4.   E U H A R I S T I J S K A   S L U Ž B A

4.8. PRIPRAVA NA PRIČEST

Draga braćo i sestre!

Prvi čin naše priprave na pričest u svetoj misi jest molitva Oče naš. Zove se i Gospodnja molitva, jer je sam Gospodin Isus Krist svoje učenike tu molitvu naučio. To je najvrjednija, najuzvišenija od svih molitava na svijetu, jer, prvo: učio ju je sam Bog; drugo: ona u sebi sadrži skraćeno sažeto evanđelje Kristovo, i treće: Bog nam u usta stavlja svoje vlastite misli, svoje vlastite riječi. Trebalo bi zapravo da vam o svakoj riječi Očenaša održim jednu ili više propovijedi, ali naše bi se tumačenje svete mise tada odveć rasteglo i zato ćemo se zadovoljiti time da u jednoj propovijedi rastumačim čitav Očenaš.

Najprije dolazi naslov: "Oče naš koji jesi na nebesima". "Oče", svemogući Bog je htio da nam bude ljubazan otac. I mi, kao njegova djeca zovemo ga ocem. Ali taj otac živi u našoj očinskoj kući, u nebesima. Mi smo na zemlji samo u prolazu, kao turisti, dolazimo i odlazimo. Živimo neko vrijeme i odlazimo. A tamo, u vječnosti, u nebu, on nas čeka. Tamo je naša domovina, za njom moramo težiti.

Zatim dolazi sedam molbi. Prve tri molbe se tiču vječnosti. Te su najvažnije.

Najprije molba: "Sveti se ime tvoje". Što to znači? Bog je stvorio svijet u prvom redu radi svoje slave. Isus je došao i izvršio svoju muku na križu u prvom redu zato da Bogu vrati slavu. Zato su anđeli na Božić pjevali: ''Slava Bogu na visini!" To je Isusov program. A to je označeno ovdje riječima: sveti se ime tvoje. Neka svi ljudi u tebe vjeruju, neka te svi ljudi poštuju, neka ti se svi ljudi mole. To znači: "sveti se ime tvoje", slavimo Boga jer je on to zaslužio.

Druga molba je drugi cilj Isusova dolaska. Isus je došao najprije da vrati Bogu slavu, a onda da spasi naše duše. I Bog je stvorio svijet i ovu zemlju, i zato da mi, njegova djeca, dođemo u vječno blaženstvo. Zato mi molimo: "Dođi kraljevstvo tvoje". Dođi vječno blaženstvo! Da spasimo dušu, da svi dođemo jedanput u vječnu sreću, da dođe to Božje kraljevstvo, gdje će Bog kraljevati i gdje neće biti ni jada, ni bola, ni bolesti, gdje će Bog svaku suzu obrisati s naših očiju. Neka dođe najprije u moju dušu, u moje srce, onda u moju obitelj, u naš narod, onda u cijeli svijet.

Zatim dolazi treća molba. Jedino sredstvo da se posti­gne slava Božja i spasenje duše jest vršenje Božje volje. Zato kažemo: "Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji". Mi molimo Boga da vršimo njegovu volju. Nije lako uvijek vršiti Božju volju. Katkad je to lako i ugodno. Lijepo je čitati lijepu molitvu u ugrijanoj sobi, ali katkad je to vrlo teško. Katkad se sve urotilo protiv nas da nas odvrati od Boga. Onda je teško vršenje Božje volje. I mi za ove časove molimo da nama Bog pomogne da uvijek vršimo njegovu volju, onako točno na zemlji kao što ga anđeli slušaju na nebu. - To su tri glavne molbe u Očenašu.

A sad se spuštamo s neba, takoreći na zemlju i molimo za "kruh naš svagdanji". Mi smo danas na zemlji. Živimo ovdje među ljudima. I zato molimo Boga da nam dadne ono što nam je potrebno za ovaj zemaljski život: "Kruh nas svagdanji daj nam danas". Nemojte zaboraviti: u Kristovo vrijeme taj svagdanji kruh je bio grubi, crni, ječmeni kruh. Mi molimo Boga da nam dadne ono što je najnužnije za život, dakle, kruh, odijelo, ogrjev, stan i zdravlje koje je potrebno; sve se to razumijeva pod onim kruhom. Sve što nam je potrebno za zemaljski život. A ne mislimo na luksuz, raskoš; i ne molimo za mjesec dana nego samo danas. Kruh naš svagdanji daj nam danas!

