Proslava Velike Gospe i sv. Roka u kotorvaroškom kraju

Kotor Varoš i kotorvaroška dolina i ove godine, 15. i 16. kolovoza, svečano su proslavili dvije svetkovine koje već godinama okupljaju vjernike – Veliku Gospu u župi Sokoline i svetog Roka na Rokovu groblju u župi Kotor Varoš, objavljeno je na mrežnoj stranici ovih župa.
Za proslavu Velike Gospe vjernici su se pripremali trodnevnicom na kojoj se, kao i na sam dan, okupio veliki broj vjernika, hodočasnika i Kotorvarošana koji su pristigli iz različitih krajeva, ali i iz inozemstva. Za mnoge od njih ovaj dan je i poseban susret s rodnim krajem, uspomenama, obitelji i prijateljima.
Svečano misno slavlje predvodio je izv. prof. dr. sc. fra Stipo Kljajić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, izvanredni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i gostujući profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, uz koncelebraciju župnika fra Jure Aščića i nekoliko drugih svećenika te uz asistenciju bogoslova. Liturgijsko pjevanje predvodila je Ivona Marković s pjevačima iz sve tri župe.
Fra Stipo je u svojoj propovijedi pozvao vjernike da poput Marije čuvaju vjeru, nadu i pouzdanje u Boga, te da budu ljudi otvorena srca jednih prema drugim. Posebno je naglasio važnost zajedništva, ljubav prema bližnjemu i čuvanju vjere i tradicije koja je kroz teška vremena sačuvala ovaj kraj. Naglasio je da vjernici nisu vjernici samo u crkvi već i kad izađu iz crkve trebaju biti uzori drugima, ponizni, ljudi koji neće ogovarati jedni druge. „Ponizan čovjek ne smatra sebe boljima od drugih, već zna priznati grešku i reći: ‘oprosti’. Spreman je pomoći bez očekivanja pohvala, sluša druge i poštuje ih, zahvalan je Bogu za sve što ima. Poniznost nije ponižavanje sebe, nego svjesnost da smo pred Bogom svi jednako vrijedni“, istaknuo je propovjednik.
Dan poslije, 16. kolovoza 2026., vjernici su se okupili na Rokovu groblju kako bi proslavili sv. Roka, zaštitnika ovog drevnog hodočasničkog mjesta. Misno slavlje predvodio je fra Stipo Kljajić u zajedništvu sa župnikom fra Vinkom Markovićem i nekoliko drugih svećenika, uz asistenciju bogoslova. Molitva, pjesma i zajedništvo ponovno su ispunili Rokovo groblje, a brojni hodočasnici došli su zahvaliti, pomoliti se i preporučiti svoje obitelji zagovoru sv. Roka.
Velika Gospa i Rokovo još jednom su pokazali koliku snažnu povezanost Kotorvarošani osjećaju prema rodnom kraju. Bez obzira gdje danas živjeli, ovih se dana vraćaju svojim korijenima, svojim crkvama i uspomenama. To su dani kada se spajaju prošlost, sadašnjost, kada se susreću generacije i kada se ponovno osjeti snaga zajedništva. Kotorvaroška dolina živi kroz svoje ljude, a Velika Gospa i Rokovo ostaju trajni znak vjere, nade i ljubavi prema rodnom kraju.







