krist donijeti na svijet za sve one koji njega prih­vate. On kaže: "Da poslušam što mi to Gospodin govori, Gospodin obećava mir narodu svome." Sjećate se kad je Isus uskrsnuo da je kazao: "Mir vama." - "Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje ", koji ga prihvaćaju. "Ljubav će se i vjernost sastati" kada dođe Krist u dušama onih koji ga prihvate "i pravda i mir će se zagrli­ti, vjernost će nicati iz zemlje, pravda će gledati s nebesa" (Ps 85, 9-12 djelom). Ima li ljepšeg tumačenja za ono prvo čitanje?

Vidjeli smo, dakle da je prvo čitanje i psalam Božja riječ upravljena nama. I drugo i treće čitanje govori nam Bog. Mi smo u jednoj školi. Bog drži nastavu, poučava, a mi smo njegovi učenici i treba da ga slušamo. On nam daje svaki dan svoju riječ. Jesmo li pazili, jesmo li prihvatili, jesmo li je proveli u život? Amen.

 

Copyright © 2005 all rights reserved - webmaster@biskupija-banjaluka.org