4.   E U H A R I S T I J S K A   S L U Ž B A

4.14. PRIČEŠĆIVANJE I KRŠĆANSKI ŽIVOT

Moja draga braćo i sestre!

Ja vas pozivam da sa mnom u duhu odete u šesto kršćansko stoljeće. Vladao je papa Grgur Veliki koji je reformirao liturgiju. Slavi se nedjelja poslije Uskrsa, Bijela nedjelja. Idemo u ogromnu crkvu sv. Petra u Rimu... Ona je već krcata ljudima i onda doživljavamo ulaz papin i onoga svećenstva. Slušamo evanđelje. U evanđelju: Isus se na Uskrs javio apostolima. Toma nije bio s njima. I kad je Toma poslije došao k njima, oni mu rekoše: "Vidjeli smo Gospodina." A on neće da vjeruje. A kad su ga ukorili, kako to da ne vjeruje ni Majci Božjoj, ni apostolima, on tvrdokorno i očajno viknu: "Dok ne metnem ruke na rane od čavala, dok ne stavim prste na onu ranu na prsima neću vjerovati." I osam dana kasnije, a to je baš Bijela nedjelja, dođe Isus ponovo, a i Toma s njima, tj. apostolima. Isus se odmah uputi Tomi i kaže: "Toma, pruži ruku svoju i metni na ranu od čavala, stavi svoje prste na ranu mojih grudi i ne budi nevjeran nego vjeran!" A Toma proplače i kaže: "Gospodin moj i Bog moj!" (Iv 20, 25-28). Misa se nastavi i dođe do pričesti. Papa se pričestio, svećenici se pričestili i sad se pravi povorka, svi idu na pričest. Najedanput pjevači zapjevali: "Pruži ruku svoju i stavi na mjesto od čavala, i stavi svoje prste na ranu mojih grudi i ne budi nevjeran nego vjeran." - A pričest se primala tada na ruku. I kako koji dođe, pruži ruku, a narod s pjevačima ponavlja: "Pruži ruku svoju i stavi na mjesto od čavala i ne budi nevjeran nego vjeran!" I jedan po jedan primaju pričest, psalam se pjeva, a u međuvremenu narod ponavlja: "Pruži ruku svoju i metni prste na mjesto od čavala i ne budi nevjeran nego vjeran."

Ja ne znam, da li ste vi shvatili dramatiku toga pričešćivanja. Ono evanđelje u kom smo slušali kako se nekoć dogodilo, sad postaje moj život. Evanđelje se ostvaruje u meni. Ja sam taj "Toma". I meni Krist kaže: "Pruži ruku i stavi u mjesto čavala", jer hostija je na mojoj ruci, i ja tako­reći rane Kristove mogu opipati prstima "i ne budi nevjer­an nego vjeran!" a meni samo preostaje da padam na kol­jena i kažem: "Gospodin moj i Bog moj!" - Tako se u onoj staroj pričesti evanđelje ostvarivalo u životu kršćana. Program i snaga kršćana prešla je u vjernike i vjernik je od tada predstavljao Krista. Od tada su prohujali vjekovi. Nestalo je onog svečanog pjevanja: "Pruži ruku svoju", ali, u misnim knjigama je ostala ta pričesna pjesma. Tako se zove - pričesna pjesma.

I danas, kad se svećenik pričešćuje, pjevači govore ili pjevaju taj redak. Tako će i danas, na Bijelu nedjelju biti ona ista pjesma, kao i nekoć: "Pruži ruku svoju", u drugim zgodama bit će druge pjesme. Nažalost, ta se pričesna pjes­ma ne ističe dovoljno, ni kad se pjeva, a pogotovo kad se samo izrecitira, jer se obavlja dosta površno, tako da ne ostavlja skoro nikakva traga. A osobito na velike blagdane te su pričesne pjesme prekrasne, veoma sadržajne, i ti ih možeš i trebaš primijeniti na sebe. Npr., na Marijine blag­dane ima u Došašću: "Djevica će začeti i roditi Sina i zvat će se ime njegovo Emanuel, Bog s nama." Pa, ti si ta "Djevica", ti dolaziš tu i u času pričesti Krist je u tebi! Ti si začela, ti si začeo Krista! I on je sada Bog s tobom, Emanuel, s nama Bog. Ti izlaziš van s mise kao presveta Djevica puna Krista, puna božanstva i snage. I sada ti pred­stavljaš pred Bogom i pred anđelima i pred ljudima presve­tu Djevicu Mariju. Kako je to snažno!

