IzdvajamoVijesti 2026. godina

Proslavljena svetkovina sv. Roka u Bosanskoj Gradišci

Bosanska Gradiška, 16. kolovoza 2026. – U župi sv. Roka u Bosanskoj Gradišci svečano je proslavljena svetkovina nebeskoga zaštitnika župe – sv. Roka. Na misnom slavlju, koje je zbog ugrožene statike župne crkve održano u dvorani ispod župne kuće, okupio se lijep broj vjernika, među kojima i brojni župljani i prijatelji župe koji su ovom prigodom pristigli iz različitih krajeva Hrvatske.

Sv. Misu predvodio je mjesni biskup mons. Željko Majić, a u koncelebraciji je sudjelovao župnik p. Tomislav Topić, OCSO. Liturgijsko pjevanje animirao je g. Rikard Vučaj. Slavlju se priključila i pravoslavna delegacija na čelu s arhijerejskim namjesnikom gradiškim i protojerejem-stavroforom Gojkom Slijepčevićem.

U svojoj propovijedi biskup je vjernicima približio lik sv. Roka, kojega je nazvao „hodočasnikom ljubavi“. Prema predaji, sv. Rok je nakon smrti svojih roditelja podijelio svoje imanje siromašnima i krenuo na hodočašće prema Rimu. Na putu je susretao ljude pogođene kugom te im, umjesto da ih poput drugih izbjegava, pristupao, pomagao im i rane zacjeljivao.

Upravo je u tome biskup prepoznao jednu od temeljnih poruka života sv. Roka: svetost se očituje u konkretnom služenju čovjeku. Sv. Rok nije ostajao samo na molitvi za bolesne, nego im se približavao i ostajao uz njih. Njegov primjer pokazuje da je ljubav najpotrebnija upravo ondje gdje je čovjek bolestan, nemoćan, uplašen ili odbačen.

Biskup se osvrnuo i na predaju prema kojoj je sv. Rok, služeći oboljelima, i sam obolio od kuge. U njegovoj samoći Bog mu je pomoć poslao na neočekivan način – preko psa koji mu je donosio kruh. Ta je slika, istaknuo je biskup, snažan podsjetnik da ni čovjek koji pomaže drugima nije pošteđen vlastite bolesti ali da Božja pomoć ne izostaje, često putem koji najmanje očekujemo.

Posebnu pozornost biskup je posvetio sadašnjem trenutku župe sv. Roka. Podsjetio je da je ova zajednica kroz posljednja desetljeća doživjela velike promjene. Od nekadašnjih oko 1700 vjernika, danas ih je u župi oko 190. Ipak, naglasio je kako malobrojnost ne znači i nevažnost.

„Možda nas je malo, ali ako među nama ima ljubavi – Crkva je živa“, poručio je biskup, ističući da život Crkve ne određuje samo broj vjernika, nego njihova vjera, ljubav i spremnost da budu svjedoci Krista. U tom je kontekstu biskup pozvao okupljene da ne ostanu samo na žaljenju za prošlim vremenima, nego da budu zahvalni za sve što imaju te da uvijek budu istinski svjedoci Evanđelja, jednako živjeli u Gradišci ili bilo gdje u svijetu.

Posebnu radost među okupljenim vjernicima izazvala je vijest da bi uskoro trebali započeti radovi na sanaciji župne crkve sv. Roka, čija je statika ugrožena. Naime, blizina rijeke Save, ratna miniranja obližnjega mosta, kao i potres koji je prije nekoliko godina pogodio područje Banovine, ugrozili su statiku crkve do razine opasnosti od urušavanja, zbog čega je već više od godinu i pol dana izvan liturgijske uporabe.

Najava početka sanacije za župljane predstavlja važan znak nade i ohrabrenja. Crkva sv. Roka nije samo građevina nego mjesto molitve, okupljanja i susreta generacija te vidljivi znak višestoljetne prisutnosti katoličke zajednice u Bosanskoj Gradišci.

Biskup je svoju propovijed zaključio pozivom vjernicima da ostanu postojani u vjeri, ljubavi i nadi te da njihovo svjedočanstvo bude odgovor vremenu u kojem žive: „Bili su malobrojni, ali su bili vjerni, znali su ljubiti, sačuvali su svjetlo vjere.“

Nakon sv. Mise organizirano je prigodno čašćenje i druženje za sve misare u dvorištu župne kuće. Bio je to prigodan nastavak liturgijskoga slavlja, ali i lijepa prigoda za susret, razgovor i zajedništvo okupljenih vjernika, svećenika i gostiju. Župnik p. Tomislav Topić, OCSO, potom je u župnoj kući ugostio biskupe, pristigle svećenike, pravoslavne svećenike te članove Župnog pastoralnog vijeća.

Tako je i ovogodišnja proslava sv. Roka pokazala da Rokovo u Bosanskoj Gradišci ostaje snažan dan okupljanja i susreta. Za mnoge koji su došli iz različitih krajeva Hrvatske to nije samo župna svetkovina nego i povratak vlastitim korijenima i zajednici kojoj pripadaju.

Povezani članci

Back to top button