Preminuo prelat Drago Balvanović, banjolučki svećenik i hrvatski misionar u Peruu

U Limi, u Peruu, preminuo je 26. ožujka 2026., nakon kraće teške bolesti, prelat Drago Balvanović, svećenik Banjolučke biskupije i hrvatski misionar u Peruu. Bio je u 90. godini života i 67. godini svećeništva.

Rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški kao deveto dijete u obitelji Nike i Vjekoslave-Vikice, rođ. Jurišić. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u rodnome gradu.
Zatim je upisao Učiteljsku školu u Banjoj Luci, a potom se odlučio za sjemenište te ga je biskup Dragutin Čelik primio za svoga kandidata i poslao u Đakovo. U Đakovu je završio višu gimnaziju (licej) 1952. – 1955., a ondje je završio i studij teologije 1955. – 1960.

Sveti red đakonata primio je 10. svibnja 1959. u Čepinu, a za svećenika je zaređen 29. lipnja iste godine u Đakovu po rukama biskupa Stjepana Bäuerleina. U vrijeme svećeničkog ređenja nedostajalo mu je više od 15 mjeseci do propisane kanonske dobi te je od Svete kongregacije za sakramente iz Rima dobio oprost od nedostatka dobi. Mladu Misu proslavio je 5. srpnja 1959. u Bosanskoj Gradiški. Svećeničko mu je geslo: „Slavit ću ime tvoje radi dobrote i vjernosti tvoje“.

Nakon Mlade Mise još je godinu dana dovršavao studij u Đakovu, ali je zbog manjka svećenika ujedno najprije kratko zamjenjivao župnika Božu Laštru u Bosanskoj Gradiški, a potom je 15. listopada 1959. imenovan privremenim upraviteljem župe Imena Marijina (Donji grad) u Osijeku, gdje je ostao osam mjeseci, a odatle je polagao završne ispite u Đakovu.
Zatim je 21. srpnja 1960. imenovan upraviteljem župa Nova Topola i Mahovljani. Pastoralnu djelatnost morao je prekinuti ujesen 1962., kada odlazi na vojnu službu u Makedoniju, najprije u Kumanovo, a potom u Skoplje. Nakon što je odslužio dvije godine, ponovno je ujesen 1964. imenovan upraviteljem župa Nova Topola, Mahovljani i Bosanski Aleksandrovac. Ujedno je neko vrijeme obavljao i službu duhovnika časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Novoj Topoli. U Mahovljanima je sagradio župni stan, jer je prethodni spaljen u ratu 1942., te obnovio crkvu.

Koncem rujna 1965. imenovan je župnikom u Prijedoru, odakle upravlja i župom Bosanski Novi, i tu ostaje 22 godine, do 13. srpnja 1987. U više je mandata bio dekan bihaćkog dekanata, biskupijski savjetnik (konzultor), a neko je vrijeme bio i sudac Crkvenoga ženidbenog suda u Banjoj Luci. Također je bio član Građevinskog odbora za gradnju nove banjolučke katedrale te bogoslovije u Sarajevu. Kada mu je 1969. godine bilo narušeno zdravlje, više se mjeseci oporavljao te je upravljao župom Holzhausen na Starnberger Seeu, u njemačkoj nadbiskupiji München–Freising.

U ljeto 1987. godine otišao je za misionara hrvatskih iseljenika u Limu, u Peruu. Nakon što je gotovo 22 godine djelovao kao župnik (i dekan) u Prijedoru, biskup Pichler razriješio ga je tih službi i stavio na raspolaganje nadbiskupiji Lima na tri godine. U dekretu mu biskup piše: „Ovim vas razrješujem službe župnika i dekana u Prijedoru i otpuštam u nadbiskupiju limsku u Južnoj Americi da radite za naše iseljenike prema ugovoru koji je sklopljen s nadbiskupijom u Limi.“ Imenovanje je primio od predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije, nadbiskupa Franje Kuharića. Nakon isteka trogodišnjeg mandata novi biskup Franjo Komarica 1990. produžio mu je mandat na još tri godine, a to se na koncu pretvorilo u doživotni.

Od 1987. godine bio je i župni vikar za domaće vjernike u župi Santa Rosa de Lima u Limi.

Od 1988. bio je župnik personalne župe San Leopoldo za Hrvate u Peruu.

Od 1996. bio je župnik teritorijalne župe San Leopoldo u Limi za sve tamošnje vjernike.

Od 1997. bio je biskupski vikar za Hrvate u cijelom Peruu i pastoralni vikar nadbiskupije Lima.

Od 2003. bio je delegat za inozemnu pastvu Hrvata u cijeloj Južnoj Americi, imenovan od HBK i BK BiH.

Neumoran u radu, uvijek u pokretu, postao je živa veza između Hrvata, od kojih mnogi već desetljećima žive u Peruu, i domaćih Peruanaca. Jednako je volio i svoj hrvatski narod i narod Perua, u koji ga je Božja providnost odvela. Nije se štedio i radio je dokle god je mogao. Prije nekoliko godina umirovljen je od limskog nadbiskupa zbog ozbiljno narušena zdravlja, ali čim se malo oporavio, pomagao je i dalje, doslovno do posljednjeg daha. Bog mu je dao dug vijek te je proslavio svoju zlatnu misu 2009. i dijamantni jubilej 2019., a zahvalnim bogoslužjem spomenuo se i 65. obljetnice svoga svećeništva sa župnom zajednicom rodne župe Bosanska Gradiška 2024.

Uza sve svećeničko djelovanje bavio se i pisanjem. U više je knjiga pisao na hrvatskom i španjolskom jeziku o pohodima i porukama svetoga pape Ivana Pavla II. Hrvatima u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, o svojim pastoralnim i misionarskim susretima s našim iseljenicima, Hrvatima svih naraštaja u Peruu, te o toj egzotičnoj zemlji, njezinim ljudima i krajevima. Okušao se i u autobiografskom romanu, pisao sjećanja na kolege svećenike, posebno na svjedoke vjere koji su podnijeli mučeničku smrt, za što je imao poseban osjećaj, a osjećaje svoje duše zabilježio je i u jednoj pjesničkoj zbirci. Osim što je objavio više knjiga, bio je i suradnik brojnih časopisa.

Sveta misa zadušnica za vječni spas duše pokojnoga mons. Drage slavit će se u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Limi u subotu, 28. ožujka u 11 sati. Zemni ostatci pokojnika bit će položeni u crkvi sv. Leopolda, iza glavnoga oltara, na Veliki četvrtak, 2. travnja u 12 sati.

Biskupski ordinarijat u Banjoj Luci, izražavajući iskrenu sućut pokojnikovoj rodbini, obavještava sve svećenike, redovnike, redovnice i Božji narod da će se sv. Misa zadušnica za pokojnog mons. Dragu slaviti i u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure, u subotu 28. ožujka u 18 sati.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!