6.   PREDMETI, STAV TIJELA, ULOGE I PRIPRAVA ZA SVETU MISU

6.3. U MISI SVATKO NEKA VRŠI SVOJE

Moja draga braćo i sestre!

Prije dvadeset godina, točno 11. listopada 1962., sa­brali su se u Rimu na poziv pape Ivana XXIII. svi biskupi katoličke Crkve koji su mogli doći. Bilo ih je preko dvije tisuće. Tako je započeo II. vatikanski sabor, koji je vijećao o teškim vjerskim problemima katoličke Crkve. I premda je bilo raznih teških pitanja, najprije su počeli raspravljati o pitanjima bogoslužja, liturgije. Ne samo zato, što je bogoslužje najsvetije, što je vrhunac svega djelovanja Crkve, nego i zato što je za reformu bogoslužja bilo pripravljeno već mnogo prijedloga. Već odavno se prigovaralo tadašnjem latinskom bogoslužju i svi su prijedlozi bili izrađeni, spremljeni i pripravljeni. Ipak je trebalo još mnogo uraditi, održati mnoge sjednice i vijećanja prije nego je tek iduće, 1964. godine, 4. prosinca Sabor izglasao tzv. "Uredbu o svetom bogoslužju". Koje su zamjerke bile staroj misi? Moglo se svesti sve zapravo na jedno: misa je latinska, a zato što je latinska, nju razu­mije samo onaj koji zna latinski, a to je svećenik. A narod? Narod nije sudjelovao u misi. On se duhom sjedinjavao sa svećenikom, to je istina, ali misa je bila čisto svećenička, dok je narod molio iz molitvenika nešto deseto. Bio je pobožan, pričešćivao se, ali nije sudjelovao, a to ne smije biti, to Isus tako nije naredio. Naprotiv, prva Crkva koja je najbolje shvatila Isusa, jako je naglašavala sudjelovanje vjernika  u   svetoj   misi.   Jedan   dio   liturgije  spada  na vjernike, ne spada sve na svećenika.

Ja bih danas pred vama spomenuo osobito 28. točku one saborske Uredbe o svetoj liturgiji. Ona glasi ovako: "U liturgijskim obredima svatko, bio svećenik, bio vjernik, neka vrši svoju službu i čini ono i samo ono što na njega spada, bilo po naravi obreda, bilo po liturgijskim propisima." - To je jedno od temeljnih pravila obnovljene liturgije! Tu je rečeno što vjernik treba da čini u misi. Ne može, dakle, samo sjediti ili stajati u uglu i gledati što drugi kršćani rade. On mora vršiti svoju službu, kaže Sabor, sve ono i samo ono što na njega spada. Drugu ulogu ima svećenik. On mora vršiti sve ono i samo ono što na svećenika spada. I zato sam ja danas htio vama izložiti: prvo: - što zapravo u svetoj misi spada na svećenika; drugo: - što spada na sam narod, i treće: - što spada zajed­no i na svećenika i narod. Mislim da će vam biti korisno da to čujete.

Svećenik u svetoj liturgiji, kaže obredna knjiga, pred­sjeda slavljenju svete mise, on je predsjednik, predvodnik. On vodi. I zato svećenik zapravo počinje svetu misu: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga." To na njega spada. A onda narod prihvati i potvrdi sa "Amen". To je uloga nar­oda. Isto tako svećenik, odn. đakon završi sv. misu: "Idite u miru", a narod prihvati i kaže: "Bogu hvala." I tako i oni i svi drugi pozivi spadaju na predstojnika, svećenika, a na narod spada da mu odgovara. Tako npr. svećenik poz­dravlja narod i kaže: "Gospodin s vama", a narod otpoz­dravlja, prihvaća i kaže: "I s duhom tvojim." To, dakle spada na svećenika. Drugo što na svećenika spada jest da - ako nema đakona - proglasi sveto evanđelje, inače, druga čitanja Svetog pisma kod mise može svatko od vas čitati. Nek mi se javi, i ako vidim da lijepo glatko i jasno čita, ja ću mu dozvoliti i zamoliti ga da dođe ovamo pa da čita. Ali evanđelje je posebno čitanje! Tu sam Krist govori, i iz poštovanja pred Kristovom riječju, evanđelje čita zaređeni svećenik ili đakon. Nadalje, zaređeni svećenik, jedini može pretvoriti i kruh u tijelo Isusovo i vino u krv Isusovu. Zato pretvorba spada isključivo na svećenika i sve one molitve koje uokviruju pretvorbu, to je od predslovlja pa do "Po Kristu i s Kristom i u Kristu''. To sve sačinjava jednu euharistijsku molitvu, i to sve spada na svećenika.

