Mons. Alfred Pichler rođen je 18.12.1913. na Oštrelju, župa Bos. Petrovac od oca Antona i majke Matilde, r. Helk. Pučku školu polazio je u Prijedoru, gimnaziju u Travniku, a bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika ga je zaredio sarajevski nadbiskup Ivan Šarić u sjemenišnoj crkvi sarajevske bogoslovije 13.03.1937.

            Svećeničko djelovanje započeo je kao kapelan u Banjaluci (1937 – 1941.), a zatim je župnik u Novom Martincu (1941 – 1946.). Po završetku rata proveo je skoro deset mjeseci u logoru, tj. od 28.05.1945. do 17.03.1946. Nakon toga bio je župnik u Novoj Topoli (1946 – 1952.) odakle je upravljao i susjednim župama Bos. Aleksandrovac i Mahovljani. Zatim je osuđen na zatvorsku kaznu od 25 mjeseci koju je i izdržao u Banjaluci i Vareš Majdanu od 13.03.1952. do 14.04.1954.

            Po izlasku iz zatvora bio je još tri mjeseca župnik u Staroj Rijeci, a zatim je premješten za župnika u Prnjavor (1954 – 1959.), odakle je i dvije godine upravljao i župom Kulaši. Nakon smrti banjalučkog biskupa Čelika izabran je 12.08.1958. za kapitularnog vikara banjalučke biskupije.

            Imenovan je banjalučkim biskupom 27.07.1959. Posvećen je u Zagrebu 18.10.1959.

            Sudjelovao je veoma aktivno na II. vatikanskom saboru. Istaknuo se kao liturgijski stručnjak, te je bio član saborske Liturgijske komisije.

            Kasnije je bio predsjednik Liturgijske komisije BKJ, a papa ga je izabrao za člana Međunarodne biskupske komisije za dijalog s pravoslavnima. Bio je veliki pobornik ekumenizma, veoma obljubljen propovjednik i čovjek široke kulture.
 

            Umirovljen je 15.07.1989. Umro je 17.05.1992. i pokopan je u kripti banjalučke katedrale.