3.   S L U Ž B A   R I J E Č I

3.3. EVANĐELJE

Moja draga braćo i sestre!

Među misnim čitanjima najodličnije mjesto zauzi­ma evanđelje. Kao što sunce svojim sjajem nadi­lazi električnu sijalicu, tako evanđelje u misi nadilazi svojim dostojanstvom druga čitanja. Da to pokaže i istakne, Crkva je naredila da prije evanđelja bude poseb­na priprava. A samo evanđelje okružila je posebnim obred­ima. Mi ćemo najprije pogledati pripravu na evanđelje, a onda samo evanđelje.

a) Priprava naroda: to je onaj dio mise koji se zove Aleluja. Ovdje stoji čitač ili pjevači koji čitaju ili pjevaju: "Aleluja" i mi svi ponovimo: "Aleluja". Onda čitač proči­ta jedan redak, to je ta priprava, i onda sav narod iznova klikne: "Aleluja".

Što znači "aleluja"? Riječ "Aleluja" dolazi od hebrejske riječi "halelu-Jah". "Halelu" znači "hvalite", a "Jah" je skraćeno od "Jahve" - "Bog". Dakle, "hvalite Gospodina". Ali već u Starom zavjetu pod tim "Aleluja" nitko nije mis­lio na uobičajeno značenje, nego je to bio kliktaj dobrodošlice, kao kad netko viče: "Živio govornik!" ili "Živio kralj!", ili tko već bude. Tako su ljudi klicali "Aleluja" kao izraz dobrodošlice, potvrđivanja, veselja, radosti. A znate li zašto mi govorimo taj "Aleluja"? Pozdravljamo Krista koji dolazi u evanđelju. To se vidi osobito lijepo u velikim blagdanima, npr. na polnoćki, kad bude misa o Isusovu rođenju. Tada onaj redak Aleluja kaže: "Javljam vam veliku radost. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin" (usp. Lk 2,10-11). Sjećate li se tih riječi? To je anđeo rekao pastirima. Ova crkva se pret­vara u Betlehem. Vi ste pastiri, a ovaj čitač je anđeo i on kaže: "Javljam vam veliku radost..." Krasna priprava za evanđelje koje će sad doći. To je priprava naroda.

b) A priprava svećenika? Svećenik koji hoće da proči­ta evanđelje, mora se duboko sagnuti prema oltaru i sklo­pljenih ruku kazati: "Svemogući Bože, očisti mi srce i usne, da dostojno mogu navijestiti tvoju blagu vijest." Što to znači? Taj je svećenik na ređenju polaganjem biskupovih ruku dobio vlast da oprašta ljudima grijehe. Kralj i car mora kleknuti pred njega, ako hoće oproštenje. A taj svećenik moli sada da bude dovoljno čist da pročita sveto evanđelje. Taj svećenik može pretvoriti kruh i vino u tijelo i krv Kristovu, a sad pokajnički moli da ga Bog očisti, da ne bi na svoju osudu pročitao evanđelje. Eto, to je priprava svećenika. Narod ustane i stoji jer će sada gov­oriti sam Krist. I svećenik i biskup, svi stoje pred Kristom.

2. Sad dolazi evanđelje. Svećenik kaže: "Gospodin s vama." To više nije onaj pozdrav: neka Bog bude s vama. Ne! To je izjava. Sad je Gospodin tu među nama, u ovoj knjizi, u evanđelju. Vi odgovarate: "I s duhom tvojim." Jest, iz tvoje će duše, iz tvoga srca govoriti taj Krist, jer ćemo čuti prave Kristove riječi. Onda svećenik kaže: "Čitanje svetog evanđelja po", recimo, "Ivanu". I napravi tri križa. Taj se križ pravi samo u evanđelju. Palcem desne ruke napravi križ na čelu, na usnama i na prsima. I vjernici treba da tako naprave. Oni odgovaraju: "Slava tebi, Gospodine!" Vas vjernike molim da taj križ napravite dostojno i lijepo. Taj križ, to je Krist i njegova riječ. Ta riječ koju ćemo sada čuti u evanđelju nek bude u mojoj pameti, na mojim usnama i u mome srcu, da zagospodari svim mojim bićem. To je obred evanđelja. A onda se čita evanđelje.