Sada dolaze još tri molbe. Sve tri govore o grijehu. Isus je znao da je jedino pravo zlo na svijetu grijeh. Ništa nas ne može isključiti iz neba i baciti u pakao, samo grijeh! Kad čovjek izgubi svoj imutak mnogo izgubi; kad ti u operaciji odsijeku ruku, onda si još više izgubio; ali kad izgubiš Boga u grijehu, onda si sve izgubio. Zato Isus ne jednoć nego tri puta moli da nas sačuva od grijeha. Prvo se spominju prošli, već počinjeni grijesi: "Otpusti nama duge naše kao što i mi otpuštamo svojim dužnicima". Pazite, to je strašna molba! To znači: "dragi Bože, ako ja svojim dužnicima, svojim neprijateljima ne oprostim sasvim, nemoj ni ti meni sasvim oprostiti. Ako im ja sasvim oprostim, onda ti meni sasvim oprosti''. To je molit­va koja nas osuđuje - ako mi nismo dobro oprostili svakome koji nam je nešto kriv. I tu je prvi put unesena ideja ljubavi prema svome bratu, koja će se sve do pričesti stalno ponavljati. Jer, ako ti Krista ne sretneš, ne prepoznaš u svome bratu, u svojoj sestri, ne smiješ ga primiti ni u pričesti. Zato molimo tu molitvu: "otpusti nama duge naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim". I Bog nama sve oprašta, ali ta njegova ljubav mora se prelijevati iz nas na svakoga našeg brata i sestru.

Sada dolaze budući grijesi koje još nismo učinili. Mi molimo da ih ne učinimo: "Ne uvedi nas u napast". To ne znači da ne bude napasti, to je nemoguće. Pun je svijet napasti. Prođeš ulicom i naiđeš na napast. Nego, važno je da u napasti ne padneš, da ne sagriješiš, da odoliš, da u napasti ostaneš vjeran zakonu Božjem.

"Nego izbavi nas od zla." Pazite, "izbavi nas od zla" - to nije od svake nevolje! Mora biti nevolja! Isus kaže: "Tko hoće da bude moj učenik, neka se odreče sebe, neka uzme svoj križ na se, pa nek pođe za mnom" (usp. Mt 16,24). Trpljenjem ćemo steći svoje nebo. Dakle, nije svaka nevolja zlo; jedino pravo zlo je nevjerovanje u Boga, oholost i prkos protiv Boga, očaj da za nas više nema spasenja. To je zlo! Na ovome mjestu: 'nego izbavi nas od zla' mnogi sveti oci ovo zlo ne smatraju apstraktnim zlom nego osobnim zlim bićem. To je sotona. U istočnoj, grkokatoličkoj Crkvi glasi na ovom mjestu: "no izbavi nas ot lukavago". To je đavao. Dakle, izbavi nas od đavla i nje­gove vlasti. A u grčkom i latinskom jeziku može se razum­jeti oboje: i zlo i zli. - Izbavi nas od zloga duha!

Eto, to je molitva Očenaš.

A sada ima još jedan dodatak. Crkva moli proširenje toga "izbavi nas od zla". To je molitva: "Izbavi nas Gospodine od svih zala, daj milostivo mir u naše dane, da s pomoću tvoga milosrđa budemo svagda i slobodni od grijeha i sigurni od sviju nereda." Čuli ste: "... i sig­urni od sviju nereda." Što je to? To su klanja, ratovi, revolucije, prevrati, paleži, potresi. Ta je molitva naime, nastala za vrijeme seobe naroda, kada su u Europu nahrupili milijuni i milijuni divljih Germana i Slavena koji su palili i rušili sve pred sobom i uništavali sve što im je smetalo. Tada je bio opći nered u Europi, pa je Crkva molila da Bog nju nekako sačuva, da je ne uništi ta popla­va seobe naroda. Zato moli da budemo sigurni od nereda. A narod odgovara: "Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove." "Tvoje je kraljevstvo - ti si kralj svega, ti možeš sve. Učini nam ovo što te molimo. Tvoja je slava - ti si gospodar cijeloga svijeta. Tvoja je moć - ti možeš to učiniti.'' Vidite, s kolikim pouzdanjem Crkva vapi Bogu da je sačuva od zla!

Braćo i sestre, stara tradicija kaže da je Isus učio svoje učenike molitvu Očenaš na dan posvete hrama. To je bilo u prosincu mjesecu. Zadnji prosinac prije njegove smrti! A mjesto bila je Maslinska gora. Tamo je Isus učio učenike Očenašu. Poslije, u IV. stoljeću, majka cara Konstantina, carica sveta Jelena, sagradila je ondje crkvu na čast Očenašu. To je raskošno lijepa crkva. Danas su tamo neke časne sestre. A oko crkve ima zid sa svodovima. Na tom zidu imaju 32 ploče, a na svakoj ima napisana molitva Očenaš, svaki put na drugom jeziku, među ostali­ma i na hrvatskom. Ljudi iz daljine, čak iz Amerike dolaze vidjeti to mjesto gdje je Zemlja prvi put čula najljepšu molitvu svijeta: OČENAŠ! - A mi ćemo je moliti uvijek s dubokom sabranošću, nikada brzajući i nemarno! Amen.