3.   S L U Ž B A   R I J E Č I

3.5. SVEOPĆA ILI VJERNIČKA MOLITVA

Moja draga braćo i sestre!

Kad smo zadnji put govorili o sv. misi, govorili smo propovijedi i o vjerovanju. Nakon vjerovanja dolazi sveopća molitva ili molitva vjernih, kojom se zapravo svršava I. veliki dio mise: - Služba riječi.

Sveopća ili vjernička molitva je litanijska molitva koja je vrlo stara. Potječe iz prvog kršćanskog stoljeća. Već sv. Justin, mučenik, koji je umro 165. godine, spominje da se za njegova vremena molila ta molitva vjernih ili sveopća molitva. Zašto se ona zove molitva vjernih, i kakvu ulogu ima u sv. misi - to je predmet moga nagovora.

Moramo se duhom vratiti natrag u prva kršćanska stol­jeća. U prvim stoljećima se kršćanstvo jako brzo širilo. U svakom većem mjestu bila je velika grupa vjernika sa svojim biskupom na čelu. Ali je u svakom mjestu bila još i pozamašna grupa ljudi - još nekrštenih, koji su tražili da budu primljeni u kršćansku vjeru. Kad bi se takav jedan kandidat javio biskupu za krštenje, onda bi ga biskup upisao u knjigu oglašenih. Upamtite tu riječ: oglašeni, grčki katekumeni. Zašto oglašeni? Jer će ga biskup oglasiti kod iduće mise narodu. Oglašeni su bili na misi sve do propovijedi i vjerovanja. Nakon vjerovanja, đakon bi došao pred oglašene i glasno viknuo u crkvi: "Oglašeni, iziđite!" Onda su oglašeni izašli, jer oni koji nisu bili kršteni nisu mogli, odnosno nisu smjeli biti kod žrtvene mise.

Sada su ostali sami vjernici. I vjernici su počeli moliti za sve potrebe svijeta. Zato se i zove molitva vjernih, jer su je molili vjernici bez oglašenih. A zove se i sveopća molit­va zato što su molili za sve potrebe čitavog svijeta.

Danas mi također molimo tu molitvu vjernika nedjelja­ma i blagdanima (i kad god nas je više u crkvi), samo vrlo skraćenu. Ali se još i danas zamjećuju četiri nakane: Crkva, sav svijet, bolesni i siromasi i ova, konkretna zajed­nica. - Uvodnu riječ daje misnik, tj. predvoditelj misnog slavlja, isto tako i završnu riječ. Ono drugo, tj. pojedine prošnje, čita čitač. - Ako je potrebno za zajednicu, može biskup ili dotični svećenik dodati molitvi vjernika jedan ili dva zaziva.

Kako vidite, molitva vjernika, koja je danas zadnji čin Službe riječi, bila je u prošlosti most za prijelaz u drugi veliki dio mise, u misnu žrtvu. Da vam to malo konkretnije rastumačim, poslužit ću se jednom poredbom. - Za­mislite, recimo godinu 1970., i jednog našeg župnika koji odluči otići u SR Njemačku da posjeti svoje vjernike koji su tamo na privremenom radu. I pročuje se: župnik ide u Njemačku! Već se počinju javljati ljudi i mole župnika: "molim Vas kupite mi to i to". Župnik zapiše. Onda dođu časne sestre pa kažu: "treba nam tri metra brokatne svile". Župnik i to zapiše. I tako dolazi treći, četvrti... njih pet­naestak nešto moli, jer župnik ide u Njemačku. "Tamo ima svega, a mi ćemo platiti koliko bude trebalo." I dakako, ako župnik to kupi, bude velika radost kad se povrati i donese.

Sv. misa je posadašnjenje Kristove žrtve na križu. U misi se izvršuje Kristova muka i smrt, uskrsnuće i uzašašće. S ovoga svijeta Krist kroz svoju muku i smrt ide na drugi svijet k svome Ocu. Isus, da tako reknem, putuje u inozemstvo. I jer će on otići svome nebeskom Ocu koji može dati sve darove, mi mu dolazimo sa svojim molba­ma, i kažemo: dragi Isuse, molim te, smiluj se za ovo, za ono. Kao onaj župnik, koji je morao kupiti one stvari za svoje župljane. - Krist onda u žrtvenoj misi sve te naše potrebe sjedini u svoju patnju, u svoje bičevanje, u svoju smrt i sve to stavi u svoj kalež i preda nebeskom Ocu da usliši njegovu molbu. I tako je to jedna od najmoćnijih molitava, jer ih je Krist uključio u svoju muku. - To je dakle ta - molitva vjernih ili sveopća molitva.

A sada bih imao još jednu molbu. Kad bude molitva vjernika, molim vas, nemojte samo ustima ponavljati onu "Gospodine, smiluj se" ili "Gospodine, usliši nas", nego iz tvoga srca neka se vine molitva Bogu. Jer, Bog daje rado darove, ali traži da ti osjetiš potrebu za njima, da vapiš za njih, da moliš za te darove. On neće dati darove onima koji tek iz dosade ponavljaju riječi. Neka dakle, ni naša misa ni ijedna molitva nikad ne bude samo nedostojna igra ili gluma. Amen.