Svetkovina Rođenja sv. Ivana Krstitelja svečano proslavljena u svetištu Marija Zvijezda u Banjoj Luci

Banja Luka, 24. lipnja 2026. – U Biskupijskom marijanskom svetištu Marija Zvijezda u Banjoj Luci svečano je 24. lipnja proslavljena svetkovina Rođenja svetoga Ivana Krstitelja.
Za ovu veliku svetkovinu vjernici su se pripravljali trodnevnom duhovnom obnovom. Prvoga dana trodnevnice misno slavlje predvodio je p. Zvonko Topić, OCSO, župnik, drugoga dana fra Tomislav Svetinović, OFM, župni i samostanski vikar s Petrićevca, dok je na uočnicu svetkovine sv. Misu predvodio mons. Miljenko Aničić, ravnatelj Biskupijskog Caritasa.
Na sam blagdan slavljene su tri sv. Mise, a središnje euharistijsko slavlje u 11 sati predvodio je banjolučki biskup mons. Željko Majić u zajedništvu s više svećenika Banjolučkog dekanata.
Zbor župe predvođen gospođicom Doroteom Bekić dao je svoj doprinos ljepoti euharistijskoga slavlja.
Prostranu svetišnu crkvu ispunili su brojni vjernici iz Banje Luke i okolnih župa banjolučkoga dekanata, kao i mnogi raseljeni Banjolučani koji tradicionalno dolaze na ovo slavlje. Među nazočnima bio je i određeni broj pravoslavnih vjernika, što je još jednom posvjedočilo duhovnu povezanost ljudi ovoga kraja.
Na početku propovijedi biskup je podsjetio kako sveti Ivan Krstitelj zauzima posebno mjesto u životu Crkve. Uz Blaženu Djevicu Mariju, jedini je svetac kojemu Crkva u općem kalendaru slavi rođenje za ovaj svijet, a ne samo njegov nebeski rođendan.
Tumačeći evanđeoski izvještaj o Ivanovu rođenju, biskup se posebno zaustavio na trenutku kada Zaharija potvrđuje ime novorođenoga djeteta riječima: „Ivan mu je ime“. Istaknuo je kako ime Ivan znači „Bog je milostiv“ te da ono već na samome početku otkriva poslanje koje je Bog namijenio svom izabraniku.
„Dijete koje je obradovalo Zaharijinu i Elizabetinu kuću nije prvenstveno njihovo, nego Božji dar. Zato mu ime ne daju roditelji prema vlastitoj želji, nego ga primaju od Boga koji ga je pozvao i odredio za posebno poslanje“, naglasio je biskup.
Podsjetio je također kako se u životu Zaharije i Elizabete očitovala Božja vjernost te kako Bog i danas djeluje i onda kada se ljudima čini da više nema nade.
Središnja misao propovijedi bila je rečenica iz Evanđelja po Luki: „Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.“
Evanđelist, rekao je, ne naglašava njegovu moć, bogatstvo ili uspjeh, nego jednostavno svjedoči da ga je kroz život vodila Božja ruka.
Polazeći od pitanja koje su nakon Ivanova rođenja postavljali rodbina i susjedi – „Što li će biti od ovoga djeteta?“ – biskup je pozvao roditelje i obitelji da se ne zaustavljaju samo na brigama za materijalnu sigurnost i životni uspjeh svoje djece, nego da se prije svega pitaju nalazi li se njihov život pod Božjim vodstvom.
„Koliko god ulagali u obrazovanje, posao i životnu sigurnost svoje djece, najvažnije pitanje ostaje: Je li ruka Gospodnja nad njima? Gledamo li njihovu budućnost Božjim očima ili samo očima ovoga svijeta?“ upitao je propovjednik.
Govoreći o Ivanovu odrastanju, biskup je podsjetio na riječi Evanđelja da je „dječak rastao i duhom jačao“. Naglasio je kako nije dovoljno samo tjelesno sazrijevati, skupljati iskustvo ili materijalna dobra, nego je potrebno rasti u vjeri, pouzdanju, molitvi i ljubavi.
Pozvao je okupljene da se zapitaju jesu li ih životne kušnje približile Kristu, jesu li ih učinile mudrijima i jesu li tijekom godina naučili više vjerovati Bogu.
Posebnu pozornost biskup je posvetio pitanju budućnosti Banjolučke biskupije i katoličke zajednice na ovim prostorima.
Podsjetio je kako se mnogi danas pitaju što će biti s mjesnom Crkvom, župama, obiteljima i mladima u krajevima iz kojih je velik broj vjernika tijekom posljednjih desetljeća odselio.
„Današnje Evanđelje ne odgovara brojkama niti statistikom. Ne govori o ljudskoj snazi, nego jednostavno kaže: ‘Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime’. To je odgovor i za našu mjesnu Crkvu“, rekao je biskup.
Naglasio je kako je kroz desetljeća kušnji, ratnih stradanja, raseljavanja i oskudice upravo Božja ruka očuvala Banjolučku biskupiju te kako njezina budućnost nije prvenstveno u ljudskim planovima, nego u pouzdanju u Boga.
„Nije najvažnije pitanje koliko nas ima, nego dopuštamo li da nas vodi ruka Gospodnja“, poručio je.
U završnom dijelu homilije biskup se posebno obratio raseljenim vjernicima koji su pristigli iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine te iz inozemstva. Po uzoru na svetoga Ivana Krstitelja pozvao ih je da, bez obzira gdje živjeli, ostanu povezani sa svojom mjesnom Crkvom te svojim životom svjedoče Krista.
Na kraju slavlja biskup je pozvao okupljene da mole zagovor svetoga Ivana Krstitelja i Blažene Djevice Marije, zaštitnice svetišta Marija Zvijezda, kako bi u njihovim obiteljima, župama i cijeloj Banjolučkoj biskupiji bilo vidljivo ono što Evanđelje svjedoči za svetoga Ivana: „Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.“
„Dok se mnogi pitaju što će biti s našom Crkvom, našim narodom i našom budućnošću, odgovorimo vjerom: budućnost je u Božjim rukama. A gdje je Božja ruka, tamo uvijek postoji nada“, zaključio je banjolučki biskup.
Nakon misnog slavlja vjernici su se zadržali u zajedničkom druženju u svetišnom prostoru, nastavljajući tradiciju okupljanja o svetkovini Rođenja svetoga Ivana Krstitelja, koja već desetljećima zauzima posebno mjesto u vjerskom životu Banje Luke i cijele Banjolučke biskupije.

































