Nedjeljni komentar Evanđelja

33. NEDJELJA KROZ GODINU
„Sabrat će svoje izabranike s četiri vjetra“

vlč. mr. Zlatko Matić

tajnik biskupa

Evanđelje: Mk 13, 24-32

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.

Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.

A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«

Riječ Gospodnja.

Dragi Čitatelju!

Kako Isus reče svojim učenicima u ono vrijeme, jednako tako progovara i danas, tebi i meni i po tebi i po meni! A što nam to govori danas u 21 stoljeću?

Ovaj Isusov govor, za nas današnje čitatelje ili slušatelje može biti ili zastrašujući ili ohrabrujući, pitanje je shvaćanja i razumijevanja Isusovih riječi. Stoga je vrlo bitno razumjeti Riječ Božju.

Isus uvijek govori jednostavnim načinom govora, koji je razumljiv svim njegovim slušateljima, a to je govor u prispodobama. To su jednostavne i kratke poruke koje „slikovito i životno“ objašnjavaju „što pisac želi reći“.

Idemo kronološki tj. redoslijedom!

Nismo li i mi danas svjedoci, da i u našoj životnoj sredini, osim „nebeskih tijela“ (sunca, mjeseca i zvijezda) a koja Isus spominje u današnjem svome uvodnom govoru, postoje i druga samozvana „svjetlila“ koja određuju kada će započeti dan a kada će završiti te kada će započeti život i kada završiti! Ta i takva, nazovimo ih njihovim rječnikom „svjetlila“ žele zauzeti ulogu jedinog Tvorca tvoga i moga života (našeg Nebeskog oca) i beskrajnog svemira koji obuhvaća nebo i zemlju, sunce, mjesec i zvijezde. Ta „svjetlila“ su ovozemaljski moćnici, koji se Boga ne boje, a za opće dobro tj. druge osobe im se fućka!

Vidimo i čujemo da svaki dan novi životi nastaju i rađaju se, ali također da se mnogi životi gase tj. umiru. Svaka smrt je u ljudskim očima zaista velika nevolja! Prilikom smrti, zajedno s ovozemaljskim životom se gase i ovozemaljsko sunce, mjesec i zvijezde.

Jednako tako će biti pomračena i sva ovozemaljska samozvana „svjetlila“ tj. sva nepravda koja dolazi od ovozemaljskih vlastodržaca (političara i njihovih vlada) koji su sebe postavili kao vrhovno mjerilo („svjetlilo“) koje se vodi zakonom jačega, a ne pravednoga te određuje kako većini ništa ne pripada, a njima sve mora pripadati. Jer i njima je stati pred lice Božje tj. pred Sina Čovječjega!

Zato Isus upozorava i vjernike i nevjernike, i bogate i siromašne, i slabe i moćne da se od smokve učimo prispodobi! Kao što smokva zna prepoznati ljeto, učimo se i mi prepoznavati Isusa u našoj svakodnevici, koji je prisutan i u svojim sakramentima koje nam je ostavio po svojoj Zaručnici tj. Crkvi, ali i po tvome i po mome životu.

Isus nas potiče da se ne trebamo brinuti kada će doći taj dan, dan prelaska iz ovozemaljskog vremena u vječnost, nego nas poziva na suradnju s Njim. Naši životi donose plodove Božje ljubavi ako mi želimo surađivati s Njim. Stoga, Isus ponovno poziva i danas da ga slijedimo, slušamo Njegovu riječ i surađujemo s Njim hodeći njegovim putem tj. putem ljubavi, jer Njegova riječ ostaje trajno, kao i svi koji s Njim hode: „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti“ (Mk 13, 31). Potez je na nama!? Amen.

Povezani članci

Back to top button