Današnja misa - da uzmem još nju! - U prvom se čitan­ju (srijeda nakon II. korizmene nedjelje), sveti prorok Jeremija tuži Bogu kako neprijatelji njega hoće da ubiju. Hoće da ga otruju. On je tu pralik Isusa Krista u Starom zavjetu, jer, u evanđelju Isus kaže također: "Sina čovječ­jeg", a to je on "razapet će, bičevati i ubiti ga, a treći dan će on uskrsnuti" (usp. Mt 20,19). A onda dolazi priča sa majkom Zebedejevih sinova, a to je prigoda da Krist kaže: "I ti moraš biti takav! Ako hoćeš sa mnom biti u mojoj slavi, moraš piti moju čašu bola, patnje i trpljenja"; a vrhunac se dobiva u ovim riječima: "Sin čovječji", kaže Isus za sebe, "nije došao da bude služen, nego da služi i svoj život dadne kao otkupninu za mnoge" (Mt 20,28). Ta rečenica se ponavlja i u pričesnoj pjesmi današnje mise. Shvaćate, bili smo u Isusovoj školi. Isus nam je rekao: "Moraš i ti biti kao ja, ako hoćeš sa mnom u nebo moraš sa mnom na križ!" I ti dolaziš na pričest, a ovdje čitaju: "Sin čovječji nije došao da bude služen nego da služi i život svoj dadne kao otkupninu za mnoge". I ti primiš svetu pričest. Otiđi na svoje mjesto, sjedi i zamisli se: - Sin čov­ječji, to je Krist, to je Bog! U milijardama stoljeća, jedan jedini put je došao Bog na ovu zemlju, i taj jedan put je mogao tražiti da ga cijeli svemir služi. A on nije došao da mu služe drugi, on je došao da on nama služi. Bog - nama! To njegovo služenje je išlo dotle, da sebe dadne u smrt, da bude ubijen, dragovoljno, iz ljubavi prema nama. To je bila lozinka njegova života. I sada, u pričesti ta lozinka njego­va života prelazi u tebe. I ti kažeš: "Gospodine, pa ja moram biti kao ti! I moj život mora biti služenje! I ako moj život nije služenje, on ništa ne vrijedi; jer nemam zašto živjeti ako neću služiti." I papa služi svim kršćanima. I biskupi i svećenici služe, čak i djeci kad ih ispovijedaju i kad im predaju vjeronauk, i odraslima i mladencima i mladeži. Svima služimo i moramo služiti. To je jedino što vrijedi u našem životu. Ono drugo i ne vrijedi ništa. A i ti moraš služiti! Svatko u svom staležu! Moraš služiti muža, odnosno ženu svoju, djecu moraš služiti; pa kad im kuhaš ručak, kad im daješ opomenu, kad im spremaš kuću - to je služenje! Nemoj zaboraviti: ti si sluga i sluškinja svoje djece. Nisi im gospodar. Gospodar je samo Bog!

I sada ti, sluga sviju, sa pričešću u sebi, praviš pro­gram služenja poslije ove svete mise! Vidite, tako program evanđelja prelazi u naš život preko svete pričesti! Da u jed­noj rečenici sažmem sve ono što smo danas kazali: Primaj Krista u svetoj pričesti s dubokim poštovanjem i velikom vjerom, koju nije dosta samo ustima priznavati, nego se ona mora odražavati i u tvome svakodnevnom životu! Amen.