4.   E U H A R I S T I J S K A   S L U Ž B A

4.7. PRIČEST

Moja draga braćo i sestre!

Riječima "Po Kristu, s Kristom i u Kristu…" završava se euharistijska molitva ili misni kanon. Sada dolazi treći, odn. posljednji dio euharistijske službe. Zove se pričest. U ranoj Crkvi nije se toliko često govorilo - pričest, koliko lomljenje kruha, gozba. A u ovim zadnjim stoljećima Crkve kaže se opet najčešće pričest. Riječ pričest je pri­jevod s latinskog "communio", i kad moderni vjernik kaže pričest, onda misli na zajedništvo između Krista i nas. Mi blagujemo, jedemo Kristovo živo preobraženo tijelo i Krist se stapa s nama jer "communio" znači zajedništvo. Me­đutim, rana Crkva je također vjerovala da prima Kristovo tijelo u sv. pričesti, ali je ona više pazila na jedno drugo zajedništvo, "communio". Kod nje je zajedništvo bilo za­jedništvo među vjernicima, među nama. Ja primam Krista u sebe, ti primaš Krista u sebe. (U starini su se svi vjernici pričešćivali). U tebi je Krist, u meni je Krist. Kroz Krista se mi međusobno stapamo u zajedništvo. To je "communio". To je značenje pričesti u ranoj Crkvi. I sada možemo razumjeti zašto Crkva ne da pričesti nikome ako ima ikakvu mržnju ili zlovolju na svoga bližnjega. Ne može primiti pričest, jer pričest stvara, produbljuje i pokazuje zajedništvo vjernika između sebe.

Sada isto tako razumijete zašto se u sv. misi prije pričesti tako često, nekolika puta moli za mir. Mir! To je jedinstvo među vjernicima. Za to se moli - da smijemo ići na pričest. Zato Crkva traži da ti pružiš ruku svoju svome bližnjemu. To pružanje ruke jest znak da ti svim ljudima opraštaš, da si sa svim ljudima u miru, inače ne bi smio pružiti ruku. A još nešto ćete razumjeti. Razumjet ćete da dokumenti Drugog vatikanskog sabora kažu i ovo: "Euharistija izgrađuje Crkvu." To je to! U krštenju mi postajemo članovi Kristove Crkve. Postajemo jedno Mistično Tijelo Kristovo, a u pričesti se to zajedništvo kršćana između sebe produbljuje i pokazuje. Pričest izgrađuje Crkvu, naše zajedništvo. I tako kroz pričest svi postajemo jedno, počevši od pape pa do onog zadnjeg kršćanina na svijetu.

Od kada Crkva sa sv. Pavlom vjeruje da je misa žrtva, otada se i pričest pokatkada zove žrtvena gozba. Ali, ta riječ žrtvena gozba nije potekla od kršćana. Ona je starija od kršćanstva. U žrtvama Starog zavjeta, ja ću reći u poganskim žrtvama, postojala je žrtvena gozba. A, budući da su sve te starozavjetne žrtve samo blijeda slika jedine prave žrtve, sv. mise, to je i njihova žrtvena gozba blijeda slika naše pričesti.

Ja ću vam sada ispričati kako se to izvršavalo kod star­ih Židova. Jedna porodica hoće da zahvali Bogu za nešto. Onda domaćin kupi besprijekorno janje. Cijela porodica ide u hram s onim janjetom, noseći sa sobom janje. Svećenik u hramu, uz obrede i obredne molitve zakolje janje, odere ga i očisti. Sada se salo spali na oltaru - to je Božje! To se zove hrana Božja, ili "vatrena hrana Svevišnjeg". To spaljivanje bilo je znak da je Bog prihva­tio žrtvu "na ugodan miris". Njime, tj. spaljivanjem, Bog postaje vlasnik onog janjeta. Ostali dio janjeta se peče. I kad bude ispečeno, onda Bog, koji je sada domaćin (jer je on gospodar onog janjeta), poziva svoje vjernike na objed. Svećenik odsječe od onog pečenog janjeta svakome po jedan komad, koji oni onda pojedu. Time su vjerovali da se stapaju sa Božanstvom a i između sebe. To je pričest starozavjetnih žrtava - žrtvena gozba se to zvalo.

Uspoređujući s našom, novozavjetnom žrtvenom gozbom vidi se koliko je blijeda slika ona starozavjetna gozba. Jer, u misi, u pričesti, mi primamo uistinu živoga, pravoga Boga. Mi se stapamo s Bogom i svi postajemo nekako jedno jedinstvo, stopljeno s Bogom i u Bogu. To je naša pričest, naša žrtvena gozba, koju nam Krist priređuje, a mi, njegova Crkva slavimo.

Sada bih vam još naveo pojedine dijelove samog obre­da pričesti, a onda ćemo za danas svršiti. Obred pričesti se dijeli na tri dijela. Prvi dio je priprava, drugi dio je pričešćivanje, a treći dio je zahvala. - Priprava na pričest ima četiri točke. Prvo je molitva prije jela, gozbe: "Oče naš" s uvodom i zaključkom; onda dolazi molitva za mir, zatim pružanje znaka mira, pružanje ruke za znak da si u miru sa cijelim svijetom i sa svakim čovjekom, inače nemoj pružati ruku i ići na pričest, i konačno lomljenje kruha, hostije i spuštanje jednog dijela hostije u kalež, u presvetu krv. Zatim dolazi samo pričešćivanje. A poslije pričesti zahvala, kao u jednom domaćinstvu poslije objeda.

Ja vam još, na kraju, želim od srca da vam Božje svjet­lo i Božja milost dadnu veliko zanimanje i veliko pošto­vanje i ljubav prema svetoj pričesti. Amen.