Održana prva ovogodišnja rekolekcija svećenika četiriju dekanata Banjolučke biskupije
U župi sv. Leopolda B. Mandića u Ljubiji, u srijedu 25. veljače 2026. održana je prva ovogodišnja rekolekcija svećenika koji djeluju u pastoralu u četiri dekanata Banjolučke biskupije: Banjolučkom, Bihaćkom, Bos. Gradiškom i Prnjavorskom.
Sudjelovalo je 20 svećenika predvođenih dekanima vlč. Žarkom Vladislavom Ošapom, vlč. Markom Vidovićem i vlč. Marijanom Stojanovićem – Mišom.
Sve je prvo pozdravio povjerenik za organizaciju rekolekcija i korona vlč. Ošap, na poseban način župnika domaćina vlč. Antu Ljulja i predavača fra Ivana Tučića, bihaćkog župnika, kao i svećenike iz Ordinarijata: kancelara preč. mr. Peru Ivana Grgića, ravnatelja Caritasa Biskupije Banja Luka mons. dr. Miljenka Aničića te umirovljenog svećenika mons. dr. Antu Orlovca. Nešto kasnije skupu se pridružio i biskup ordinarij mons. Željko Majić. Kako se rekolekcija organizirala u korizmenom vremenu i tema je bila poticajna za to vrijeme: „Put obraćenja sv. Franje Asiškoga – slijedimo primjer sveca iz Asiza. (U Godini sv. Franje – prigodom 800-te obljetnice od njegova preminuća).“
Fra Ivan je kratko prikazao životopis sv. Franje i naglasio kako ovaj svetac „nije bio neki mladić izgubljen u ‘svijetu snova’ – kako ga se ponekad želi romantičarski prikazati – nego poslovan čovjek koji je s vremenom postojao sve svjesniji nemira, dok nije došlo do onoga potpunog preokreta vrednota, koje nazivamo obraćenje.“
„Upravo to čitamo u njegovoj Oporuci kao vrijedno svjedočanstvo: ‘Gospodin mi je tako dao da počnem činiti pokoru, jer mi se, živeći u grijesima, činilo odvratnim vidjeti gubavce. I sam me Gospodin doveo među njih i postupao sam s njima milosrdno. A kada sam otišao od njih, ono što mi se činilo gorkim preobrazilo se u slatkoću duše i tijela; a zatim sam još malo boravio u svijetu i izašao iz njega’. Kao što je Franjo čitao znakove vremena tako i ‘Crkva uvijek treba odgovarati na znakove vremena, i u ovom vremenu, koje je obilježeno nedostatkom nade, potrebno je da se svećenik poistovjeti s evanđeljem nade, tom Radosnom vijesti Isusovom, te tako postane njegovim vjernim glasnikom i svjedokom’“, naglasio je fra Ivan.
Vrhunac Franjina obraćena – podsjetio je – dogodio se pred mjesnim biskupom Guidom kada je, skinuvši sa sebe svu odjeću, ocu Petru vratio sav novac koji je kod sebe imao jer je to otac tražio i svu odjeću sa sebe uz riječi: „Poslušajte me svi i shvatite me. Sve do sada svojim sam ocem nazivao Petra Bernardonea, ali budući da sam naumio služiti Bogu, vraćam mu novac zbog kojeg je bio uznemiren i svu odjeću koju sam od njegovih stvari imao, želeći od sada pa nadalje govoriti: Oče naš koji jesi na nebesima, a ne oče Petre Bernardone.“
Na kraju je predavač progovorio o sv. Franji kao „alter Christusu“ pojasnivši sadržaj Franjina obraćenja – „vjerovati i izvršavati evanđelje“, citirajući francuskog franciskanologa Raoula Mansellia: „Franjino obraćenje i poslanje je bilo ponovno donošenje Krista među ljude, onoga kojega su ljudi njegova vremena izgleda bili zaboravili… Dakle, Krista, Bogočovjeka, prikazana u njegovoj čovječnosti, koji je također težio prema savršenosti, prema svojoj najdubljoj uputi: Budite savršeni kao što je savršen vaš Otac nebeski“.
Potaknuo je na kraju sve nazočne da promisle o tome kakva su njihova obraćenja u kontekstu do tada izrečenoga na izlaganju te u tom smislu priložio određene smjernice: „Odgađanje obraćenja – misle: Ima još vremena? Vratit ću se tome kada budem imao više vremena. Još imam vremena obratiti se; zakašnjeli na obraćenje misle: Nema više vremena, prestar sam, za mene je sve završilo. Nastojat ću ovaj svoj život provesti bez stresa i uznemiravanja, brinući se samo o sebi; Ima onih koji misle da ne trebaju obraćenja, da su dobri vjernici, da su već obraćeni, da ako i ima grijeha reći će: Pa naravno, svi smo grešnici, i treba nam obraćenje kao i svakomu, ali se konkretnom obraćenju nikad nisu posvetili, obraćenju od konkretnoga grijeha i grešnosti.“
Nakon predavanja bila je prigoda za postavljanje pitanja kao i za iznošenje osobnih svećeničkih iskustava bliskih ovoj temi.
Potom je usvojen prijedlog dekana Ošapa o načinu financiranja njihovih pet susreta tijekom godine.
Nakon kratke pauze i mogućnosti za sabranost i sv. ispovijed uslijedila je sv. misa koju je predvodio biskup Majić, a prigodnu propovijed uputio je fra Ivan. Pod misom se, kao i tijekom svake njihove svećeničke rekolekcije, molilo na nakanu za pokojne biskupe, svećenike redovnike, redovnice i vjernike te za duhovna zvanja Banjolučke biskupije.
Poslije sv. mise druženje se nastavilo u dvorani župne kuće, na ručku kojega je, sa svojim suradnicima, pripremio domaćin vlč. Ante.
KTA/Ž.O.