O tom evanđelju trebao bih vam govoriti mnogo, ali nemamo toliko vremena, iznijet ću samo tri tumačenja evanđelja, tri načina razumijevanja. Možemo evanđelje razumjeti ili dogmatski, ili moralno ili mistički.

a) Dogmatski, kad se u evanđelju iznosi neka vjerska istina. To moramo prihvatiti i kazati: "Gospodine, vjeru­jem da je to tako!" Na pr. današnje evanđelje (četvrtak III. tjedan Došašća): Isus drži govor i hvali Ivana Krstitelja. Vrhunac te pohvale jesu riječi: "Između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja." To znači: Ivan je veći od svih svetaca. To Krist kaže, i mi to prihvaćamo. A onda Krist dodaje: "a ipak, najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od Ivana Krstitelja" (Lk 7,28). Kako je veći? Ivan Krstitelj je bio silno velik svetac, ali nikad nije čuo Isusovu propovijed. A mi svaku večer možemo čuti Isusove riječi u evanđelju. To Ivan nije mogao i u tom si veći od Ivana Krstitelja. Ivan je bio velik isposnik, silno velik, ali on nije nikada mogao slaviti svetu misu kao ti. To je ono: "i naj­manji u kraljevstvu Božjem veći je od Ivana Krstitelja."

b) Drugo značenje evanđelja može biti moralno. To je obveza koju Krist naređuje, to je zapovijed Kristova. Ukratko, npr. kad se slavi blagdan crkvenog učitelja, Isus u evanđelju govori: "Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlost svije­ta. Neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca koji je na nebesima" (usp. Mt 5, 13-16). To je naređenje. Ti kršćanine, moj učeniče, moraš tako živjeti da svijetliš kao uzor u ovome svijetu. I to treba pokazati i ostvarivati u životu.

c) A ima i treće tumačenje. To je mistično tumačenje. I to bih vam htio pokazati na jednom primjeru. Ona čudesa koja je Krist činio dok je hodao po zemlji, na slijepima, hromima, gluhima, nijemima, itd. zapisana su u evanđelju. Zašto? Zar samo zato da to sto puta čuješ, da je Krist sve­moguć i da može sve izliječiti? Ne! To znači da onaj Krist koji je na zemlji tjelesno liječio one zemaljske bolesti, u misi duhovno liječi te iste bolesti.

Uzmimo, recimo, evanđelje o slijepcu Bartimeju u 30 nedjelji kroz godinu u godini "B" (Mk 10, 46-52). Bartimej je godinama slijep. Čuo je negdje da Isus izlječuje sve bolesti, pa se ponadao da će ga negdje sresti, ali nije, jer Isus onuda nije nikako nailazio. Jednog su ga dana doveli na put i on je prosio. Čuo je tapkanje mnogih nogu, pa je pitao tko prolazi i kažu mu: "Isus iz Nazareta." Kao struja proletjele je kroz njega i on pomisli: sad ili nikad! Počeo se derati: "Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!" (Mk 10, 47b). I Isus je doista stao i dozvao ga k sebi i dao mu vid. Progledao je. To se evanđelje čita u crkvi. Zašto? Jer ja i ti, mi svi smo taj Bartimej, mi smo taj slijepac koji sjedi na putu i prosi. Mi smo prosjaci pred Bogom. I u misi Isus prolazi kraj nas, a mi vičemo: "Gospodine smiluj se, Kriste smiluj se. Gospodine smiluj se!", a on kaže: "Što hoćeš da učinim?" Mi kažemo: "Gospodine, da progledam." Svi smo mi, braćo i sestre, duhovno slijepi. Ne vidimo veličinu Božjeg kraljevstva, ne vidimo da je jedino potrebno spasiti dušu. I u svakoj misi nam Krist svojom pričešću, svojom žrtvom popravlja onaj naš duhovni vid i mi malo bolje gledamo ljepotu onoga evanđelja, ljepotu Kristove nauke i naš jedini cilj - spasenje duše.

Kad svećenik svrši čitanje evanđelja, onda ga s pošto­vanjem poljubi i tiho kaže: "Evanđeoskom riječju uništili se naši grijesi", a narod kliče: "Slava tebi Kriste!" Zar to nije lijepo?

Zašto ja to uopće govorim? Samo zato da ja i vi bude­mo bolji poštovaoci svetog evanđelja, da bolje pazimo, da pobožnije slušamo, da shvatimo da je ono evanđelje riječ Kristova koja se nama upućuje i da onda to primijenimo na život. Amen.