Vidite, ja sam čuo da u nekim crkvama narod zajedno sa svećenikom govori riječi pretvorbe: "Uzmite i jedite ovo je moje tijelo koje se za vas predaje." To je zloporaba! Ja mis­lim da su za to krivi neki svećenici koji su ili krivo shvatili Vatikanski sabor ili ga nisu dobro proučili. To ne smije biti. Nemojte se dati zavesti da biste vi to negdje govorili! To smije govoriti samo zaređeni svećenik. Isto tako sam čuo da u nekim crkvama narod pjeva ili govori sa svećenikom i ono: "Po Kristu i s Kristom i u Kristu tebi Bogu Ocu sve­mogućemu" itd. Ni to ne spada na narod. To spada na svećenika. Tu se nemojte dati zavesti da biste govorili! Narod u čitavoj pretvorbi daje potvrdu: "Tvoju smrt Gospodine naviještamo...", ili "Kad god blagujemo...", odn. "Spasi nas..."; a nakon što je svećenik rekao ili otpje­vao: "Po Kristu, s Kristom..." narod daje svoj pristanak, potvrđuje s "amen"! To je, taj "amen" je vjernička uloga!

Pogledajmo sada što još spada na vjernike. Već sam rekao u prvom dijelu da na vjernike spada da otpozdrave svećeniku, odgovaraju na njegove pozive i poklike. Toga ima puno, i to je služba vjernika. To je tvoja služba. I, ako ti to ne vršiš, ti ne vršiš ono što na tebe spada, ne vršiš svoju službu. Ti činiš propust! - Zatim spada na vas vjernike npr. "Slava Bogu na visini", onda "Jaganjče Božji", to morate vi moliti (ili pjevati), to ne spada na svećenika. Na vjernike spada i donošenje darova na prikazanje i davanje novčanih priloga kad se kupe u crkvi.

I sad još ono treće: što svećenik i vi zajedno molite (ili pjevate). Na primjer svećenik na početku mise mora se isto tako pokajati kao i vi. Kad on kaže "Ispovijedam se" onda i on govori čitavu molitvu kajanja i udara se također u prsa na riječi: "moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh." To spada zajedno na vas i na svećenika. Onda "Vjerovanje", ispovijest vjere! I to molite i vi i svećenik zajedno; i svećenik i vi morate izraziti svoju vjeru pošto ste svi čuli Božju riječ. Onda ima još i ona molitva prije same pričesti: "Gospodine, nisam dostojan", to isto govori svećenik zajedno s vama. Također i "Svet, svet, svet" i '"Bla­goslovljen" mole, odn. pjevaju i svećenik i svi prisutni vjernici, pozdravljajući tako svi zajedno Krista koji dolazi ispraćen od anđela i dočekivan od svojih učenika, svih nas.

Eto, to neka bude sve za danas. Molim vas, vršite svoju službu u slavlju svete mise! Nemojte propuštati da gov­orite ono što spada na vas; nemojte propuštati da pjevate ono što na vas spada kao članove pjevačke grupe ili zbora ili cijele zajednice vjernika što se okuplja na svetu misu. I smatrajte propustom ako propustite jedan dio ili sve od onoga što na vas spada da govorite, pjevate ili činite kod svete mise. Amen.