4.   E U H A R I S T I J S K A   S L U Ž B A

4.6. MOLITVA POSLIJE PRETVORBE

Moja draga braćo i sestre!

Mi smo prije mise molili pobožnost križnoga puta. Taj križni put je imitacija onog pravog križnog puta, kojim je Isus nosio svoj križ u Jeruzalemu prije 2000. godina, kada je padao pod križem, bio razapet i umro. To je vrlo lijepa i dirljiva korizmena pobožnost, i Crkva je ne može dovoljno preporučiti.

Ali ima nešto u našoj Crkvi što je neizmjerno dragoc­jenije od križnog puta, a to je sveta misa. Misa nije imitaci­ja, misa je stvarnost križnog puta i smrti Isusove. Po pretvorbi kruh se zaista pretvorio u živo Kristovo tijelo, i vino u krv Kristovu. I na našem oltaru se nalazi Kalvarija. Onaj križni put se vrši nevidljivo pred našim očima. Stvarno je nazočna njegova muka, njegova smrt i njegovo uskrsnuće. Mi smo o tom jučer razmišljali.

Danas postavljamo pitanje: "Što Crkva moli poslije pretvorbe?'' Kako ona iskorištava one najdragocjenije časove kad je Krist na oltaru? Danas bih odgovorio na to pitanje.

Prvu molitvu koju Crkva poslije pretvorbe moli protu­mačili smo već zadnji put. To je molitva spominjanja. A onda Crkva moli da Bog primi žrtvu Kristovu, koju prikazujemo. Može netko pitati: "Zašto Crkva moli da Bog primi žrtvu Kristovu kad je Krist ljubljeni Sin Božji, bez grijeha, a njegovu žrtvu Bog uvijek prima?" - Istina, njegovu žrtvu prima, ali misa je i naša žrtva. Mi sebe i Krista prikazujemo zajedno Bogu. A mi nismo uvijek čisti. Mi možda nemamo pobožnosti kod sv. mise, jer smo rastre­seni. Možda imamo čak i grešnih misli. I zato Crkva moli da Bog ne gleda na naše grijehe i slabosti, nego da ovu našu misu primi milostivo kao žrtvu svoga Sina.

Potom dolazi šest raznih nakana za koje Crkva moli.

Najprije moli za sav narod Božji, za katolike, ali naziva ih čudnim imenom - kaže "pričesnici". "Da nas, pričesnike Duh Sveti sabere u jedno." Mi smo pričesnici. Crkva želi naglasiti, kako je prirodno da kod svake svete mise primimo pričest. Naravski, tko je u teškom grijehu ne smije doći na pričest. Ali Crkva pretpostavlja da se kršćani čuvaju teškog grijeha, pa da kod svake mise dođu na pričest, pa nas zato i opravdano naziva "pričesnici". A zašto moli "da nas Duh Sveti sabere u jedno?" Ja sam primio živog Krista u sebe u pričesti, ti si primio živoga Krista u sebe. Kako ćemo biti neprijatelji kad je u tebi Krist i u meni isti Krist?! To je ono: "Neka Duh Sveti sabere pričesnike u jedno.''

Zatim moli za papu, biskupe i svećenike. Vi znate koliko je to važno da imamo svete pape, svete biskupe i svete svećenike, čestite, poštene svećenike. Bez svećenika, biskupa i pape nema Crkve. Gdje god nema svećenika, tu se kršćani osipaju i propadaju. I zato je vrlo važno moliti na tu nakanu. Zato se i tu uvijek uključite kad molimo za papu, za biskupe i za svećenike.

Sad dolazi treća molitva, jedna sasvim kratka rečenica: "svi koji prinose." - "Svi koji ti prinose", njih ti pre­poručujemo, moli Crkva. Koji su to što prinose? To su oni koji su naručili misu, oni koji su platili taksu za sv. misu. Onaj koji je platio taksu za sv. misu zavrijedio je da se poseban plod svete mise na njega primijeni. Vidite kako Crkva na sve misli!

U slijedećoj molitvi Crkva moli za sve vas koji ste nazočni kod slavlja svete mise. te za sve kršćane po cijelom svijetu.

Zatim dolaze i oni koji nisu kršteni, koji ne vjeruju; možda su bezbošci, možda su pogani ali traže Boga. Kaže se u molitvi: "sviju koji te traže iskrena srca." Može jedan bezbožnik zaista bez svoje krivnje biti bezbožan, pa on razmišlja, traži Boga; on se pita ima li Boga, te je iskre­na srca pripravan prihvatiti Boga ako ga upozna i nađe. Eto, za njih Crkva također moli da i njih Bog blagoslovi. Na koncu dolaze još pokojnici. Oni koji su u čistilištu, koji su nekada bili s nama ovdje na zemlji, ali su svršili svoj život pa su došli u čistilište. Mi im možemo pomoći svo­jom molitvom.

Sada dolazi pitanje: Što za sebe i za sve spomenute molimo? - Molimo to, da s blaženom Djevicom Marijom, svetim apostolima i drugim svetima dobijemo vječnu baštinu. To znači da dođemo u nebo. To je jedini i glavni cilj ljudskog života. "Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a dušu svoju izgubi!" (Mt 16,26). Ako ne dođe­mo u nebo, onda je sve uzalud što smo na zemlji trpjeli i radili. Moramo u nebo doći!

I na kraju, braćo i sestre, dolazi svečani završetak cijele euharistijske molitve. Svećenik uzme, ako je sam, u jednu ruku ovaj položeni tanjur sa Kristovim tijelom, u drugu ruku uzme kalež sa Kristovom krvi; ako su dvojica, jedan uzme kalež, drugi uzme pliticu i govori: "Po Kristu i s Kristom u i Kristu, tebi Bogu Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga svaka čast i slava." - To je jedno svečano: "Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu", svečana zahvala Bogu. Prvo: što mi želimo? - Da se Bogu vrati svaka čast i slava - sjećate se, zato je Isus došao na zemlju. Kad se Isus rodio, anđeli su pjevali: "Slava Bogu na visini." Sada, po ovoj žrtvi, po svojoj žrtvi na križu Krist je zaista vratio Bogu slavu koja je bila zagađena svim našim grijesima, psovkama, ružnim riječima, mržnjama i lažima. Po žrtvi Kristovoj mi možemo Bogu vratiti slavu. Ali mi ne možemo to sami napraviti. Mi smo sami oni krivci pred Bogom i zato mi vraćamo Bogu slavu po Kristu, s Kristom i u Kristu. Po Kristu, jer sve naše molitve šaljemo Bogu po Kristu.

Znate, kad bude sudnji dan, pa već bude presuda izreče­na, oni prokletnici su bačeni u pakao, mi smo otkupljeni oko Krista, milijuni i milijuni, a onda Krist stupa pred nebeskog Oca i kaže: "Oče nebeski, po meni, sa mnom i u meni vraćena je tebi u jedinstvu Duha Svetoga svaka čast i slava u sve vijeke vjekova." - A milijarde anđela i svetaca kliknu: "Amen!" - Taj "Amen" izgovorite u svakoj svetoj misi na koncu euharistijske molitve, to je vaš najvažniji pristanak! Recite taj "amen" svaki puta glasno i iz svega srca! Amen.